„Ako krenemo povlačiti granice u humoru, začas ćemo se naći u represivnom režimu“

HNK Osijek u sklopu novog programa Stand-up utorak ugostio je Tomislava Kozačinskog Kozu. Iako je očekivana publika na stand-up nastupu uglavnom studentska populacija, kazalište je bilo prepuno posjetitelja svih dobnih skupina i nitko nije izašao bez osmijeha na licu. Empatija koju je izazvao u publici, reference na svakodnevna događanja u zemlji, mala doza  romantike uz zrnce crnog humora učinili su nastup nezaboravnim. Kozu smo uhvatili nakon nastupa i porazgovarali s njim.

Čime se baviš osim stand-upom?
Više od 12 godina se bavim dizajnom, počevši u tiskari, pa preko grafike i web dizajna i pokretanja vlastite firme polako sam došao do mobilnih aplikacija, a u zadnjih par godina se koncentriram na dizajn digitalnih proizvoda uglavnom za poslovni sektor

Kako si se odlučio (i zašto) postati stand-up komičar?
Ne mogu reći da je to bila baš „odluka“ kao više splet okolnosti koji se desio u pravo vrijeme tokom studentskih dana. Počelo je sa „mislim da bih mogao“ i išao sam primarno da se zabavim, a unazad 4-5 godina se to razvilo više u nešto što bih se usudio nazvati „karijera“.

Gdje nalaziš inspiraciju za stand-up materijal?

Nema tu neke magije, uglavnom inspiracija jednostavno dolazi iz života, stvari koje nas okružuju i materijal onda se stvara prema perspektivi i interpretaciji tih iskustva.

Kakav je osjećaj bio nastupati pred Osječanima?
Osijek je uvijek pravi gušt i zadovoljstvo. S obzirom na to da sam „poluslavonac“ i dio korijena vučem iz Babine Grede, a i oženio sam Osječanku – nekako mi je nastup u Osijeku uvijek kao „doma“.

Koja ti je najveća poslovna želja?
Kratkoročno – uvijek sam gledao da radim ono što me veseli i zabavlja, jednostavno ne podnosim osjećaj „moranja“ kada radiš nešto što ne voliš. Dugoročno – najveća poslovna želja bi mi bila predavati i prenositi znanje mlađim generacijama dok putujem po svijetu.

Spomenuo si odlazak iz države, čime je to motivirano?
Za mene tu nema prostora da ispunim puni potencijal, strano tržište pruža neke prilike za koje je naša država jednostavno premala. A stand-up na engleskom je nešto što ću vani moći raditi puno jednostavnije.

Koji savjet bi dao mladim ljudima koji bi željeli postati komičari?

Da probaju – unazad 12 godina mnogi su komičari postavili super temelje da sada stvarno postoji prilika da se bilo tko okuša. Nije to za svakoga, ali ako te „svrbi“ – obavezno probati. Da citiram svoju baku: „Tko je prob'o, taj se i posr'o“. Ništa ne košta, a može biti predivno iskustvo.

Tko su tvoji komičarski heroji?
Heroje baš i nemam. Prvi dugometražni special koji sam pogledao je bio od Izzarda, njegov pristup stand-upu je stvarno atipičan i baš mi sjeda njegov humor. Ne bih nikada mogao na taj način nastupati, ali ga mogu gledati na repeat.

Smatraš li da postoje granice u humoru?

Naravno da ne. Za mene je to vrlo linearno – sve teme su dozvoljene, sve ostalo je samo stvar osobnog ukusa. Ako krenemo povlačiti granice u humoru – koji za mene predstavlja špicu slobode govora – začas ćemo se naći u represivnom režimu (a trenutno nismo daleko)...

Što tvoja supruga misli o tome da ju spominješ na nastupima?
Ahhhhhh... Udala se za mene – sad je gotovo. Kao što rekoh, moj materijal izlazi iz mog života. Ona je sastavni dio njega, samim time je i dio mojih predstava. Jedan od razloga zašto je moja supruga je taj što me podržava u svemu pa tako i u stand-upu.