Istraživanje: zašto ljudi misle da bi Spider-Man glasao poput njih, a Darth Vader za drugu stranku?

Istraživanje sa Sveučilišta Southampton otkrilo je zanimljiv fenomen – ljudi u Velikoj Britaniji i SAD-u vjeruju da bi fikcionalni likovi koje obožavaju glasali kao i oni, dok bi likovi koje ne podnose glasali za suprotnu stranku.

Studija, objavljena u Cambridge University Press, pokazuje kako ljudi projiciraju vlastite političke preferencije na likove iz popularnih franšiza poput Harryja Pottera, Spider-Mana, Gandalfa, te negativce poput Dartha Vadera, Cruelle de Vil i Joffreyja Baratheona. Na temelju ovih likova, ispitanici su bili skloni vjerovati da likovi koje smatraju „dobrima" dijele njihove političke stavove, dok su „loši" likovi pripadali suprotnoj političkoj strani.

Istraživači su također otkrili da je otprilike jedan od šest ljudi pogrešno „zapamtilo" političku pripadnost političara iz vijesti, unatoč tome što ta informacija nije bila navedena. Osobe koje su smatrane „dobrima" obično su pripadale stranci ispitanika, dok su „loši" političari bili povezani s oporbom.

Dr. Stuart Turnbull-Dugarte, voditelj istraživanja sa Sveučilišta Southampton, ističe kako bi ovaj fenomen političkog projiciranja mogao doprinositi polarizaciji u politici.
 

„Ako „zlikovce" vidimo kao pripadnike suprotne strane, počinjemo im pridavati sve negativnije osobine, što ne samo da pogoršava polarizaciju, već nas čini podložnijima dezinformacijama koje potvrđuju postojeće predrasude o glasačima određenih stranaka“, izjavio je Dr. Turnbull-Dugarte.

U prvom od dva provedena istraživanja, istraživači sa Sveučilišta Southampton i Sveučilišta u Beču anketirali su 3.200 ljudi iz Velike Britanije i SAD-a, polovica iz svake zemlje. Sudionici su bili upitani koji bi likovi iz popularnih franšiza, poput Marvela, Disneyja, Harryja Pottera, Gospodara prstenova, Igre prijestolja i Star Warsa, najvjerojatnije glasali za Laburiste ili Konzervativce (u Velikoj Britaniji), odnosno za Demokrate ili Republikance (u SAD-u). Odgovori su uspoređeni s političkim opredjeljenjima i afilijacijama ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da su ljudi 20 posto češće projicirali vlastita politička uvjerenja na heroje nego na zlikovce. Također, bili su 20 posto skloniji vjerovati da bi zlikovci glasali za suprotnu stranku.

U drugom istraživanju, oko 1.600 ljudi u Velikoj Britaniji čitalo je dvije suprotstavljene vijesti o lokalnom vijećniku – u jednoj je vijećnik donirao novac lokalnoj dobrotvornoj organizaciji, a u drugoj je ukrao novac iz iste organizacije. Sudionici su potom bili pitani o političkoj pripadnosti vijećnika, iako ta informacija nije bila spomenuta u vijestima.

Otprilike jedan od šest ljudi pogrešno je „zapamtilo" političku pripadnost vijećnika, a sklonost da ga povežu sa svojom strankom bila je jača kada je vijećnik bio predstavljen kao donator, a s rivalnom strankom kada je prikazan kao kradljivac.

Dr. Turnbull-Dugarte objašnjava:
 

„Ljudi vjeruju da su heroji vjerojatnije pripadnici njihove skupine, ali mogu prihvatiti da neki možda nisu. Ispitanici su bili mnogo dosljedniji u povezivanju zlikovca s drugom skupinom. U kontekstu visoke polarizacije, projekcija se čini više kao način definiranja onoga što nismo, nego onoga što jesmo.“

Tendencija da se heroji doživljavaju kao pripadnici „naše" strane, a zlikovci kao protivnici, bila je izraženija kod osoba s jačim političkim identitetom. Osobe s lijevog političkog spektra sklonije su ovoj projekciji nego oni s desnog. Za prevladavanje sve veće političke podjele, dr. Turnbull-Dugarte ističe da je ključno prepoznati našu sklonost projiciranja osobina heroja i zlikovaca prema političkim linijama te shvatiti da je stvarnost uvijek mnogo složenija nego što mislimo.