„Jednostavno nismo više osjećale zadovoljstvo pjevajući tuđe pjesme“
Strast prema glazbi i želja za izvođenjem pjesama na pozornici spojila je kantautorice Gordanu Marković i Ivanu Lulić u duo Auguste. Pet godina suradnje obilježavaju koncertom u KSET-u na kojem će publiku očarati prepoznatljivim dvoglasjem i melodijama svojih autorskih uradaka.
Strast prema glazbi i želja za izvođenjem pjesama na pozornici spojila je kantautorice Gordanu Marković i Ivanu Lulić u duo Auguste. Pet godina suradnje obilježavaju koncertom u KSET-u na kojem će publiku očarati prepoznatljivim dvoglasjem i melodijama svojih autorskih uradaka.
Na glazbenoj nas sceni već punih pet godina svojim jednostavnim pristupom te zvučnim i nježnim stihovima oduševljava duo Auguste iza kojeg se kriju mlade i talentirane kantautorice Gordana Marković i Ivana Lulić. Veliku obljetnicu zajedničkog stvaranja glazbe proslavit će 21. travnja u zagrebačkom klubu KSET, što nas je potaknulo da s glazbenicama porazgovaramo o prvim nastupima, kreativnim videospotovima i zaigranim zvukovima njihovog novog albuma.
Prepoznatljive ste po bojama glasa koje se savršeno nadopunjuju. Je li to bio okidač za suradnju odnosno što vas je sve spojilo u Auguste?
Ivana: Mi se još uvijek čudimo kad čujemo komentare da nas ljudi ne raspoznaju po glasovima u pjesmi. Nikad ne znaju kad koja pjeva. Nismo planski ušle u bendovsku priču. Prije je to bila strast prema glazbi. Želja za izvođenjem pjesama na pozornici. Tek se naknadno rodila želja za autorskim radom i to je bilo neminovno. Jednostavno nismo više osjećale zadovoljstvo pjevajući tuđe pjesme.
FOTO: Auguste
Djelujete od 2012. godine, ali debitantski album Sve što je nekada bilo važno objavile ste tek 2015. Što se čekalo?
Ivana: Na našem prvom nastupu 2012. bile smo u fazonu Yess, imamo priliku nastupati u Saxu! Ajmo pjevat! Gordana je voljela Beyonce, a ja sam pjevala Elvisa. Trebalo je vremena da nam to dosadi i onda smo htjele stvarati glazbu koju smo i same htjele slušati. Dok smo napisale sve pjesme, dok smo se organizirale oko snimanja pa onda i samo snimanje istih... potrajalo je. Koliko se sve putem kompliciralo, dobro da smo i snimile album (smijeh). Moglo je biti i gore. Prije samog masteriranja, hlače našeg producenta u kojem je bio USB s albumom završile su u perilici rublja. Pao nam je mrak na oči kad smo to saznale sljedeći dan. Odmah smo pomislile najgore – sada je to jedna zgoda.
Gordana: Radilo se na materijalima, pisale su se pjesme, skupljala su se iskustva u nastupima. Ništa nismo namjerno odugovlačile, sve je to bio nekako prirodan proces i mislim da ga niti ne treba ubrzavati. Jako puno toga smo naučile na prvom albumu i nadala sam se dobrim reakcijama, ali su one definitivno nadmašile moja očekivanja. Osim toga, 2013. godine napisana je tek prva autorska pjesma Ona.
Moramo se dotaknuti prošlogodišnje nominacije za nagradu Porin za Novog izvođača godine. Je li vam otvorila nove suradnje, olakšala proboj na glazbenu scenu?
Ivana: Nove suradnje se nisu dogodile, i dalje ljudi ne znaju koji je to bend Auguste kad me pitaju gdje pjevam, ali kad čuju da smo bile nominirane za Porin onda ispadne da zaista radimo ozbiljnu glazbu (smijeh).
Gordana: Meni je stvarno jako drago da smo imale priliku nastupiti na samoj dodjeli nagrada u Splitu. Upoznale smo jako puno kolega glazbenika i mislim da je struka lijepo prepoznala naš rad.
FOTO: Auguste
Vaš glazbeni izričaj na početku je okarakteriziran kao ogoljeni, ženstveni pop. Koliko se to promijenilo dolaskom muških članova u skupinu, odnosno u novim aranžmanima s pratećim bendom?
Ivana: Ma ništa se nije promijenilo. Baš smo sinoć imali jednu maratonsku probu gdje je bubnjar nagovarao Gordanu da promijenimo jedan akord u novoj pjesmi. To su bile cijele drame, ali Gordana nije htjela ni čuti za to. Ja sam isto tvrdi orah kad treba mijenjati stihove. Prvi album smo više same kreirale s našim producentom, dok ovaj drugi radimo baš bendovski. Mislim da je to glavna razlika.
Gordana: Probe su nam dosta zabavne. Stilski dosta istražujemo, nisu nam sve pjesme pop, ponekad malo skrenemo u swing ili soul, pa se vratimo na akustični pop… sve je to uglavnom prožeto tim našim melodijama, a s aranžmanima se dečki malo poigraju.
Videospotovi za vaše singlove su uvijek nevjerojatno kreativni i čini se da se jako dobro zabavljate kad ih snimate. Istina? Prema opisima na vašoj mrežnoj stranici, iz svakog spota su se razvila i nova prijateljstva. Vjerujem da vam je posebno drag video za pjesmu Prosinac koji su vaši prijatelji snimili za vas. Uistinu niste znale da ekipa snima spot za vašu pjesmu?
Gordana: Evo razvukao mi se osmijeh na ovo pitanje. Zaista mi je drago što se cijela ta priča i atmosfera iza spotova ipak prenese i na njih same. Istina je da je snimanje spotova u isto vrijeme i zabavan i stresan proces, prvenstveno jer u jedan ili dva dana treba organizirati veći broj ljudi kojima će odgovarati upravo taj dan. Svaki spot donio nam je toliko lijepih trenutaka i novih ljudi i suradnji i drago mi je da smo do sada za svaki singl snimile i spot.
Ivana: Svaki spot donosi veliku dozu nerviranja, ali onda i jednaku dozu zabave. Za Prosinac zaista nismo znali da nam ekipa potajno snima video! Oni su se svi međusobno povezali i organizirali, potajice dojavljivali jedni drugima gdje se koja od nas dvije nalazi u gradu, a mi smo uredno svaki put povjerovale da su slučajno naišli. Nakon nastupa u Rockmarku samo su preuzeli mikrofone i najavili nam premijeru spota! Mi smo te 3 minute plakale, umirale od smijeha i vriskale – to se događa na televiziji, a ne nama. Imamo zaista najbolje prijatelje i prvi spot u kojem se ne pojavljujemo.
Što rade Auguste kad nisu na pozornici? Kroz dan u uredu, a po noći glazbene zvijezde, kako kaže Ivana. Kako spajate dnevne poslove s obvezama u bendu? I budući da i dalje radite, pretpostavljam da se od vlastite glazbe još uvijek ne može živjeti?
Ivana: Može se živjeti od glazbe, samo ja imam velike snove i apetite. Dok još mogu koordinirati posao i glazbu, bit će tako.
Gordana: Negdje sam na internetu vidjela dosta dobru predodžbu života glazbenika, usporedili su ga s ledenjakom. Ono malo što viri iznad površine mora je show, ono što je javno. A zapravo 90 posto toga je ispod površine. Isto tako je i kod nas. To su probe, samostalno vježbanje, slušanje glazbe, opet probe, opet vježbanje…
Melodioznost, nježnost i ženstvenost glavne su karakteristike vaših pjesmama po kojima se vaša glazba razlikuje od drugih. Slažete li se tim?
Gordana: Pa to je žanrovski možda i najbliži opis naše glazbe. Iako je naša glazba pretežito pop, indie i ima taj retro prizvuk, na kraju ono što je uvijek prisutno su upravo melodije i naše dvoglasje.
Nedavno ste objavile novi singl Trebam malo kojim predstavljate novo studijsko izdanje. Rekle ste da ste se u studiju malo zaigrali sa stvaranjem novih zvukova. Znači li to da će novi singlovi biti potpuno drugačiji od pjesmama s prvog albuma? Ivana i dalje piše tekst, a Gordana glazbu?
Gordana: Meni osobno pjesme zvuče zrelije, konkretnije. Ne znam, neka slušatelji sami procijene. Normalno je da se zvuk razvija i prirodna je želja za istraživanjem novih opcija koje nudi snimanje u studiju.
Ivana: Gordana i dalje piše glazbu, a ja tekst. Ono što je super kod nas jest to da ipak slušamo međusobne sugestije pa napravimo iznimke u svrhu bolje pjesme kojom ćemo obje biti jednako zadovoljne. Ova posljednja pjesma posebno predstavlja zvuk novog albuma i to su baš onakve Auguste kojima smo težile svih ovih pet godina.
Povodom pet godina suradnje svirate u KSET-u. Kakav će biti repertoar?
Gordana: U KSET-u se nadam da ćemo se opustiti i muzicirati, da će zvuk biti dobar. Što se repertoara tiče, izvest ćemo gotovo sve naše pjesme, i sretna sam što napokon možemo napraviti cijeli koncert bez popunjavanja s obradama.
