LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Razgovarajmo o karijeri

Mlada nastavnica matematike: „Neka djeca u meni vide uzor, podršku, a neki i prijateljicu”

Monika Pintarić mlada je nastavnica matematike. Porazgovarali smo s njom o dosadašnjem iskustvu rada u školi, ali i o nedostatku nastavnika navedenog kadra i problematici zapošljavanja nestručnih osoba na njihovo radno mjesto.

Monika Pintarić mlada je nastavnica matematike. Porazgovarali smo s njom o dosadašnjem iskustvu rada u školi, ali i o nedostatku nastavnika navedenog kadra i problematici zapošljavanja nestručnih osoba na njihovo radno mjesto.

U serijji članaka Razgovarajmo o karijeri upoznajemo mlade proaktivne osobe koje su nedugo nakon završetka studija pronašle posao u struci. S njima razgovaramo o dosadašnjem uspjehu koji su postigli, ali i o predrasudama s kojima su se susreli na svom putu. Naša četvrta sugovornica mlada je i uspješna nastavnica matematike u jednoj od hrvatskih osnovnih škola. Ovotjedna gošća nam je Monika Pintarić, profesorica matematike.

Monika Pintarić završila je matematiku 2018. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Samo mjesec dana nakon što je diplomirala dobila je prvi posao u područnoj osnovnoj školi koju je i sama pohađala. Tvrdi da joj je to s jedne strane bila olakotna okolnost, ali s druge dodatan stres budući da je postala mlada kolegica svojih bivših učitelja. Na pitanje je li se osjećala spremnom za održavanje nastave, kaže da je.

– Naravno da je na početku postojala trema, ali ubrzo je nestala. Veći izazov od djece predstavljali su mi njihovi roditelji budući da svatko od njih ima svoje viđenje i mišljenje o raznim stvarima, što je i normalno.

Dotaknula se i dosadašnjih iskustava u radu s djecom i svojega zanimanja za koje navodi da često zna biti zahtjevno, odgovorno i nadasve posebno.
– Osim što učenike svakodnevno podučavam i trudim se prenijeti im znanje na mnogo različitih načina koristeći razne aktivnosti, moj posao je i odgajati ih. Vrlo brzo sam iz uloge bezbrižne studentice skočila u ulogu učiteljice koja vodi, brine i odgaja cijeli razred. Brzo sam se snašla i shvatila ozbiljnost svoje uloge u školi. S obzirom da sam vrlo mlada, neka djeca u meni vide uzor, podršku, a neki i prijateljicu. Naravno, ima lakših i težih dana, ali snalazim se za sada. Razrednica sam jednom prekrasnom 6. razredu i trenutno zajedno prolazimo kroz sve čari nastave na daljinu. Ono što me najviše veseli je vidjeti napredak kod djeteta koje je „posebnije“ od drugih.
Iako Monika za sebe kaže da nije tip osobe koja je oduvijek znala čime se želi baviti u životu, zanimalo ju je podučavanje drugih
– Moje želje vrlo su se često mijenjale i bile su jako različite. U četvrtom razredu srednje škole razmišljala sam o području u kojem neću imati problema s pronalaskom posla. Matematika me oduvijek zanimala jer mi je uvijek sve imalo smisla. Na kraju sam se odlučila za nastavnički smjer i pronašla se u tome.
Nakon što je stekla diplomu nastavnice matematike, jedva je dočekala početi raditi samostalno u razredu. Smatra da joj je fakultet koji je pohađala dobrim dijelom pružio potrebna znanja i u teoriji i u praksi, ali tvrdi da vjerojatno postoje studenti koji ga izbjegavaju upisati zbog njegove težine. Sukladno tomu, slaže se i s tvrdnjom da na ovim područjima iz istog razloga nedostaje nastavnika navedenog predmeta.
– Nemoguće je ne primijetiti da škole vrlo često traže nastavnike matematike i fizike. Najveći je problem u tome što puno nastavnika navedenog kadra traži posao izvan škole, npr. u bankama, osiguranjima, programerskim firmama i slično i tamo ostaju. Najčešći razlozi „bijega“ nastavnika matematike i fizike iz škole jesu nedopustivi pad društvenog respekta prema nastavnicima te financije.
U konačnici, Monika je ponudila i načine rješavanja problematike zapošljavanja nestručnih osoba na pozicije nastavnika spomenutog kadra.
– Općenito, nastavnici kod nas imaju sve lošiji društveni status. Maturanti ne upisuju nastavničke smjerove matematike i fizike jer ih nije nimalo lagano završiti, pa onda radije upišu istraživački smjer u nadi da će za sličan trud naći bolje plaćeni posao. Oni koji završe nastavnički smjer i zaposle se u školama, često vrlo brzo odustanu i opet traže bolje plaćen posao. Mladi su jako dobro svjesni položaja profesora u našem društvu i u školama te ih nastavnička zvanja iz tog razloga baš i ne privlače. Prvi korak prema rješavanju problema jesu zasigurno stipendije za deficitarna zanimanja koje su uvijek dobrodošle.
FOTO: PRIVATNI ALBUM