Vraća li nam se to izumrla ptica dodo? Evo što kažu znanstvenici

Niti jedna druga životinja nije tako neumoljivo povezana s izumiranjem kao dodo, ptica neletačica čudnog izgleda koja je živjela na otoku Mauricijusu u Indijskom oceanu do kasnog 17. stoljeća.

Dolazak je pomoraca sa sobom donio invazivne vrste poput štakora i običaje poput lova. Oni su dodoa, koji nije pokazivao strah od ljudi, osudili na izumiranje u samo nekoliko desetljeća nakon što je zadnja ovakva ptica ubijena, pretpostavlja se, 1681. godine.

Ova ptica svoju popularnost stekla je i u fiktivnoj literaturi pojavljujući se kao lik u Lewis Carrollovoj Alisi u zemlji čudesa.

Sada, tim znanstvenika želi vratiti dodoa u hrabru inicijativu koja će uključiti napredak u sekvenciranju drevne DNK, tehnologiji uređivanja gena i sintetičkoj biologiji. Nadaju se da će projekt otvoriti nove tehnike za očuvanje ptica.

Sada, tim znanstvenika želi vratiti dodoa u hrabru inicijativu koja će uključiti napredak u sekvenciranju drevne DNK, tehnologiji uređivanja gena i sintetičkoj biologiji. Nadaju se da će projekt otvoriti nove tehnike za očuvanje ptica.

Očito smo usred krize izumiranja. A naša je odgovornost donositi priče i uzbuđenje ljudima na način koji ih motivira da razmišljaju o krizi izumiranja koja se upravo događa, rekla je Beth Shapiro, profesorica ekologije i evolucijske biologije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu. 

Shapiro je vodeća paleogenetičarka u Colossal Biosciencesu, start-upu za biotehnologiju i genetski inženjering koji su osnovali tehnološki poduzetnik Ben Lamm i genetičar George Church s harvardske medicinske škole, a koji radi na jednako ambicioznim projektima vraćanja vunastog mamuta i tasmanijskog tigra.

Shapiro je rekla da je već dovršila ključni prvi korak u projektu – potpuno sekvencioniranje genoma dodoa iz drevne DNK – na temelju genetskog materijala ekstrahiranog iz ostataka dodoa u Danskoj.

Sljedeći korak bio je usporedba genetskih informacija s dodoovim najbližim ptičjim rođacima iz obitelji golubova – živućim golubom Nicobar i izumrlim pasijansom Rodrigues, divovskim neletećim golubom koji je nekoć živio na otoku blizu Mauricijusa. To je proces koji bi im omogućio da suze koje mutacije u genomu „čine dodoa dodoom”, rekao je Shapiro.

Međutim, naknadni rad koji je potreban da se životinja oživi – programiranje stanica iz živog rođaka dodoa s DNK-om izgubljene ptice – bit će znatno veći izazov. Shapiro je rekla da se nada prilagoditi postojeću tehniku ​​koja uključuje primordijalne zametne stanice, embrionalne prekursore sperme i jajašca, koja je već korištena za stvaranje kokoši čiji je otac patka.

Čak i ako tim bude uspješan u ovom visokom pothvatu, neće napraviti kopiju dodoa koji je živio prije četiri stoljeća, već izmijenjeni, hibridni oblik.

Izazovi u vraćanju dodoa

Međutim, Shapiro je rekla da će usavršavanje ovih alata sintetičke biologije imati šire implikacije na očuvanje ptica. Tehnike bi mogle omogućiti znanstvenicima premještanje specifičnih genetskih osobina između vrsta ptica kako bi ih se zaštitilo dok se staništa smanjuju i klima zagrijava.

Ova tehnologija, koja radi u kokošima... Bilo bi nevjerojatno postići da ovo djeluje na mnogo različitih ptica na ptičjem stablu života jer će to imati veliki utjecaj na očuvanje ptica, rekla je Shapiro.

 

Ako otkrijemo da postoji nešto što osigurava imunitet protiv bolesti koja pogađa populaciju, a znate koje su genetske promjene u pozadini tog imuniteta ili te sposobnosti da se borimo protiv te bolesti – možda možemo koristiti ove alate za prijenos toga čak i između bliskih srodne vrste, dodala je.

Mike McGrew, viši predavač i osobni voditelj reproduktivnih tehnologija ptica na Institutu Roslin na Sveučilištu u Edinburghu, opisao je projekt kao „lansiranje na Mjesec za sintetičku biologiju”. Njegov rad uključuje pretvaranje komercijalnih kokoši nesilica u surogate za rijetke pasmine kokoši oživljene iz smrznutih primordijalnih zametnih stanica.

Ideja je da to sada morate moći učiniti s vrstama golubova. A to je veliki, težak dio prelaska s vrsta kokoši, što rade mnogi laboratoriji u svijetu, na druge vrste ptica, rekao je McGrew, koji nije izravno uključen u projekt dodoa, ali je dio Colossalovog znanstvenog savjetodavnog odbora.

Već 10 godina pokušavam uzgojiti zametne stanice drugih vrsta ptica. Teško je, rekao je.

Bez obzira na to jesu li Colossal i njegov tim znanstvenika u konačnici uspješni u svojoj potrazi za vraćanjem dodoa i drugih izumrlih stvorenja, projekti za uklanjanje izumiranja i tehnološka otkrića koja bi oni mogli generirati, uzbuđuju ulagače. Colossal je također u utorak objavio da je prikupio dodatnih 150 milijuna dolara, čime je ukupni iznos prikupljenih sredstava od pokretanja tvrtke 2021. godine iznosio 225 milijuna dolara.

Kritičari, međutim, kažu da bi se golemi iznosi mogli bolje iskoristiti za zaštitu oko 400 vrsta ptica i mnogih drugih životinja i biljaka koje su navedene kao ugrožene.

Postoji toliko mnogo stvari koje očajnički trebaju našu pomoć. I novac. Zašto bi se uopće trudio spasiti nešto što je davno prošlo, kada ima toliko stvari koje su sada očajne?, rekao je Julian Hume, paleontolog za ptice u londonskom Prirodoslovnom muzeju, koji proučava dodoa.

Mitovi o dodou

Hume je rekao da se vrlo malo zna o dodou i da oko tog stvorenja postoji mnogo mitova. Čak je i podrijetlo njenog imena misterij, iako on misli da potječe od zvuka glasa koji je ptica navodno ispustila – tiho gugutanje poput goluba.

Milijunima godina prije, preci dodoa živjeli su u jugoistočnoj Aziji, a kad je razina mora bila niska, skočio je s otoka na Mauricijus, gdje je ostao izoliran bez predatora nakon što se razina mora podigla.

Prema digitalnom 3D modelu ptice Hume razvijenom na temelju kostura iz Muzeja prirodnih znanosti u Durbanu u Južnoj Africi, dodo je nekoć bio visok oko 70 centimetara (2,3 stope) i težio oko 15 do 18 kilograma (33 do 39 funti).

Moramo zahvaliti dodou što je svijetu predstavio ideju izumiranja – tužno postignuće koje se još uvijek osjeća u izrazu „mrtav kao dodo”.

Još u 1600-tima, prije nego što su prvi fosili dinosaura bili naširoko poznati, koncept izumiranja nije postojao. Sve je bilo Božje stvaranje i oni su bili ovdje zauvijek. Ideja da se nešto može izbrisati jednostavno nije bila u ničijem rječniku, rekao je Hume.

Bila je to tako izvanredna ptica, čak i u vrijeme kada je otkrivena, dodao je. Brzo su nestali. Dakle, kada su ljudi htjeli znati više o njima, nije preostalo ništa.