Dvije strane priče: zbog čega studenti naručuju izradu studentskih radova, a zbog čega ih ljudi izrađuju

U svako doba godine, a posebice za vrijeme ljetnih praznika, u oglasima se može naći mnogo ponuda za pisanje završnih, diplomskih, seminarskih radova, a neki čak nude i izradu PowerPoint prezentacije. Izrađivači radova otvoreno nude svoje usluge, no i studenti isto tako otvoreno traže nekog tko bi im napisao rad. Iako se ne radi o plagijatu, ipak su narudžbe studentskih radova na glasu kao radnje upitne moralne vrijednosti. Stoga tražioci usluga pisanja svojeg rada često nailaze na javno osuđivanje na društvenim mrežama gdje objavljuju svoj zahtjev. Neodobravatelji plaćanja radova smatraju ih lijenima ili nedovoljno sposobnima za napisati rad.

– Znam masu ljudi koji nisu napisali nijedan rad, a onda dođe završni, koji također plate, pa odu to predat, a ni ne znaju šta piše u njemu i onda kasnije naslikavanje kao da su piškili krv dok su pisali, a zapravo su se bućkali u moru dok je njima to netko napisao.  – izrazila je mišljenje studentica Iva, koja se protivi narudžbama radova.

Osim naručitelja samih, ima još ljudi koji bi stali u njihovu obranu, a s argumentom da postoje razlozi koji se ne vide na površini. Prema tome, nije netko odlučio prepustiti pisanje svojeg rada drugome zbog lijenosti ili nesposobnosti, već zbog složenije stvari, poput ove koju je navela naša druga sugovornica.

– Ja ih djelomično kužim... ne kažem da je to ispravno, dobro i pametno, ali kužim neke razloge zbog kojih ljudi plate seminarski rad. Kad upišeš neki studij koji zamrziš iz dubine duše jer tek nakon što si ga upisao i zaglavio na njemu vidiš koliko je užasan, nekvalitetan i ni od kakve koristi za daljnji život, skroz mi je jasno. Onda to ne bude ni par sati sjedenja za laptopom nego par sati plakanja nad knjigom pa par sati živčanog sloma nad laptopom, a i nakon tih sati i sati ti ne možeš dalje od naslova jer jednostavno ne možeš shvatiti to nikako jer te ne zanima. – izjasnila se.

Neki bi možda još prešli preko moralnog pitanja i naručili pisanje svojeg rada, no nemoguće im je s financijskog gledišta. Cijene radova kreću se ovisno o dužini, zahtjevnosti i vremenu izrade pa tako mogu doseći i preko 1000 kn. Najjeftinija usluga koja se može pronaći na internetu je 10 kn po stranici, dakle za jedan rad od 30 stranica, što je preporučljiv opseg, cijena bi bila 300 kn. Na različitim internetskim oglasnicima i Facebooku kreirane su stranice i profili koji nude uslugu pisanja radova. Pisalo se i o tvrtkama koje se između ostalog bave izradom studentskih radova. Te usluge nude i pojedinačne osobe, bez svoje stranice ili tvrtke. Na jedan upit u mnogočlanoj Facebook grupi ponude su pristizale u velikom broju. To su najčešće bivši studenti, u potrazi za poslom i zaradom. Neki od njih otkrili su nam svoju stranu priče.

VEZANO

HIKS dodjeljuje nagrade za najbolje studentske radove, uključujući diplomske, završne i seminarske

---

– Ja sam se time počela bavit isključivo kao pružanje pomoći u uređivanju radova, znači tehničke dorade, nije mi bilo u planu pisati kompletne radove... A s obzirom na to gdje živimo, naravno da je svaki prihod bitan... –kazala je naša sugovornica, koja je zadržala anonimnost.

Druga bivša studentica dodala je:

– Tako što sam trebala posao od doma koji mogu radit kad hoću. Vidjela sam stranice na fejsu i ljude koji to nude pa rekoh idem probat... Potražnja je velika. 

Iako joj posao dobro ide, požalila se i na prepreke na koje nailazi.

VEZANO

Posao bez diplome? Prema iskustvu s popularne društvene mreže, to je sve češća pojava

---

– Nisu studenti zahtjevni, koliko je problem plaćanje – ljudi ne shvaćaju da iako ti njih možeš zeznut, mogu i oni tebe... A drugi problem je što ti ne znaju prenijeti sve želje/zahtjeve profesora pa nemaš točne upute... – izjasnila se.

Da posao koji rade nije u skladu s akademskim etičkim kodeksom, naše su sugovornice svjesne, no na njih same kodeks se više ne odnosi.

– Ne smatram da ja kršim pravila jer rad nije plagijat, unikatan je, a oni krše... Iako, dovoljno sam studirala da znam da radovi nemaju veze s praksom, a ni s nečijim znanjem... A netko tko se stvarno misli baviti pisanjem istraživačkih i znanstvenih članaka u svom poslu nakon faksa, nikada ti se neće ni javiti... Dok oni kojima ti radovi neće biti dio posla će se javit, a kažem, radovi nemaju veze s kvalitetom rada, nemaju ni ispiti, no oni ipak predstavljaju malo realniju sliku nečijeg znanja, nego rad pisan doma.

– I da, kršenje je zakona, ali šta danas nije kršenje zakona. Da, i ja sam bila žestoki protivnik kupovanja radova, i nije mi bilo jasno kako netko nije u stanju sam to odraditi. Ali s obzirom na teme koje većinom ljudi dobivaju, nije mi ni čudno da traže pomoć.

Pisanje diplomskih i završnih radova po svemu sudeći unosan je posao, no ostaje otvoreno njegovo moralno pitanje. Igre protiv pravila svjesni su i oni koji naručuju i oni koji izrađuju radove, no vlastiti interesi ipak presuđuju.