Problem ovisnosti kod mladih

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

– Noviji podaci HZJZ-a iz 2019. godine pokazuju kontinuirani trend pada opijatskih ovisnika te danas imamo sve manje mladih koji konzumiraju opijate, ali također i kontinuirani trend rasta konzumacije kanabisa i sintetike. Danas su takve vrste droga jeftine i lako dostupne te povećavaju interes mladih za njihovom konzumacijom – navela je Rožanković.

Ona je rekla da se u Hrvatskoj među mladima najčešće konzumira kanabis (marihuana), što pokazuje i najnovije Europsko istraživanje o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima iz 2019. godine koje pokazuje kako je čak 21% učenika u Hrvatskoj uzelo marihuanu barem jednom u životu, a njih 9,2% ju je uzelo u posljednjih trideset dana.

To pokazuje kako je čak petina maloljetnika barem jednom u životu konzmirala ilegalne supstance, a da ih desetina konzumira barem na mjesečnoj bazi.

– U praksi sam često imala priliku vidjeti kako je kod mladih razvijeno mišljenje kako je kanabis lijek što dakako nije točno, te ga mladi ne percipiraju kao sredstvo ovisnosti ili čak nešto što bi moglo biti štetno već kao nešto što ima pozitivne učinke kao što su opuštanje, pomoć pri usnivanju i slično – kazala je Rožanković.

Međutim, ona upozorava da istraživanja pokazuju kako marihuana ima snažno štetno djelovanje na sposobnosti i vještine kao što su budnost, sposobnost koncentracije, koordinacija pokreta, brzina reakcije, procjena udaljenosti, ona oštećuje ravnotežu i koordinaciju, kratkotrajno pamćenje i pažnju uz smanjeno kritičko rasuđivanje (prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo).

– Marihuana svakako nije lijek jer da bi neka tvar bila proglašena lijekom ona se mora sastojati od dobro definirane tvari čija je količina mjerljiva i jednaka u svim jediničnim oblicima lijeka, no točno je kako određeni spojevi marihuane (npr. Oralni kanabionoidi) mogu imati pozitivan učinak kod bolesnika oboljelih od raka ili multiple skleroze obzirom da smanjuju mučninu, povraćanje te pomažu bolesniku da se subjektivno osjeća bolje – rekla je Rožanković.

Međutim, ističe da nema nikakvih znanstvenih dokaza da marihuana, niti njeni spojevi liječe rak ili druge bolesti, već samo subjektivno olakšavaju život bolesnicima.

– Još jedan problem kod mladih jest da često misle da znaju što konzumiraju obzirom da su drogu nabavili od bližih osoba, a zapravo uopće nisu svjesni kemikalija koje unose u svoj organizam i kakve će to trajne posljedice ostaviti. Sve navedeno nam govori kako mladi ipak nisu dovoljno upoznati sa svim štetnim posljedicama konzumacije ilegalnih droga te kako bi trebalo postojati više učinkovitih preventivnih programa koji bi se trebali redovito provoditi s djecom što mlađe dobi – rekla je Rožanković.

Ona govori da su se početkom 21. stoljeća na tržištu droga počele pojavljivati nove psihoaktivne tvari koje su se masovno počele širiti među mladima. One na tržište dolaze u obliku tableta, prašaka, kristala ili biljaka, a pokušavaju imitirati učinke “starih” droga poput ecstasyja, heroina i kanabisa te predstavljaju veliki rizik za mlade osobe jer mogu izazvati velike zdravstvene i psihičke probleme, ali i zato jer njihov utjecaj na konzumente nije niti ispitan niti poznat.

– Svaki tjedan se na tržištu pojavi desetak novih psihoaktivnih supstanci koje se često mogu legalno kupiti obzirom da s promijenjenom formulom nisu stavljene na popis ilegalnih supstanci pa tako stvaraju velik problem i za policiju, zakonodavce, zdravstvene ustanove, ali i sve druge koji su uključeni u proces prevencije i tretmana ovisnosti – kazala je Rožanković.

Ona navodi da se danas po pitanju novih droga najčešće konzumiraju sintetski kanabinoidi, tj. biljni pripravci u koje se dodaju različiti umjetno napravljeni aditivi.

– Takve droge izazivaju brojne posljedice poput mučnine, povraćanja, halucinacija, panične napadaje, paranoju, ali nažalost i smrtne ishode. U zadnje vrijeme se u praksi često susrećemo s dualnim dijagnozama koje su vezane uz uporabu novih psihoaktivnih supstanci, dakle pojava psihoza i drugih psihičkih poremećaja uz problem ovisnosti o drogi – upozorava Rožanković.

Rožanković smatra da je svaka uporaba droge zapravo zlouporaba obzirom da je svaka konzumacija droge štetna, može izazvati po život ugrožavajuće ishode te uzrokuje ovisnost. Ovisnost, s druge strane, je stanje fizičke i psihičke ovisnosti, razvijene tolerancije na sredstvo koje se konzumira, dakle da je osobi potrebna sve veća i veća količina sredstva kako bi postigla isti učinak, te apstinencijskog sindroma koji se javlja pri prestanku konzumacije, a može uključivati simptome poput drhtavice, mučnine, trzanja mišića, bolova, tjeskobe i anksioznosti…

Postoji mnogo činitelja koji osobu mogu napraviti podložnom za razvoj ovisnosti.

– Činitelji rizika se često definiraju kao individualne karakteristike, situacijsko stanje ili okolinski faktori koji povećavaju vjerojatnost zlouporabe sredstava ovisnosti. Profesor Brlas (2018.) iz Zavoda za javno zdravstvo kaže kako se rizik ne smatra zadanom vrijednošću već predstavlja kontinuum koji se kreće na skali od minimalnog, preko udaljenog, prema visokom, pa i neizbježnom riziku. Dakle, što više faktora rizika postoji kod pojedinca, to je veća vjerojatnost da se on neće zaustaviti “samo” na zloupotrebi, već da će završiti u ovisnosti – upozorila je Rožanković.

Kako navodi, zlouporaba ili eksperimentiranje sa svim vrstama ovisnosti je vrlo česta pojava kod mladih osoba. Dodaje da adolescenciju zapravo i obilježava traženje sebe upravo kroz isprobavanje različitih stvari (među kojima su i alkohol, cigarete i droga), bunt, testiranje i pomicanje granica, suprotstavljanje roditeljima i odraslim osobama i podlijeganje utjecaju vršnjaka.

– Tako da samo zloporaba droge, odnosno eksperimentiranje s drogom može biti faza odrastanja, a faktori rizika i zaštite koji okružuju tu mladu osobu, tj. njihova kombinacija i međudjelovanje su zapravo ključni u tome hoće li osoba završiti u ovisnosti ili ne – zaključila je Rožanković.

Mirjana Soljačić, iz Pragme, govori da prema zadnjem (petom) izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje nema razlike između zlouporabe psihoaktivnih tvari i ovisnosti o njima.

Tako ovisnost možemo definirati kao psihičko i tjelesno stanje nastalo zbog međudjelovanja živog organizma i sredstva ovisnosti kojeg karakteriziraju promjene u ponašanju i drugi psihički procesi, a koji uvijek uključuju unutarnju prisilu da se unatoč svjesnosti o štetnim posljedicama nastavi sa uzimanjem sredstva ovisnosti kako bi se opet doživjeli njegovi učinci ili kako bi se izbjegla nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva.

– Psihijatar može dijagnosticirati ovisnost ako su zadovoljena barem 2 od 11 mogućih kriterija. Neka od tih ponašanja su primjerice provođenje većeg dijela vremena u aktivnostima vezanim uz nabavu, uporabu ili oporavak od učinka droge, javlja se osjećaj žudnje, neuspješno se nastoji smanjiti ili kontrolirati uzimanje, neuspješno se ispunjavaju druge obaveze. Ponavlja se uzimanje u situacijama kada je to opasno po život i unatoč fizičkim ili psihičkim problemima uzrokovanih uporabom – rekla je Soljačić.

Također, dodaje ona, dolazi do apstinencijske krize kada se sredstvo ovisnosti ne uzima ili se uzima u manjoj mjeri. Kako kaže, ponekad može doći i do razvijanja tolerancije, točnije, javlja se potreba za uvećanim količinama kako bi se postigao željeni učinak ili se smanjuje učinak unatoč istoj količini psihoaktivne tvari.

Ona smatra da je želja za eksperimentiranjem ono što dijelom utječe na pojavu brojnih rizičnih ponašanja mladih, pa tako i konzumacije sredstava ovisnosti.

– Često vidimo takozvane „živi u trenutku“ načine razmišljanja, tu je prisutan i taj mladenački optimizam i vjerovanje da se loše stvari događaju drugima, a ne njima pa se tako i zanemaruju posljedice konzumacije droga iako su ih svjesni. Neki su vidjeli da su im prijatelji umrli nakon konzumacije droga ili da je konzumacija dovela do teških promjena ličnosti – rekla je Soljačić.

Ona je dodala da će češće u rana ovisnička ponašanja ući oni koji imaju manjak samopoštovanja, koji se osjećaju manje vrijedno, koji se nastoje svidjeti vršnjacima.

– Ne možemo iz te jednadžbe izbaciti roditelje jer sad znamo da što je emocionalna veza s njima bliža i toplija da djeca imaju manju potrebu dokazivati se drugima te su otpornija na društveni pritisak, imaju veću razinu samopoštovanja, društveno su kompetentniji i odgovorniji, imaju stabilniju sliku o sebi te su generalno manje skloni ulasku u rizična ponašanja – upozorila je Soljačić.

ističe da je ključno da osoba koja ima problem na njega krene gledati kao na problem kojeg treba riješiti i poduzme prve korake.

– Neki će se odlučiti na liječenje tek nakon intervencije policije, uhićenja zbog posjedovanja droge, a neki nakon teških zdravstvenih promjena koje su ugrozile njihov život. Najbolje su one intervencije koje su dobrovoljne jer postoji veća šansa da će osoba doista i ozdraviti, dok one prisilne intervencije, poput prisilnog liječenja, mogu pomoći onima koji su razvili teže oblike ovisnosti – rekla je Soljačić.

Ona savjetuje da, kako bismo pomogli, možemo naučiti prepoznati rane signale ovisnosti o drogama kod mladih, razgovarati s njima, biti tu za njih, ne ih osuđivati, uputiti ih na mjesto gdje mogu dobiti pomoć koja im je potrebna.

– Ukoliko se radi o maloljetnicima, svakako je nužno uputiti i roditelje na sve oblike liječenja i biti podrška roditeljima u cijelom procesu liječenja koje dugo traje – zaključuje Soljačić.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.  

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.