Zabrinjavajući „trend“: mladi skrivaju prosjeke ocjena da se zaposle
Nezaposleni mladi u Srbiji skrivaju prosjeke ocjena jer poslodavci smatraju da su prekvalificirani za posao.
Nezaposleni mladi u Srbiji skrivaju prosjeke ocjena jer poslodavci smatraju da su prekvalificirani za posao.
Jedna od vodećih kriza našeg okruženja zacijelo je nezaposlenost mladih. Mnogi od njih ne mogu dobiti posao unatoč tomu što su bili izvrsni studenti. Upravo se to dogodilo trima najuspješnijim studentima u Srbiji koji, umjesto da im odličan prosjek bude preporuka za posao, pri prijavama taj podatak skrivaju.
Vanja Đapan, magistrirani inženjer tehnologije, s prosjekom 9.5, na posao čeka već dvije godine Ni sama ne zna koliko je puta dosad odbijena, a kao glavni razlog odbijenice navodi se nedostatak radnog iskustva.
S istim problemom susreo se i Mladen Janković, diplomirani inženjer elektotehnike, smjer elektronsko poslovanje, koji je često dobivao odgovore od poslodavaca da je prekvalificiran:
- Ma kakav prosjek… Često sam dobivao odgovor da sam prekvalificiran. U banci su zaposlili kemijskog tehničara na mjesto za koje sam se ja prijavio, a poslije sam čuo da je tu i direktor s višom školom pa me to nimalo ne čudi.
Mladen smatra da problem nije samo u prekvalificiranost i nedostatak iskustva te dodaje:
- Moj cimer, kada se prijavio za posao u jednoj velikoj državnoj, monopolskoj firmi, otvoreno mu je rečeno da to mjesto košta 6 000 eura.
- Prijavljivao sam se i za mjesta komercijalista, ali bi mi onda rekli da će primiti nekog sa srednjom školom. Taj će ostati, a ja s fakultetom i izvrsnim prosjekom navodno ću otići čim mi se ukaže prilika. - izjavio je Đorđe Antić, diplomirani ekonomist, smjer marketing, koji tečno govori engleski i španjolski.
Đorđe trenutno usavršava njemački jer jedini izlaz vidi u odlasku u inozemstvo. Poučeni dosadašnjim iskustvima, ovi studenti u svojim životopisima ne navode s kojim su prosjekom završili fakultetsko obrazovanje.
- To me je naučila iskusnija kolegica; ako navedeš što si sve završio pa još vide prosjek, nema šanse… Oni koji odlučuju o tome tko će biti primljen, doživljavaju te kao konkurenciju. – kaže Mladen.
Nadaju se da će im netko uskoro pružiti priliku da se dokažu te dobiju posao, kako bi mogli osnovati vlastitu obitelj i prestati biti teret roditeljima. Ako se to ne dogodi ovdje, bez razmišljanja će otići u inozemstvo te tamo potražiti priliku za bolji život.
