IZVJEŠTAJ: Deadmau5 razočarao, Anti-flag oduševili, a Queenovci skratili svoj nastup
Izvještaj s nultog dana Szigeta je tu - uživajte.
Izvještaj s nultog dana Szigeta je tu - uživajte.
Nulti dan Szigeta održao se jučer, 12. kolovoza, a za razliku od prethodnog dana (hiperlink na članak za prosli dan) povećanje broja ljudi je bilo više nego očito. Osim main stagea, u pogon je stavljen i A38 stage. Većina instalacija je završena te je tako festival zaokružio svoju ponudu raznolikih programa, aktivnosti, štandova i ostalog šarenila.
Svoju turneju nultim danom započeli smo na main stageu, gdje su nas dočekali Anti-flag. Podsjetimo se, Anti-flagovci ove godine slave 2ö godina postojanja turnejom A document of dissent, a nastupaju čak treći put na Szigetu koji je tek dvije godine stariji od njih samih. Kao i prethodnih godina, dečki su dokazali da nisu izgubili energiju, ali i da se ističu u moru bendova sa svojom izrazitom komunikativnošću i interakcijom s publikom. Čak i ako pripadate ljudima koji ne znaju njihove riječi pjesama, bez brige, to će biti najmanje važno. U sat i pol, dečki su izrazili kako su zahvalni što su došli čak iz Pennsylvanije u Europu te kako njima to mnogo znači. Također su se dohvatili teme ratova u svijetu, pozvali na jedinstvo, izrazili oštar stav protiv homofobije, rasizma, neravnopravnosti spolova i ostalih boljki koje i dalje koče ovo društvo. U svojemu setu su odsvirali neke od najvećih stvari koje su im obilježile rad, ali i pokoju novu stvar. Tako su zaredali Broken Bones, na kojemu su se ljudi oduševljeno spustili na pod i veslali, a nakon toga se otvorio i circle pit. Odsvirali su i Fuck Police Brutality, pozivajući sve prisutne da podignu zajedno srednje prste u zrak i kažu ne nasilju. Medu zadnjima su ostavili obradu od The Clasha, Should I Stay Or Should I Go, bez koje, kako su rekli, ne bi bilo ni njih. Zaključili su s izvrsnom Power to the Peaceful, naklonivši se i zahvalivši svima.
Sljedeći na redu su bili A day to remember, američki post-hardcore rockeri s Floride, koji su iznijeli na A38 stageu veoma energičan nastup pred iznenađujuće velikom količinom ljudi. Svoj nastup započeli su s All I Want uz let šarenih konfeta. Uz odličnu interakciju, nastup im je obilježilo i konstantno skakanje s lijeve na desnu stranu pozornice, tako da su zasigurno bili mnogo vatreniji i od najvjernijih fanova iz prvoga reda. Miješajući povremeno akustične obrade s albumskim verzijama, doveli su publiku do ekstaze. Kroz svoju setlistu su prošarali čak 16 pjesama, među njima i Homesick, Right Back At It Again, End of Me, City of Ocala, All Signs Point to Lauderdale... Dečki su se potrudili i podijelili majice preko bacača. Sve u svemu, veoma dobar koncert.
S ADTR-a smo morali juriti na Ska-P. Morali jer su se koncerti preklapali, a i jer smo čuli da je ovaj španjolski ska punk bend odličan. I nismo se prevarili, rade odličnu zabavu na stageu i prenose veselje na publiku. No, nismo stigli dugo uživati u zvukovima s obzirom na to da se bližio Balloon party. Volonteri su počeli iznositi napuhane balone s logom Szigeta, a točno u 19:00 sati baloni su pušteni u zrak te su stvorili divnu šarenu atmosferu.
Nakon baloniranja, pojavila se odlična prilika uskakanja u prvi red na Queens of the stone age. Za one koji su bili na Zagrebačkom velesajmu se vjerojatno sjećaju kako je ozvučenje bilo toliko očajno da se Josha Hommea nije uopće moglo čuti. Onda smo imali prilike čitati o tome kako je Novi Sad dobio savršen kristalan zvuk. Nakon zagrebačkog koncerta smo shvatili da smo ostali zakinuti za dvije stvari: interakcija (samim time i lošija izvedba koja izgleda kao automatizirana) te zanosno njihanje kukovima.
Sziget je to popravio. Cijeli bend se odlično čuo i to u male detalje tijekom koncerta. Standardno su započeli s Millionare, prošli su kroz Smooth Sailing i My God is the Sun, kao i s klasicima poput Burn The Witch i Go With The Flow. Iako su započeli tri minute ranije, završili su čak 15 minuta prije isteka roka, što je bilo poprilično iznenađujuće. S obzirom na to da na Szigetu nema prilike za bisevima, mogli su i bolje iskoristiti to, tako da je publika ostala uskraćena za, primjerice, The vampyre of time and memory, koju su odlično izveli na klaviru u Zagrebu.
Poslije QOTSA-e, stage je zauzeo Deadmau5. Ako niste čuli za njega u kontekstu glazbe, vjerojatno ste čuli za njegov svadljiv i lajav stav prema svemu i svačemu. Potrudila sam se to pomesti ispod tepiha i fokusirati se na njegov set, no iskreno žao mi je što sam uopće potrošila vrijeme tamo. Pozornica je izgledala super, ilustracije su bile odlične, mišja glava je bila na mjestu (na njegovoj glavi), no po onome sto je prezentirano, gospodin Deadmau5 nije obranio titulu nekog DJ-a. Naime, umjesto dizanja publike, ritam se cijelo vrijeme samo spuštao i samim time u najiznenađujućijim trenucima prekidao melodiju.
Nije bilo uspona i padova u onoj količini da se publika raspleše do kraja, nego se sve pretvorilo u neku bezukusnu kašu u kojoj jedino što možeš jest smijati se kako ljudi plešu i oponašati ih. Možda je bilo manjka alkohola u krvi, nisam sigurna što se točno dogodilo. Jedina pjesma koju nije mogao zaribati je bila ona koju je napravio s Robom Swineom iz Penduluma, Ghost N Stuff. Tijekom seta su se događala i kratka prekidanja glazbe, nisam sigurna je li to dolazilo od njega ili od ekipe koja radi na ozvučenju.
Za vrijeme Deadmau5a, A38 su zauzeli Jimmy Eat World. Prema riječima kolegice fotografkinje, to je bend koji se slušao kada si bio tinejdžer, a sada ti više nema smisla. Odsvirali su nekoliko najpoznatijih stvari, medu njima i The Middle, a nastup je bio osrednji. Points for trying.
The Bloody Beetroots, krvave cikle, jedno su od iznenađenja nultog dana Szigeta. A iznenađenja je bilo mnogo - s obzirom na to da su ih stavili na A38, stage koji je u stvari ogroman šator, limitirali su ulaz i tu su se stvorile mase nezadovoljnih ljudi. Nezadovoljni prvenstveno zbog zaštitara. Naime, situacije je bila ta da šator ipak nije bio dupkom pun, a zaštitari su ogradili sve ulaze. Kada bi došli na jedan ulaz, rekli bi vam da je to izlaz i da odete na drugi ulaz, a na drugom ulazu bi isto ponovili. Neću ni spominjati kako ti ljudi ne znaju engleski jezik pa su kompletno nesposobni da ti objasne zašto, ustvari, ne žele pustiti unutra. Publika je bila vrlo ljuta ponajprije jer su branili ulaz u šator, a puštali su velike količine ljudi vani. Činilo se da bi jedino fer bilo da puste unutra isti broj ljudi koji su i pustili van šatora. Tu se omaklo i par grubih poteza i živčanih dobacivanja zaštitara "Go out'!". Nemaš pravo biti živčan ako ne znaš objasniti svoje postupke i točka. Tako da smo The Bloody Beetrootse slušali u zagrljaju zaštitara. No, po onome što smo vidjeli, svakako zaslužuju sve pohvale.
Za kraj smo se rasplesali u A38 šatoru kada se situacija razvedrila. Osim male zamjerke sto je DJ Deniz Koyu kasnio oko pola sata s početkom nastupa, nemamo nikakve zamjerke jer nam je to trebalo za kraj svega.
Pozdrav iz mokrog, ali osunčanog Szigeta do sutra. Za kraj vam darujemo sliku djeda koji je veteran koncerata (hint: pogledajte mu narukvice).
