Mladi rukovoditelji neupitno vjeruju u rad, a ne u talent
Mladi rukovoditelji potiču predsjednike uprava da svoju poslovnu svrhu stave u praksu. 70 posto ispitanih vjeruje da obrazovni sustav ne uspijeva oboružati studente svim vještinama potrebnima za digitalno doba.
Mladi rukovoditelji potiču predsjednike uprava da svoju poslovnu svrhu stave u praksu. 70 posto ispitanih vjeruje da obrazovni sustav ne uspijeva oboružati studente svim vještinama potrebnima za digitalno doba.
Budući rukovoditelji optimističniji su od predsjednika uprava kada je u pitanju gospodarski rast, no pesimističniji kada je u pitanju kibernetička sigurnost, obrazovanje i povjerenje u poslovanje. To su neki od ključnih rezultata novog izvješća PwC-a pripremljenog u suradnji s AIESEC-om, jednom od vodećih svjetskih međunarodnih studentskih organizacija, u kojem se uspoređuju stavovi postojećih i budućih rukovoditelja o rastu, obrazovanju, tehnologiji i poslovnim odgovornostima.
U istraživanju su se uspoređivali rezultati PwC-ovog godišnjeg globalnog istraživanja mišljenja predsjednika uprava i stavovi mladih rukovoditelja AIESEC-a. Razmatralo se u kojoj se mjeri podudaraju, odnosno razlikuju, što to znači za poduzeća koja žele privući najbolje mlade talente i što današnji izvršni direktori mogu naučiti od onih koji će ih vjerojatno naslijediti.
Budući rukovoditelji: optimistični, ali i realistični
Jedan od najupečatljivijih zaključaka iz AIESEC-ovih rezultata jest sigurnost koju posjeduju mladi vođe. Primjerice, 60 posto njih vjeruje u povećanje gospodarskog rasta u sljedećih 12 mjeseci za razliku od 27 posto predsjednika uprava. Ta bi se brojka mogla pripisati optimizmu mladeži, no mogla bi održavati i dublji uvid u trendove, kao što je digitalna revolucija, u kojoj mlađa generacija vidi prilike, a starija troškove i rizik.
Iako su u većini slučajeva optimističniji od predsjednika uprava, ispitanici iz AIESEC-a također smatraju da bi organizacije trebale biti više zabrinute zbog nekih prijetnji s kojima se suočavaju nego što predsjednici uprava obično jesu.
- 86 posto ispitanika iz AIESEC-a, za razliku od 61 posto predsjednika uprava, smatra da bi poduzeća trebala biti zabrinuta zbog kibernetičkog kriminala.
- Njih 85 posto, u odnosu na 60 posto predsjednika uprava, smatra prijetnjom i promjene u ponašanju potrošača.
- Nedostatak povjerenja javnosti u poduzeća navodi njih 83 posto u odnosu na 55 posto predsjednika uprava.
Također je vrlo jasno da te dvije skupine imaju različite percepcije rizika. Predsjednici uprava najviše su zabrinuti zbog prevelike količine propisa, geopolitičke nesigurnosti i nestabilnosti tečaja, što pokazuje koliko teško mnogi poslovni lideri mijenjaju prespektivu s kratkoročne na dugoročnu. Nasuprot tome, ispitanici iz AIESEC-a usredotočili su se na dugoročnu perspektivu pa smatraju da bi predsjednici uprava trebali biti zabrinutiji zbog dugoročnih problema poput društvene nestabilnosti, klimatskih promjena i štete za okoliš, te nezaposlenosti.
Mladi rukovoditelji potiču predsjednike uprava da svoju poslovnu svrhu pretvore u praksu
Istraživanje je pokazalo da se obje generacije slažu u tome da se poslovni uspjeh u 21. stoljeću neće temeljiti samo na financijskoj dobiti. No, ispitanici iz AIESEC-a smatraju da su poduzeća i dalje uglavnom usredotočena na vrijednost koju stvaraju dioničarima unatoč trudu i težnjama predsjednika uprava da se jače povežu sa širom skupinom dionika.
Dodatno ističu zanimljive razlike u načinu na koji te dvije skupine daju važnost grupama dionika. Obje se slažu da kupci i klijenti imaju najveći utjecaj na korporativnu strategiju te da su vlade i regulatori bitni. No, rukovoditelji AIESEC-a (74 posto) pridaju veću važnost medijima od predsjednika uprava (25 posto). Taj se uzorak ponavlja kada su u pitanju lokalne zajednice (52 posto naspram 27 posto), javnost (50 posto naspram 30 posto) i nevladine organizacije (40 posto naspram 9 posto).
To ukazuje na to da mladi rukovoditelji bolje shvaćaju što znači u 2016. komunicirati sa širom skupinom dionika. Osobito se to odnosi na činjenicu da je tehnologija omogućila trenutačno komuniciranje i povezivanje s dionicima, što predstavlja izazove za percepciju poduzeća, a organizacije se moraju tome prilagoditi.
– Budući rukovoditelji traže prilike, no nisu naivni kada je u pitanju rizik. Razmišljaju o širim društvenim pitanjima i pitanjima povezanima s okolišem te razumiju da sve brži tempo tehnološkog napretka mijenja očekivanja dionika. Iako su plaća i naknade važne, kultura i vrijednosti organizacije često su važnije. Pripadnici milenijske generacije žele biti ponosni na svog poslodavca, žele da se vrijednosti poduzeća podudaraju s njihovim vrijednostima te da se njihov rad isplati i pridonosi široj svrsi. Važno se usredotočiti na razvoj budućih rukovoditelja te istodobno razvijati vještine i sposobnosti postojeće radne snage. – ističe Nora Wu, globalna voditeljica za ljudske resurse u PwC-u.
Ana Saldarriaga, predsjednica organizacije AIESEC International za 2015.-2016. slaže se s navedenim:
– Rukovoditelje AIESEC-a, a i općenito mlade ljude, potiče svrha. To je dodatno istaknuto rezultatima AIESEC-evog globalnog istraživanja YouthSpeak. Na temelju 200.000 odgovora u anketi mogu se izdvojiti tri sile koje motiviraju mlade diljem svijeta: obitelj, svrha u životu i ljubav. Mladim ljudima potreban je snažan osjećaj svrhe i vrijednosti na radnom mjestu i to traže od svojih poslodavaca. Mislim da sve više poduzeća počinje to shvaćati pa poduzimaju hrabre korake kako bi svoju svrhu pretvorili u praksu.
Uspjeh ili neuspjeh budućih rukovoditelja ovisi o obrazovanju
Uz pitanja iz istraživanja mišljenja predsjednika uprava, ispitanicima iz AIESEC-a postavljena su i pitanja o njihovim stavovima o tome što definira rukovodstvo, kako ga njegovati i kako se ono mijenja.
Ovi mladi rukovoditelji neupitno vjeruju u rad, a ne u talent: njih 64 posto smatra da je obrazovni sustav najvažniji čimbenik u oblikovanju i pripremi mladih ljudi za rukovodeće pozicije u budućnosti. Unatoč tome, 70 posto smatra da obrazovni sustav u njihovoj zemlji ne uspijeva oboružati studente svim vještinama potrebnima za opstanak i uspjeh u digitalnom dobu.
