„Tišina na sedmercu”: Izložba o sportu gluhih prilagođena za slijepe i slabovidne osobe

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana je izložba Tišina na sedmercu kojom su predstavljena 42 eksponata iz povijesti hrvatske rukometne reprezentacije gluhih. Predmeti koji se odnose na povijest hazene i rukometa u Hrvatskoj dio su Zbirke medalja i značaka, Zbirke fotografija i Zbirke arhivskog gradiva Hrvatskog športskog muzeja, dok su predmeti koji se odnose na drugu cjelinu posuđeni od Hrvatskog sportskog saveza gluhih, ali i samih igrača i trenera hrvatske rukometne reprezentacije gluhih.

Izložba je otvorena povodom 30. godišnjice Hrvatskog sportskog saveza gluhih te kroz dvije tematske cjeline, kako nam je rekla kustosica izložbe Martina Vargek, nastoji javnosti predstaviti sport gluhih i potaknuti ju da nauče hrvatski znakovni jezik. 

Eksponati su koncipirani tako da vas prvi dio kroz arhivsku građu, tekstove i fotografije, koja su dio zbirki Hrvatskog športskog muzeja, provede kroz povijest te vam dočara razvoj sporta u Hrvatskoj. Priča započinje razvojem Hrvatskog športskog saveza koji seže u davnu 1909. godinu te se zatim polako prelijeva na povijest samoga rukometa.

Naime, rukomet svoje porijeklo veže uz Češku gdje je pred kraj 19. stoljeća učitelj tjelovježbe Antonin Krištov osmislio pravila za igru zvanu hazena. Riječ hazena potječe od češkog hazati što znači bacati. To je uglavnom bila ženska igra s loptom u kojoj je krajnji cilj bio ubaciti loptu rukom u protivnička vrata (gol). Ova igra, slična današnjem rukometu, priznata je od strane Češkog olimpijskog odbora 1911. godine, a pokazna utakmica odigrala se sljedeće godine u Pragu gdje je i ostatak svijeta upoznat s novim sportom.

Na području Hrvatske hazena se pojavila zahvaljujući studentima iz Osijeka i Vinkovaca, koji su se za vrijeme svog obrazovanja u Češkoj susreli s igrom, te su njezina pravila donijeli kući. Tako je osnovana prva rukometna selekcija u Hrvatskoj 1920. godine u Slavonskom Brodu te se preko Slavonije i Srijema proširila i u ostatak zemlje.

Druga cjelina izložbe kroz razne predmete, medalje, pehare i ostalo prikazuje uspjehe i rezultate Hrvatske rukometne reprezentacije gluhih. Ti predmeti posuđeni su od Hrvatskog sportskog saveza gluhih, ali i samih igrača i trenera hrvatske rukometne reprezentacije.

Iskaznica Slavka Pečnika igrača Rukometnog kluba Silent iz Zagreba
 

U sklopu izložbe na KIF-u organizirana je bila i radionica Osnove komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. U planu je još jedna radionica hrvatskog znakovnog jezika koja će biti organizirana u Privatnoj sportskoj i jezičnoj gimnaziji Franjo Bučar, najavljuje Vargek iz Hrvatskog športskog muzeja. Radionicu će voditi Ružica Kežman koja radi kao profesorica i voditeljica odjela u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb. Inače, centar se bavi pružanjem usluga korisnicima oštećena sluha, onima s komunikacijskim teškoćama iz spektra autizma, osobama koje imaju poremećaj govorno-jezične komunikacije te osobama s višestrukim teškoćama.

Ono što ovu izložbu čini još interesantnijom jest njezina prilagodba za slijepe i slabovidne osobe kojima je kroz audiodeskripciju tekstova, videomaterijala i pojedinih predmeta omogućeno da uz pomoć QR-koda zavire u povijest hrvatskog sporta gluhih. Nadalje, u suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe tiskan je i katalog izložbe na Brailleovu pismu.

Tišina na sedmercu povezala je i objedinila rad nekoliko institucija, čime su i one pokazale dobar timski duh. Ponukana tim radom odlučila sam pratiti njihovu zajedničku nit vodilju objedinjavanja sporta gluhih i nadahnjujućih priča kako bi javnosti približila rezultate koje ovi nevjerojatni sportaši postižu te sam intervjuirala mladu sportašicu iz Splita, članicu Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Miu Nekić. Ova 16-godišnja djevojka unatoč svom gubitku sluha koji iznosi 73,08% po Fowler-Sabinovoj ljestvici već se 10 godina bavi sportom, trenira košarku i atletiku, preciznije, discipline bacanja koplja i kugle.

Već dvije godine članica je Hrvatskog sportskog saveza gluhih u koji se uključila preko projekta Uključivanje gluhe djece i mladeži u redoviti sustav sporta.

– Savez nastoji okupiti što više gluhe i nagluhe djece te ih uključiti u sportove, a samim tim dolazi zabava i druženje. – kaže nam Mia pričajući o dobroj atmosferi unutar Saveza.

Iako ona koristi slušne aparatiće i ne poznaje znakovni jezik, kaže kako joj to nije bila prepreka da uspostavi komunikaciju s ostalim sportašima iz saveza preko znakovnog prevoditelja kojeg imaju. Ni razlike u godinama nisu ih spriječile da pronađu zajedničke teme i interese. A što se rukometa tiče, to je, kako nam govori Mia, uvjerljivo najtrofejniji i najzastupljeniji sport. Sveukupno su do danas osvojili sedam medalja na europskim rukometnim prvenstvima gluhih, dvije medalje na svjetskim rukometnim prvenstvima gluhih i dvanaest medalja na olimpijskim igrama gluhih.

– Osobno poznajem više rukometaša nego ostalih sportaša u saveza. – otkriva nam Mia, te dodaje kako je upravo od njih čula najviše dogodovština koje su proživjeli kao ekipa.

Mia je s Košarkaškom akademijom Žana Lelas dvije godine zaredom osvojila medalju na prvenstvu hrvatske za djevojčice. Već s 15. godina u dresu žutih upisala je svoj prvi nastup u najboljoj hrvatskoj ženskoj košarkaškoj ligi igrajući za ŽKK Split. Trenutno se s Atletskim sportskim klubom Split priprema za Europsko prvenstvo gluhih u atletici u kategoriji u18 koje će se održati od 25. do 27. kolovoza u Poljskoj i tamo će imati priliku predstavljati hrvatsku u disciplini bacanja kugle. Na pitanje što je naučila kroz sport i koje su njegove pozitivne strane, Mia odgovara zrelo i inspirativno.

– Naučila sam da je za velike stvari potrebno strpljenje i da se rad uvijek isplati. Nepravde će biti, ali ne smijem dopustiti da to utječe na mene, odnosno to mi treba biti motivacija da nastavim još jače. Upornost je također vrlo bitan dio sporta i mislim da je to ključ za bilo kakav uspjeh. Bavljenje sportom u čovjeku razvija radne navike, socijalizaciju i svladavanje novih izazova. Otvaraju se nove mogućnosti i time raste volja, želja, pa i samopouzdanje. Sport obuhvaća mnogo mogućnosti, a na nama ostaje da ih istražimo. – govori nam. 

Izložba Tišina na sedmercu pružila je mogućnost promatračima da se podsjete što je sport uopće te ga je kroz prizmu Rukometne reprezentacije gluhih prikazala kao mjesto gdje prepreke i granice ne postoje. Vrlo inspirativna zbirka fotografija, posebno onih crno-bijelih, prikazuje u kakvim uvjetima se razvijao sport na našem području, što je još samo jedan dokaz kako u sportu ništa drugo nije važno osim želje, napornog rada, odricanja i upornosti te malo talenta, nakon čega će rezultati sami doći.

Prema rasporedu ova izložba seli se od 16. do 30. svibnja u Rijeku u Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja Rijeka te će nakon toga biti predstavljena publici u Osijeku, Varaždinu i Splitu. U Zagrebu se može pogledati na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu svakim danom od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati sve do 28. ožujka. Kustosica izložbe Martina Vargek kazala je kako za ostale gradove još nisu točno utvrđeni svi detalji održavanja izložbe te da je najbolje pratiti Facebook stranicu Hrvatskog sportskog saveza gluhih, gdje će sve daljnje informacije oko izložbe biti objavljene.

Za kraj je poručila svima da posjete izložbu, nauče nešto hrvatskog znakovnog jezika te da prate sport gluhih jer naši rukometaši nastupaju i na Olimpijskim igrama gluhih u Brazilu koje se održavaju od 1. do 15. svibnja ove godine. 

– Poruka javnosti bi bila da posjete izložbu, nauče možda malo hrvatskog znakovnog jezika i da budu podrška našim rukometašima na XXIV. Olimpijskim igrama gluhih u Brazilu. – poručila je Martina.

Hrvatski športski muzej: svečano otvorenje Srednjoškolskog igrališta, Zagreb 1935. godine

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.