Inovator iz Srbije želi nastaviti studij u Hrvatskoj; otkrio nam je ono o čemu dosad nije pričao

–  Nikoga od obitelji nemam iz Hrvatske, ali zato drugara i prijatelja imam jako puno. Trudim se nekoliko puta godišnje (dva-tri puta) otići do Zagreba na nekoliko dana kako bih se vidio s njima, dao intervju za neki portal i gostovao na nekoj od zagrebačkih televizija. Oduvijek sam volio ići na more u Split, nikada nisam želio otići u neki drugi grad.

–  Veoma lako. Kada sam posjetio sajam u Bjelovaru (u pitanju je bio Sajam inovacija), pa na Mediteranskom festivalu knjiga koji se održavao u Splitu i na još puno lijepih sajmova. Tako sam skupljao prijatelje, drugare.

– Poslije završene škole, želja mi je upisati državno sveučilište u Zagrebu – Fakultet strojarstva i brodogradnje. To mi je želja, a ja ću se maksimalno potruditi da mi se taj cilj i ostvari.

– Smatram da muškarac treba osvojiti devojku, ali nešto iz privatnih sfera ipak ne mora biti u ovoj priči. Ali, evo, reći ću da mi je prva devojka bila iz Dubrovnika, kada sam bio u posjeti tom gradu – u pitanju je bilo jedno natjecanje na kojem smo se upoznali. Bila je, inače, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

–  Sebe kada gostujem na nekoj televiziji (osmijeh). Najviše informativne emisije, što je i logično jer sam dugo bio i u informativnoj redakciji lokalne televizije u Kruševcu.

– Dok smo u osnovnoj školi, svi hoćemo postati poznati sportaši, plivači, nogometaši, ali kad se približio kraj srednje, odlučio sam se usredotočiti na školovanje. Bilo mi je jasno da je vrlo teško izgraditi sportsku karijeru, čak i ako smo veoma talentirani. Znam mnogo mladića koji su bili bolji igrači od mene, ali nisu uspjeli to postići. Sudeći po ovome do sada, odabrao sam sjajan put. Bavio sam se plivanjem od osnovne škole, osvajao brojne nagrade i medalje. Plivanje sam trenirao punih osam godina i bio jako uspešan na tom polju.

–  I to bi bilo točno, a moram dodati da mogu sebi pripremiti hranu, oprati posuđe, koristim perilicu za rublje (smijeh)... Šalu na stranu, nikada nisam zapalio cigaretu, a nisam bio ni pripit. Moji u kući svi puše cigarete, valjda mi je to i dosadilo, pa zato prezirem. Jednom mi se dogodilo da sam popio čašu piva zbog oklade s prijateljem, jednim od onih iz vrtića, samo da mu pokažem da mogu izaći kao pobjednik (smijeh). Obitelj je zaslužna što sam ovakav kakav sam. Trudila se da me dovede u red, a roditeljima djece koja su na svijet došla devedesetih godina to naročito nije bilo lako.

– Obično u prirodu. Kafiće i restorane ne volim toliko često posjećivati. Najviše volim mir.

– Imam ih puno, ne želim ih nabrajati kako bih nekoga izuzeo. Među najdražim mi je influencerima Pave Elez iz Splita – vrhunski je.

– Ne, uspio sam sačuvati nešto djetinjasto u sebi. Mogu uživati u sitnicama i punim se srcem obradovati nekome tko mi je blizak. Za sebe mislim da još uvijek nisam sazrio.

– Ne bih davao poruke jer svi smo mi različiti, nitko nije isti. Premda, jedna je poruka glavna, a to je – uživajte u životu i volite se. Studiranje je najljepši dio života, i zato ga iskoristite maksimalno. Znam da je sada ova pandemija mnogo toga promijenila, ali ljubav će i dalje ostati kao pokretač svega. Ja znam da je studentski život najljepši, jer sam i sam student. Studentima strojarstva poručio bih da studiraju jednu veoma lijepu znanost. Ako žele sutra time se baviti, neka znaju da im je to najljepši posao koji rade na svijetu. Bar ja tako mislim, zato sam i izabrao studij strojarstva, a ne neki drugi fakultet.