Student politologije izmislio vlastiti sport: „Bila je nekakva idejica, par prijatelja koji su bili voljni potrčati – i zakotrljalo se”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

– Prvi trening bjota, u zimu 2019. na zagrebačkoj Mamutici, pohodili smo nas četvorica. Hladnoća, teren gotovo zaleđen na onim mjestima gdje nije bio blatnjav. U sjećanju mi je da smo više od pola treninga posvetili raspravljanju o izgledu terena. Sumnjam da je itko od nas uistinu želio potrčati po takvom vremenu.

Tako se kroz smijeh Mate prisjeća prvog treninga bjota. Od prvog treninga do danas posložilo se mnogo kockica. Bjot udruženje proslavilo je prvi rođendan, postoji pravilnik, a travnjak u zagrebačkom Španskom postao je i prvo službeno bjot igralište.

– Bjot je nastao je kao zajednički vannastavni projekt nekolicine studenata Sveučilišta u Zagrebu. Inicijalno pokrenut od nekoliko studenata politologije, sportskih entuzijasta koji su sjedinjavanjem elemenata poznatih sportova stvorili novu timsku igru – bjot. Naziv je abrevijacija starog hrvatskog zavičajnog izraza škambjotno. Ono je brzo, vižljasto, poletno i pokretno – opisom objedinjujući i glavne karakteristike igre. Tehnički, radi se o novonastaloj timskoj igri s aspiracijama da postane sport u službenom smislu. U praksi pak bjot je sport, ali je i šira priča. Priča koja želi doprinijeti novom valu razmatranja rekreativne sportske kulture u Hrvata. – objašnjava Mate.

Upravo je želja za stvaranjem nečega drugačijeg bila jedna od pokretačkih sila bjot priče. Među glavnima je i ljubav prema sportu odmalena, ali i niche sportovi diljem svijeta.

– Mislim da je potreba za nečim novim uvijek tinjala negdje u dubini – stojim uz to koliko god sladunjavo zvučalo. Još sam krajem osnovne prve koncepte ispisao, nacrtao prve izglede terena, stvarao vizuale za momčadi… Danas zaključujem kako se radilo o dva bitna faktora. S jedne strane, da, oduvijek sam u sportu. Jedno od najranijih mi sjećanja uključuje trčkaranje uz teren tijekom očevog ragbi treninga. Kasnije, odmah po upisu u prvi osnovne, upisah se i na futsal. Drugi je faktor involviranost u niz sportskih projekata tijekom odrastanja. Što igrajući futsal što prateći rad hrvatske scene u nastajanju američkog i australskog nogometa, upoznao sam se načinom na koji diše sport u Hrvata. Nemam ništa protiv nikoga, da se razumijemo, ali smatram da neke stvari možemo bolje. – smatra Mate.

A primjer tog potencijalnog boljeg vidi u brojnim niche sportovima.

– Nacionalni sportovi Irske i Škotske su me jednostavno oduševili. Nije se čak ni nužno radilo o zainteresiranošću za samu igru koliko za način na koji je igra percipirana u društvu. Način na koji svaka momčad predstavlja county iz kojeg dolazi, način na koji finale prvenstva okuplja po 50-ak tisuća ljudi na utakmici, a de facto se radi o poluamaterskom sportu. No, primjeri se mogu pronaći i mnogo bliže. Vrgorac, matični mi grad, ljeti je znao organizirati malonogometnu ligu na razini općine. Svako mjesto, svako selo je predstavljala momčad onih korijenima povezanim s istim mjestom. Takva ljeta, za malog Matu koji tu nešto gleda ragbije, ovakve onakve nogomete, hokeje... Takva ljeta su bila ekvivalenti predstava. Naboj i sportska drskost s jedne strane, a opći duh zajedništva s druge strane. – s osmijehom objašnjava.

Želja za stvaranjem nečeg boljeg i inspirativan sportski duh koji karakterizira ovakve sportove naveli su ga da dječačke snove provede u stvarnost. Međutim, priča je još u svojim početcima jer bjot još uvijek nije službeni sport. Kaže Mate, takve su zakonske regulative. Zasad mu nedostaje povijest natjecanja, dovoljan broj aktivnih igrača, trenera, klubova i klupskih činovnika. Oni prvi pravi koraci prema tome ipak jesu odrađeni. Najprije je potrebno ustaliti pravilnik i konkretno započeti s igrom, a bjot je sada upravo u toj fazi.

Nakon nekoliko verzija pravilnika i konstantne dorade igre krajem 2020. uslijedilo je osnivanje udruge. Oni koji su s Matom trčali prve korake po terenu, postali su i vodeći ljudi Udruženja.

– Student RIT-a Luka Dadas kojeg sam u početku znao kao frendovog mi frenda zaluđenog NFL-om i MLB-om vrlo brzo postao je broj dva u svijetu bjota. Dopredsjednik je Bjot udruženja i desna ruka u svim aspektima. Tajnik Udruženja je kolega s FPZG-a i jedna od prvih osoba koje sam na faksu upoznao – Pavao Begovac. No, još i prije njih dvojice danonoćno sam maltretirao tadašnje cimere. S vremenom širili smo vijest. Polako, pomalo bojažljivo. Neki su se zakačili za ideju na takav način da su slobodne vikende u Zagrebu, dolazeći iz Splita, Berlina itd., provodili s nama na travnjaku. Od prvih razgovora i švrljotina u bilježnici do sada bez problema mogu reći kako je više od stotinu ljudi prošlo kroz bjot, na ovaj ili onaj način utjecalo na igru, dalo svoje inpute i kritike i svima im hvala! – kaže Mate.

Dio procesa koji je zahtijevao ponajviše vremena i razmišljanja svakako je razrada pravila. Bjot je kombinacija standardnih elemenata poznatih sportova i novoosmišljenih tehnika.

– Premda se trudiš biti inovativan, sve je već izmišljeno nije uzalud općepoznata fraza. Cilj je onda osmisliti par novih koncepata, kao i drugačije pristupe na već poznate elemente. Stoga, uobičajeno rukometno dobacivanje lopte od pod u bjotu postaje osnova i jedini dopušteni način dodavanja. Nadalje, igra se razvija u smjeru aktivne fizičke igre, pa se postavi pitanje granica fizičkog kontakta. Za primjer posluže ragbi i rukomet, u nadi da se bjot smjesti u sweet spot između njih. Tako će bjot s vremenom dopustiti namjerni fizički kontakt, ali pravilno iniciran i bez agresivnijeg obaranja kakav nekad bude viđen u ragbiju. Ipak, možda je najveći primjer posuđivanja capelin pasa iz rukometa. Ključan element bjota jest ulazak napada u deseterac kako bi lakše postigao zgoditak. Ipak, ulazak u navedeni proctor nije moguć ako dva suigrača pravilno ne izvedu capelin pas, s tim da igrač kojemu je lopta dodana istu mora prihvatiti u doskoku u deseterac. Na papiru zvuči kudikamo kompliciranije nego što ustvari jest. – kroz smijeh govori Mate.

Kako zaista je teško osmisliti nešto što nije već viđeno, osim nekolicine pravila, inspiraciju za izgled terena preuzeli su iz Harryja Pottera, tj. quidditcha.

Prije svakog treninga najprije se sklapa oprema.

– Već koju godinu cijela garnitura šipki za golove, felgi za kotač bicikla kojima tepamo da su obruči, pa i vapno kojim ocrtavamo teren meni okupira životni prostor. Jednostavno, radi se o igri specifičnih karakteristika za koje se inicijalna oprema ne može nabaviti u trgovinama. Odnosno, prisiljeni smo sami sve izrađivati. Upravo to je razlog zašto mi stan na prosječno nedjeljno jutro izgleda kaotično. Valjda je to kletva svakog (novog) low budget projekta. Ipak, definitivno napredujemo iz dana u dan. Da ne govorim kako su sve te izrade izvrstan teambuilding. Danas su golovi sačinjeni od metalnih cijevi, vareni i šarafljeni po potrebi. Obruči su još uvijek felge, ali za ukras im pripremamo uredne mrežice poput onih košarkaških. Daleko je to od prvih PVC-cijevi sklopljenih iza obiteljske mi kuće, zalijepljenih selotejpom i instant ljepilom. – opisuje Mate.

Iako teren za bjot, barem zasad, definitivno ne izgleda kao onaj u Hogwartsu, odnedavno ima prvu službenu lokaciju – u zagrebačkom Španskom.

– Prije par mjeseci smo dobili pozitivan odgovor na naš upit da MO Špansko-jug predstavimo ono što radimo i zamolimo pomoć pri pronalasku prostora. Predsjednik VMO Špansko-jug gosp. Kiramarios i kolege vijećnici bili su više nego pristupačni. Dapače, izašli su nam u susret dodijelivši nam travnatu površinu u blizini OŠ Tituša Brezovačkog i NK Španskog na korištenje i održavanje. GČ Stenjevec je ubrzo isto potvrdila vlastitom odlukom. Neizmjerno smo im zahvalni na tome! No, sad kreće posao. Sad kreću koraci rehabilitacije te ledine o kojoj pričamo. – govori Mate.

Na pitanje vidi li bjot u budućnosti kao pravi sport s natjecanjima, Mate odgovara:

– Da. Kratko i jasno. Mislim da imamo produkt koji je dovoljno interesantan. Mislim da imamo zdrave fundacije i možemo postati širom pričom među studentskom populacijom. Ta budućnost je short term cilj. U procesu smo okupljanja prvog aktivnog rostera, što je prioritet u procesu uspostave prvih momčadi. Da se razumijemo, kad velim aktivan roster, pretpostavljam pojedince koji bjot igraju kao što neki igraju mali nogomet, rukomet i košarku. Kad se takva kritična masa stvori, logično je da će rezultirati natjecanjima. To je faza u kojoj se svi nalazimo. Stoga, tko god čita ovo i ima zakazan tjedni termin nogometa, padela, odbojke, štogod – tebi se obraćamo! Takvi pojedinci su oni koji će postati prvim natjecateljima, prvim golgeterima, MVPijevima... Na kraju krajeva, prvim prvacima – i to svjetskim! Koliko smo zagriženi dovoljno govori činjenica da obilazim antikne trgovine u potrazi za adekvatnim peharom ili pak da već postoje pripremljeni vizuali za niz zagrebačkih, kvartovskih momčadi. – uzbuđeno govori Mate.

Trenutno treniraju, rade na društvenim mrežama i nastoje privući nove igrače i igračice. Zadnji monumentalni uspjeh im je uvrštavanje bjota u ponudu aktivnosti tjelesne kulture na Fakultetu političkih znanosti.

– Prvotni korak je bio osiguravanje terena, a drugi razgovor s profesorom Tjelesne kulture na FPZG-u gosp. Gordanom Jankovićem. Profesor je jako dobro prihvatio ideju, podržao projekt i uz njegov blagoslov smo postali nova sportska aktivnost pri fakultetu. Studente (i ne samo njih) svih vrsta pokušavamo privući. Ipak, FPZG-ovci su trenutno jedini koji se dolascima na bjot treninge mogu dodatno okoristiti u smislu rješavanja obveza iz tjelesnog. – objašnjava Mate.

Mate kaže kako bjot mogu igrati svi. Prijašnje sportsko iskustvo svakako je plus, ali primaju sve zainteresirane. Osnove igre dostupne su na stranici Bjot udruženja, ali oni koji žele čuti pravila i savjete iz prve ruke, mogu jednostavno doći na trening dvadesetak minuta ranije.

– Svi su pozvani, sve ćemo ugostiti i pokazati im na čemu radimo. Na njima je da dođu u dobrom duhu, spremni za rekreaciju i sport. Mogu se samo pojaviti na otvorenim treninzima, a mogu se uvijek i javiti na @bjot.official preko društvenih mreža. Aktivni su WhatsApp chatovi, aktivne su Facebook grupe – danonoćno se širimo. Članarina postoji, ali u tom slučaju pričamo isključivo o članovima Udruženja. S druge strane, ulaz je slobodan. Ne odbijamo nikoga tko je voljan pripomoći u daljnjem rastu, bilo to učlanjivanjem, aktivnim igranjem ili bodrenjem uz out liniju. – zaključuje Mate.