Koji su motivi radikalizacije muslimanskih ekstremista?
Ovaj članak ne nudi odgovore na pitanja kako zaustaviti terorizam. Teško je ponuditi odgovor na takvo pitanje. Zato otkriva neke od razloga radikalizacije muslimana u Belgiji, državi iz koje dolazi najviše džihadista u Europi.
Ovaj članak ne nudi odgovore na pitanja kako zaustaviti terorizam. Teško je ponuditi odgovor na takvo pitanje. Zato otkriva neke od razloga radikalizacije muslimana u Belgiji, državi iz koje dolazi najviše džihadista u Europi.
Teroristički napad na briselski aerodrom Zaventem, pod pokroviteljstvom Islamske države, djelovao je na velik broj europskih građana zastrašujuće i tragično. Više od trideset ljudi je poginulo, ozljeđeno je oko 250 građana i poljuljan je osjećaj sigurnosti u Bruxellesu, srcu Europe i sjedištu mnogih europskih institucija. Unatoč šoku koji je preplavio medije, može se reći kako je ovaj napad bio samo malo iznenađenje u Belgiji. Pitate se zašto?
Kako prenosi Guardian, stanje u Belgiji idealno je za cvjetanje terorizma zbog političke nestabilnosti. Naime, jezične barijere (službeni jezici su flamanski, francuski i njemački) te politički sukobi prisutni su na svim razinama vladanja. Bruxelles ima šest različitih policijskih distrikta, što otežava rukovođenje operacijama sigurnosnim službama.
Uz političku nestabilnost, problem predstavlja i slaba integracija u društvu. O neravnopravnosti muslimanskog stanovništva s ostalim građanima govori podatak da je u Molenbeeku nezaposlenih 30%, dok je u ostatku Belgije nezaposlenih 8,5%. Slaba je povezanost muslimanskog stanovništva s ostatkom grada omogućila ekstremistima pojačavanje svog djelovanja, osobito u kvartu Molenbeek. Dostupnost oružja, razvijena komunikacijska i transportna povezanost omogućile su napadačima da realiziraju svoj napad.
Navedeni problemi učinili su Belgiju svojevrsnim vrelom terorizma. Prema ICSR-u, Belgija u Europi proizvodi najviše džihadista u Europi. Nakon nje slijede Danska, Švedska, Francuska, Austrija, Nizozemska, Finska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka.
Belgija je od terorizma patila i prije. U 90-ima su muslimanske vojne snage sa sjevera Francuske, koje su sudjelovale u alžirskom građanskom ratu, prenijele svoj militarizam na neke muslimanske grupacije u Belgiji. Unatoč brojnim evidencijama ekstremističkih radnji u Belgiji, europske sigurnosne službe godinama su ih zanemarivale zbog napada Al-Qaede na željezničku postaju u Madridu 2004. godine, terorističkog napada na London 2005. godine i drugih napada.
Molenbeek je kvart u kojem živi oko 90 000 stanovnika, od kojih 80% čine muslimani. To je dio Bruxellesa u kojem policija nema gotovo nikakvog utjecaja. Drugi kvart koji je trenutno najopasniji uz Molenbeek je Schaerbeek, gdje je glavni osumnjičeni za napad Najim Laachraoui proizvodio eksplozive iz kućne radinosti.
Sljedbenici Islamske države mogu se podijeliti na naivne idealiste koji su u prvom valu otišli u Siriju te na one mnogo nasilnije koji pripremaju napade u svojoj domovini. Neki smatraju kako su džamije najviše utjecale na njihov ratoborni svjetonazor, no to nije istina. Abdelian, socijalna radnica koja je 20 godina radila u Molenbeeku, rekla je za Guardian kako džamije nisu glavni problem. Jedna majka, čiji se sin borio u Siriji, rekla joj je kako džamija nije kriva za njegovu regrutaciju jer u njoj nikada nije bio, nego su krivi ljudi s ulice.
Velik utjecaj vršnjaka potvrđuje i istraživanje s Oxforda o regrutaciji islamističkih vojnika, koje ističe i značaj društvenih mreža. Prema tom su istraživanju na tri četvrtine boraca najveći utjecaj imali njihovi prijatelji i poznanici. Članovi obitelji utjecali su na samo petinu regrutacija, a džamije su utjecale na gotovo zanemariv broj ekstremista.
Ponekad se u medijima može stvoriti dojam kako se krivac za veliki broj muslimanskih ekstremista nalazi među samim muslimanima. Međutim, rijetko tko se pita nalazi li se problem u samim europskim državama otkud dolaze ti radikalni muslimani.
– Činjenica je da se na stotine mladih Europljana pridružilo Islamskoj državi. Trebali smo se zapitati koji su motivi njihove radikalizacije – kaže Hrvoje Ivančić, novinar i pisac s iskustvom boravka u Siriji. – Trebali bismo se zapitati koji su motivi njihove radikalizacije? Zašto su odlučili iz jednog uređenog društva koje, kako volimo reći, pruža šanse za svakoga, otići u ratni vihor Sirije – dodaje Ivančić, koji vjeruje kako će situacija biti jasnija ako se dobiju odgovori na ova pitanja.
Bruxelles je samo tri dana nakon napada u Parizu postavio betonske blokove koji su trebali zaustaviti svakog napadača koji bi se vozilom napunjenim eksplozivom planirao zabiti u zgradu zračne luke. Blokovi očigledno nisu predstavljali problem napadačima, kao ni vojne patrole koje neprestano kruže gradom. Osim što se povećavaju sigurnosne mjere, diljem Europe jačaju stranke ekstremne desnice. Neke od njih priželjkuju održavanje mira u ulicama uz pomoć vojske, a mnoge navijaju za ukidanje Schengenskog sporazuma.
Pitanje je koliko bi takvi potezi zbilja pomogli sprečavanju napada ovakvih terorista koji su infiltrirani u europsko društvo. Teroriste neće spriječiti ni vojne snage na ulicama ni jača zaštita na granicama, za iskorjenjivanje tog problema potrebne su korjenite probleme u državama koje vrve džihadistima, kao i u ostatku Europe.
