LinkedIn
Suosnivač najpopularnije poslovne mreže predviđa nestanak radnog vremena „od 9 do 5” do 2034. godine
Kakva je budućnost tržišta rada? Jesu li prednosti fleksibilnog radnog vremena i dinamičnijeg tržišta rada dovoljne da nadjačaju potencijalne izazove i nestabilnost koju „gig economija” može donijeti?
Kakva je budućnost tržišta rada? Jesu li prednosti fleksibilnog radnog vremena i dinamičnijeg tržišta rada dovoljne da nadjačaju potencijalne izazove i nestabilnost koju „gig economija” može donijeti?
Reid Hoffman, suosnivač popularne profesionalne mreže LinkedIn, iznio je intrigantno predviđanje prema kojem će tradicionalno radno vrijeme od 9 do 17 sati postati stvar prošlosti do 2034. godine. Hoffman vjeruje da će temeljite promjene koje donosi umjetna inteligencija (AI) značajno transformirati tržište rada, što će dovesti do postupnog nestanka konvencionalnog zapošljavanja u korist dinamičnijeg gospodarstva zasnovanog na privremenim i fleksibilnim poslovima, poznatijem kao gig economy.
Prema Hoffmanu, ovakav razvoj događaja mogao bi radnicima pružiti veću fleksibilnost i širi spektar mogućnosti. Umjesto uobičajenog osmosatnog radnog dana, ljudi bi mogli birati različite vrste i dužine angažmana, radeći na projektima koji bolje odgovaraju njihovim vještinama i osobnim interesima. Hoffman smatra da bi takav model rada mogao doprinijeti ne samo većoj zadovoljstvu radnika, već i većoj efikasnosti i produktivnosti na globalnoj razini.
Ovo predviđanje otvara brojne rasprave o budućnosti rada. Kako će se društva prilagoditi ovakvim promjenama? Koje će biti posljedice za stabilnost zaposlenja? I kako će se osigurati prava radnika u sve neformalnijem tržištu rada? Sve su to pitanja na koja će se morati odgovoriti u nadolazećim godinama.
Prema Hoffmanu, ovakav razvoj događaja mogao bi radnicima pružiti veću fleksibilnost i širi spektar mogućnosti. Umjesto uobičajenog osmosatnog radnog dana, ljudi bi mogli birati različite vrste i dužine angažmana, radeći na projektima koji bolje odgovaraju njihovim vještinama i osobnim interesima. Hoffman smatra da bi takav model rada mogao doprinijeti ne samo većoj zadovoljstvu radnika, već i većoj efikasnosti i produktivnosti na globalnoj razini.
Ovo predviđanje otvara brojne rasprave o budućnosti rada. Kako će se društva prilagoditi ovakvim promjenama? Koje će biti posljedice za stabilnost zaposlenja? I kako će se osigurati prava radnika u sve neformalnijem tržištu rada? Sve su to pitanja na koja će se morati odgovoriti u nadolazećim godinama.
OZNAKE: