„Lude od sreće" Paola Virzija desert je za filmske ljetne večeri
Kad jednog vrućeg poslijepodneva Beatrice uhvati pogled nove pacijentice, ispijene, istetovirane i introvertne Donatele, rađa se simpatija i film koji će zarobiti publiku od 24. srpnja u izabranim open air kinima.
Kad jednog vrućeg poslijepodneva Beatrice uhvati pogled nove pacijentice, ispijene, istetovirane i introvertne Donatele, rađa se simpatija i film koji će zarobiti publiku od 24. srpnja u izabranim open air kinima.
Danas je normalan samo onaj tko nije normalan iliti svatko od nas ima svoj faktor ludosti. Na tankoj granici između razuma (društveno poželjnog) i ludila (društveno prezrenog), svestrani talijanski redatelj i scenarist Paolo Virzi, čiji režijski presede prati istančan osjećaj za karaktere i šira društveno-politička kulisa, smještena je neobična i dirljiva filmska priča o prijateljstvu, slobodi i (vječnoj) potrazi za srećom.
Rodom iz Toskane, nekadašnji student filozofije i jezika koji je od rane mladosti neprestano pisao i smucao se po kazalištima, od svog debija La bella vita (1994.) koji je prikazan u Veneciji i nagrađivan diljem svijeta, slaže filmske bisere na redateljskoj ogrlici. Tvrdo kuhano jaje (1997.) osvojilo je Veliku posebnu nagradu žirija u Veneciji, za Najljepša (2010.) Europska filmska akademija nominirala ga je za najboljeg redatelja, a za istu nagradu je nominiran i filmom Ljudski kapital (2013.), koji je glavnoj glumici Valeriji Bruni Tedeschi donio nagradu na Tribeca film festivalu.
Za toplu, emotivnu priču Lude od sreće Paolo Virzi trebao je dominantnu i senzualnu ličnost pa je još jednom pozvonio na njena vrata, koja osim što u svakom filmu glumački plijeni, ima i izražen nerv za režiju. Manje je poznato da je redateljski igrani debi Valerije Bruni Tedeschi Dvorac u Italiji (A Castle in Italy) nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a više da je sestra slavne Carle Bruni, kao i njena burna dugogodišnja veza sa 20 godina mlađim francuskim glumcem Louisom Garrelom.
Njena Beatrice u komičnoj (melo)drami Lude od sreće sklonjena je (od bivšeg muža i njegove nove mlađe žene) iza sedam gora i mora u rustikalnu, ali humanu psihijatrijsku bolnicu Vilu Biondi, uljuljuškanu u renesansni toskanski pejzaž i talijansku canzonu koja odzvanja hodnicima. Iako pršti energijom, neodoljivim (o)smijehom i stilom, odijeva se kao da ide na koktel partije i brblja sto na sat, Beatrice je persona non grata jer u sve gura svoj nos, a u njenim verbalnim bujicama teško je razlikovati istinu od laži.
Kad jednog vrućeg pasjeg poslijepodneva iza vrata automobila uhvati pogled nove pacijentice, ispijene, tetovirane i introvertne Donatele (Micaela Ramazzotti, glumice i supruge Paola Virzija) i lažno joj se predstavi kao njena liječnica, rađa se iskrena simpatija, a zatim i duboko prijateljstvo tih dviju nebo i zemlja osobnosti, udruženih sudbinom i jednim bijegom iz (umo)bolnice u potragu za komadićem sreće. Beatrice, inače potomak ugledne i bogate talijanske obitelji, tsunami je koji ruši sve pred sobom, a Donatela zatvorena školjka koja pati zbog izgubljena skrbništva nad jedinim sinom, ploda kratkotrajne romanse s vlasnikom popularnog disko kluba u kojem je, zbog siromaštva, zarađivala za kruh kao plesačica. Dok prpošna Beatrice žeđa za životom i ljubavi, prelijepa, ali povučena Donatela taj isti život pokušava si oduzeti.
Jesmo li lude? Neki psihijatri kažu da jesmo, smiju se uglas dvije pacijentice, u svom nezaboravnom provodu, u pravom svijetu, između zidova neke druge vrste ludosti, ljupke, ali nestabilne, koje stvaraju zabavan nered gdje god se pojave, a osobito dok čine ono što normalni ljudi ne smiju, s upečatljivim i vibrantnim naglaskom na pojam toliko željene ljudske slobode.
Virzijevo istraživanje izvora i potencijala sreće, kao i granica slobode, uz melankoličnu i duboku introspekciju te brižnu i odmjerenu režiju, ploveći koloritnim, intenzivnim krajolikom la belle Italije (puls života), ponire i u druge slojeve života (okidači nesreća, pa i bolesti) svojih šarmantnih junakinja, poput kompleksnih i tegobnih odnosa s najbližima (Beatrice s majkom, a Donatele s otetim sinom) i umata humanu ljudsku priču u papir koji se treba ispisati novim nadama i snovima.
Lude od sreće fino je i s najvećom pažnjom dekoriran filmski desert punog, dram(atur)skog okusa, kao stvoren za tople ljetne noći u kojima nam svima tako malo (komedije s porukom) treba. Bili ludi, zbunjeni ili normalni, ili sve navedeno, čeka vas u izabranim i ljetnim open air kinima od 24. lipnja.
