Norveška profesorica: tijelo moždano mrtvih žena trebalo bi se koristiti u svrhu surogat trudnoće
Profesorica Smajdor tvrdi kako nema moralne razlike između surogat majčinstva i doniranja organa nakon proglašenja moždane smrti.
Profesorica Smajdor tvrdi kako nema moralne razlike između surogat majčinstva i doniranja organa nakon proglašenja moždane smrti.
Norveška profesorica Anna Smajdor izazvala je buru na internetu nakon što je zagovarala korištenje tijela žena kao gestacijskih surogata cijelog tijela. Profesorica sa Sveučilišta u Oslu predložila je da se žene koje su moždano mrtve mogu koristiti za surogat trudnoću za žene koje same ne mogu nositi dijete.
Prijedlog se pojavio u izvješću kolumbijskog medicinskog koledža koji se bavio temom gestacijske donacije cijelog tijela (WBGD). Ovakav potez i proces surogatstva obavljao bi se na način da bi žene unaprijed pristale da budu korištene kao surogat majke nakon što su službeno proglašene klinički moždano mrtvima.
Prijedlog je naišao na snažno protivljenje. Mnogi online korisnici nisu se složili s tim prijedlogom nazivajući ga mizoginim i negirajućim prema ljudskosti žena. Neki su pojedinci izrazili svoje odbijanje da dopuste da se njihova tijela koriste kao surogati ako se ikada proglase moždano mrtvima.
Samo bi se u društvu koje mrzi žene raspravljalo o korištenju žena s mrtvim mozgom kao živih maternica. Ovako počinje, a završava sa zakonodavcem koji donosi ovaj zakon, napisala je korisnica Twittera i odvjetnica Charlotte Proudman.
Only in a woman-hating society, would using brain dead women as living wombs be up for discussion. This is how it starts, how it ends is legislators making this law. https://t.co/jJzpvpKwaw
— Dr Charlotte Proudman (@DrProudman) February 3, 2023
Profesorica Smajdor tvrdi kako nema moralne razlike između surogat majčinstva i doniranja organa nakon proglašenja moždane smrti. Bez obzira na to i sama priznaje kako je prijedlog uznemiravajuć, no isti bi mogao biti uobičajena metoda za rađanje djece u budućnosti jer ne predstavlja zdravstveni rizik za buduću majku.
Mogućnost ovakvog procesa trudnoće pomogao bi osobama i parovima koji žele imati djecu, ali ne mogu, poput homoseksualnih i neplodnih parova. Također, ovakav bi potez ženama omogućio majčinstvo bez procesa trudnoće i poroda s kojima dolaze mnogi zdravstveni problemi, psihička i fizička trauma. Rizici trudnoće bili bi preneseni na one kojima isti više ne mogu nauditi. Iako šokantan, prijedlog predviđa svojevrsnu revoluciju u procesu trudnoće i poroda te kao takav nagovješta i potencijalnu budućnost koja nas očekuje.
