Tamnija strana ljudskih postignuća
Kratak pregled lokacija koje pokazuju kako nešto uistinu nije u redu s ljudima
Kratak pregled lokacija koje pokazuju kako nešto uistinu nije u redu s ljudima
Čovjekov je razvitak neminovan i njegovo se znanje neprestano širi. Od priprostih mrvica života, ljudi su kroz povijest stvorili građevine, mjesta i utvrde vrijedne hvale, divljenja i čuđenja. U tom se kontekstu nerijetko spominju Kineski Zid , Grand Canyon, Eiffelov toranj, rimski Koloseum, Taj Mahal i brojne druge lokacije koje doslovno oduzimaju dah svojom veličanstvenošću i masivnošću. To su redom fenomeni i čuda prepuni arheoloških nalazišta, neki starosti i preko tisuću godina, svjetski poznati i brojno posjećeni lokaliteti. Ipak, naš bogat svijet krije i mjesta koja svjedoče o ljudima kao nešto manje pozitivnim bićima. Dapače, brojni ostaci pripovijedaju priču o čovjeku kao pohlepnom i zlom biću koje je pod izlikom brojnih razloga uživalo mučiti iste svoje vrste te svojim djelovanjem beskompromisno uništiti brojne. Velike štete, razaranja i milijuni ljudskih života samo su neke od posljedica djela tog intelektualnog, razvijenog, svjesnog čovjeka.
Pompeji, nekoć razvijeno trgovačko središte u talijanskoj pokrajini Kampaniji, od prije par stoljeća brojnim arheolozima služi kao neiscrpno vrelo ostataka ljudskih života. Ovaj je grad nesretno skončan 24.8.79. godine kada je erupcija Vezuva uništila sve i svakoga unutar istog. Šok i nevjericu koji su uslijedili nakon iskapanja teško je zamisliti. Znanstvenici su ispod ostataka pepela našli savršeno očuvane ljudske figure i tijela. Svi su oni u zadnjim trenucima života, prije nego što ih je lava progutala, redom pokušali spasiti vlastite živote. Potresni prizori mrtvih majki koje grle svoju djecu, sklupčanih ljudi koji su zaklon tražili pod stolovima, stolcima i ostalim namještajem, siluete muškaraca koji su se u zadnjim trenucima okrenuli molitvi i mnogi drugi samo su dio ljudske ostavštine koju skrivaju ostaci Pompeja. Od idiličnog, trgovačkog gradića, Pompeji su danas, osim svjetskog blaga, podsjetnik kako je čovjek u odnosu na prirodu samo njezin rob te kako u sukobu s njom neminovno izvlači deblji kraj.
Zavidno lijepa Kuba, danas je dom jednog od svjetskih 'mučilišta' ratnih zarobljenika. Zatvor u zaljevu Guantanamo dom je brojnih terorista, ratnih zločinaca i njima sličnih koji su podvrgnuti najnehumanijim oblicima mučenja, ispitivanja i kažnjavanja. Sirovi se zatvorski režim provodi uz pomoć pasa koji zastrašuju zarobljenike, metode simuliranog otapanja, mučenja neprekinutim puštanjem preglasne glazbe i tome slično. Osnovan 2002. godine, ovaj zatvor krši brojne stavke ljudskih prava. Zatvorenici su često vezani lancima, svakodnevno im se prijeti oružjem, pothranjenost je raširena, a kroz 12 godina postojanja zabilježeno je nekoliko slučajeva pokušaja samoubojstva. Iako i sam general Michael R. Lehnert, osnivač zatvora, želi zatvaranje istog, američke vlasti još nisu postigle nikakav dogovor. Sudbina ovog „vojnog kampa“ i brojnih života zatvorenika još je uvijek upitna.
Jedan od najstrašnijih primjera ljudskih postignuća koja su krenula nizbrdo zasigurno je Černobilska katastrofa. Nezgoda nastala kao rezultat nesigurnog rukovanja nuklearnim reaktorima danas se smatra najvećom nuklearnom tragedijom u povijesti čovječanstva. Pri samoj eksploziji, 26. travnja 1986. godine, poginulo je tridesetak ljudi, a ono što je uslijedilo kasnije prati čovječanstvo skroz do današnjih dana. Stotine tisuća oboljelih, ozračenih i preminulih pojedinaca, od kojih veliku većinu čine djeca, teret su na leđima odgovornih ljudi u tadašnjoj Sovjetskoj Ukrajini. Cijela je situacija pogoršana nakon par dana kada se oblak radioaktivnih čestica vjetrom raspršio po susjednim zemljama Skandinavije, središnje i jugoistočne Europe te tako zarazio oko tristo tisuća ljudi. Osim brojnih ljudskih žrtava i uništenih života, Černobilska je katastrofa ostavila posljedice i na Sovjetskoj ekonomiji, kojoj je uskoro došao kraj.
Za razliku od nje, američka je ekonomija u zadnjih par desetljeća ostvarila uzlaznu putanju. Inače zagađena istočna obala bila je središte najvećih gradova, no industrijalizacija 'grada anđela' pretvorila je najsunčaniji L.A. u najzagađeniji grad Amerike, čime je prijestolnica nekadašnjeg sunčanog pojasa pretvorena u oblak dima iznad stotina zgrada, ureda, postrojenja i objekata. Osim industrijskim plinovima, Los Angeles je dodatno zagađen zbog velikog broja automobila. Oni su postali glavni izvor problema, a dodatna nepogodnost u rješavanju ovog pitanja jest glavna autocesta koja spaja sjevernu i južnu Californiu. Njome svakodnevno prolazi nekoliko tisuća automobila, čime je polucija samo pospješena.
Posljednji, no nimalo manje bitan primjer produkta čovjekove zlobe dakako je genocid Drugog svjetskog rata pri čemu se ističe najpoznatiji nacistički logor Auschwitz. Najzapamćenija tragedija u povijesti ljudskog čovječanstva naš je svijet opustošila za više od šest milijuna života. Auschwitz je osnovan 20. svibnja 1940. godine, kada je zabilježen transport prvih nesretnika koji su pali pod nacističkim režimom. Kroz pet godina postojanja, Auswitz je postao dom milijunima Židova, Roma, Poljaka, Sovjetskih vojnika, ali i svih drugih koji nisu slijedili Hitlerovsku filozofiju. Nad njima su se svakodnevno iživljavali nacistički vojnici, provođeno je nasilje, zatvorenike se izgladnjivalo, tuklo, maltretiralo, a nerijetki su primjeri medicinskih eksperimenata provođenih na nevinim ljudima. O ovom su stravičnom logoru smrti, kao i njegovim brojnim „blizancima“ napisana brojna dijela, snimljeni mnogi filmovi i dokumentarci. Oni danas stoje kao podsjetnici na najveću tragediju ljudskog roda koju su paradoksalno, izazvali sami ljudi.
Brojna svjetska mjesta danas zadivljuju svojom ljepotom i pričama, no ostaci ljudskih života nastali razaranjem i osvajanjem također se ne smiju izostaviti iz jednadžbe. Upravo nam baština poput Auschwitza, Pompeja i sličnih ostavlja podsjetnik kako su ljudi bez obzira na civilizirano vrijeme u kojem žive, još uvijek samo individue željne moći, vlasti i novaca. Na štetu nas samih, ti se ciljevi često ostvaruju krivim metodama koje usmjeravamo jedni protiv drugih.
