LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Veliki društveni problem

Stigmatizacija psihičkih poremećaja – zašto nastaje i kako je se riješiti?

Stigmatizacija psihičkih poremećaja velik je problem u društvu. Čak više od 60% ljudi ne potraži pomoć zbog straha od stigme. Zašto je borba s mentalnim zdravljem toliko mukotrpna i priča li se o njoj dovoljno?

Stigmatizacija psihičkih poremećaja velik je problem u društvu. Čak više od 60% ljudi ne potraži pomoć zbog straha od stigme. Zašto je borba s mentalnim zdravljem toliko mukotrpna i priča li se o njoj dovoljno?

 

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.


Stigmatizacija psihičkih bolesti seže još iz starog vijeka kada su ljudi mislili da su psihički bolesnici opsjednuti vragom i zlim duhovima te su se liječili svakakvim okrutnim metodama poput vezanja lancima i magijskim ritualima. Iako se početkom 20. stoljeća promijenio narativ o luđacima te se osobama sa psihičkim poremećajima počelo pristupati holistički, i dalje su korištene okrutne metode liječenja poput terapije elektrošokovima u nekontroliranim uvjetima. Danas tih metoda nema, no u društvu još uvijek postoji velika stigmatizacija psihički oboljelih ljudi i mentalnog zdravlja.

Što prvo pomislite kada čujete pojam psihičke bolesti? Neki pomisle na osobu s nekim problemom, a neki odmah skoče na razmišljanje o nasilju ili serijskim ubojicama i psihopatima za koje je često dokazano da pate od psihičkih poremećaja poput shizofrenije, paranoje ili bipolarnog poremećaja. Sve te stvari proizlaze iz stigme koja kruži društvom. Međutim, ne stigmatiziraju se samo bolesti poput shizofrenije. Depresivni i anksiozni poremećaji također dolaze sa svojim teretom stigme.

Mnogi ljudi sa psihičkim problemima odgađaju ili kompletno otpisuju odlazak psihijatru i psihologu koji bi im mogli pomoći zbog straha od predrasuda. Kada nas boli grlo, kada imamo temperaturu ili kada slomimo nogu, bez problema idemo doktoru koji nas za to liječi. Zašto je onda odlazak psihijatru ili psihologu toliko sramotan? Odgovor smo potražili kod psihologinje Marije Granić iz Udruge Pragma.

– Mnogima je mentalno zdravlje pojam koji nedovoljno poznaju, vjerojatno zato što psihičke poremećaje i bolesti ne možete fizički vidjeti, pa su ponekad informacije o simptomima određenih mentalnih problema previše apstraktne. Mnogi smatraju da svaka osoba ima neke mentalne probleme, što je i istina, no ovdje je važno razgraničiti normalnost i patologiju – psihički poremećaji i bolesti značajno otežavaju čovjekovu svakodnevicu i stvaraju osobnu patnju ako se ne liječe, odnosno ne nestaju sami od sebe. Kada su u pitanju uobičajeni mentalni problemi koje svatko od nas ima, ovisno o okolnostima u kojima se nalazimo, onda je riječ o poteškoćama s kojima se možemo nositi i koje ne ugrožavaju našu svakodnevicu, a vrlo često ih uspijemo sami riješiti, uz pomoć podržavajuće okoline – objašnjava psihologinja Granić.

Stigmatizacija, predrasude i diskriminacija vode k tomu da osobe sa psihičkim bolestima ne potraže odgovarajuću pomoć zbog straha od osuđivanja, gubitka posla ili toga da budu tretirane drugačije. To može ostaviti negativne posljedice na osobu te uzrokovati još veće probleme. Posljedice stigme mogu biti nepronalaženje profesionalne pomoći, manjak razumijevanja obitelji i prijatelja, manjak prilika za posao, obrazovanje ili bilo koje društvene aktivnosti, pa čak i bullying te fizičko i verbalno zlostavljanje.

Psihologinja Granić tvrdi da se u Udruzi Pragma na savjetovalištu često susreće s ljudima koji se boje stigmatizacije te dodaje kako je mnogima važna diskrecija.

– Sasvim je jasno da je problem stigmatizacije prisutan i bit će toliko dugo dok se ovi problemi budu stavljali pod tepih. Zato je važno razgovarati o mentalnom zdravlju, dati ljudima prave i točne informacije o simptomima i liječenju te ih potaknuti na traženje pomoći ako smatraju da ne znaju dalje sami – dodaje.

Kako bismo bolje razumjeli stigmatizaciju i efekt koji ona ima u društvu moramo pojasniti koga točno stigma vrijeđa. Očit odgovor bi bio one koji su dijagnosticirani s nekim psihičkim poremećajem, no nije to baš tako jednostavno. Stigmatizacija povređuje sve ljude u društvu. Oni kojima je dijagnosticiran psihički poremećaj sami počinju vjerovati u stigmu pa se srame sami sebe i onoga kroz što prolaze. To dovodi do šutnje o problemu koja je glavna posljedica stigmatizacije. Ali stigmatizacija psihičkih poremećaja povređuje i one koji se s takvim poremećajima ne nose. Zbog stigmatizacije, osobe sa psihičkim poremećajima mogu potencijalno povrijediti prijatelje i bližnje koji se bore s mentalnim zdravljem. Ako razgovaramo s osobom koja ima dijagnozu nekog psihičkog poremećaja i pritom je nazivamo ludom i opasnom, u svom nerazumijevanju štetimo odnosu s tom osobom. Stoga je bitno podizati svijest o mentalnom zdravlju i psihičkim poremećajima.

Psihologinja Granić ističe kako je stigmatizacija velik problem u društvu. Stigmatizacije je jedan od razloga zbog kojeg, prema nekim podacima, više od 60% ljudi ne traži pomoć za svoje psihičke probleme upravo zbog straha od stigme koji osjećaju. U područjima mentalnog zdravlja se dosta priča o suzbijanju stigme, no ipak nedovoljno u krugovima opće populacije, kaže Granić te dodaje kako je teško reći zašto neki još uvijek svrstavaju mentalno zdravlje na nisko mjesto među svojim osobnim prioritetima.

– Mnogi smatraju da je traženje pomoći u području mentalnog zdravlja znak slabosti ili manjka kapaciteta za nošenje sa situacijom. Čak i ako ste većinu svog života stvari uspijevali riješiti bez nečije stručne pomoći, ne znači da će uvijek tako biti. Ponekad si trebamo priznati da neke stvari ne znamo sami, a za to je itekako bitna podrška bliskih ljudi koji će nas potaknuti da potražimo pomoć – objašnjava psihologinja Granić.

Kako biste suzbili stigmatizaciju u društvu, potrebno je poduzeti sljedeće korake: 

  • Otići na potrebno liječenje – osobe sa psihičkim poremećajima zbog stigme često ne žele priznati da im je potrebna pomoć. Zato treba pojasniti da pomoć stručnjaka može identificirati problem i smanjiti simptome koji se miješanju u privatni život.
  • Ne vjerovati u stigmatizaciju – treba pokušati ne dopustiti da neznanje drugih utječe na vaše osjećaje prema samima sebi. Psihičke bolesti nisu znak slabosti i rijetko su nešto s čime se možete sami nositi. Razgovor o mentalnom zdravlju dobar je put za suzbijanje stigme.
  • Ne izolirati se – zbog stigme, osobe sa psihičkim bolestima često šute i ne dijele svoje probleme s drugima. Posegnite za ljudima kojima vjerujete za zaštitu i razumijevanje koje trebate.
  • Govorite protiv stigme – izrazite svoje mišljenje! To može pomoći ohrabriti druge koji se bore sa stigmatizacijom i obrazujte druge o mentalnom zdravlju.

No, usprkos tome što postoje načini da se makne stigma sa psihičkim poremećajima, njihova destigmatizacija dugotrajan je proces. S tim se slaže i psihologinja Marija Granić. 

– Sve dok i mi sami prikrivamo svoje poteškoće u psihičkom funkcioniranju, ne pridonosimo rješavanju stigme. Kada smo se suočili s potresom i karantenom, počeli smo slobodnije govoriti o mentalnim poteškoćama koje su nas snašle. Rekla bih da su ti događaji, koliko god stresni bili, doveli do nekog napretka jer smo se svi našli u sličnim problemima. Kada više ljudi spomene mentalno zdravlje kao svoj prioritet, onda se i ostali zainteresiraju i priključe traženju informacija. – zaključuje.

Svi u društvu imaju ulogu u stvaranju pozitivnog okruženja kada je riječ o mentalnom zdravlju i destigmatizaciji psihičkih bolesti. Okruženje koje stvaramo treba biti inkluzivno i spremno uključivati sve osobe, mora odbijati diskrimaciju i treba pružiti podršku. Neki od načina kako se borbe protiv stigmatizacije psihičkih poremećaja su:

  • obrazovati se u području mentalnog zdravlja, znati činjenice i dijeliti ih s drugima
  • upoznavati ljude sa psihičkim poremećajima i gledati ih kao osobe, a ne bolesti
  • ne osuđivati i diskriminirati osobe sa psihičkim poremećajima i tretirati sve jednako
  • izbjegavati fraze koje u centar stavljaju bolest, a ne osobu (npr. Ona ima depresiju umjesto Ona je depresivna)
  • prozivati osobe koje stigmatiziraju psihičke poremećaje i koriste stereotipe i netočne tvrdnje o mentalnom zdravlju
  • dijeliti vlastita iskustva s mentalnim zdravljem i psihičkim poteškoćama što može pomoći u suzbijanju mitova i ohrabriti druge da učine isto.

Psihički poremećaji nisu nešto sramotno što treba ostati skriveno te, kako kaže psihologinja Granić, najučinkovitija metoda protiv stigmatizacije je uvijek – biti dobar primjer i pružiti onu vrstu pomoći koju možemo pružiti.


Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH