Praznog CV-a i bez iskustva: Problemi s kojima se studenti susreću prilikom traženja posla u struci mnogobrojni su

Začarani krug traženja posla u struci

Dakle, poslodavci uvjetuju minimalno radno iskustvo, a studenti se ne mogu zaposliti kada prethodnog iskustva nemaju jer im ga nitko ne želi dati. Studenti su onda prisiljeni raditi poslove koji nisu njihova struka samo kako bi uspjeli zaraditi za studentski i samostalni život pa nakon fakulteta također nemaju iskustvo rada u struci, što je i dalje nešto što poslodavci traže.

– Poslodavci nekad imaju prevelika očekivanja i prezahtjevne uvjete. U većini oglasa na koje sam naišla, traži se višegodišnje iskustvo u struci kako bi uopće bili razmotreni kao kandidati za posao – požalila se studentica ekonomije Ivana koja je u potrazi za studentskim poslom u struci već neko vrijeme pa nastavlja – Ljudi nemaju iskustvo u struci pa traže posao kako bi stekli to iskustvo, a poslodavci te osobe ne zaposle jer oni traže nekoga tko već ima iskustvo. Kako bi onda osoba trebala steći iskustvo ako joj nitko ne da priliku za to?

Većina studenata tek pri kraju studiranja shvate kako im je životopis prazan i kako se moraju pokrenuti kako bi prije završetka fakulteta uspjeli steći neko iskustvo. Neki se, pak, odlučuju za prakse koje uglavnom nisu plaćene samo kako bi uspjeli popuniti životopis.

– Odradila sam dvije studentske prakse, kako bih stekla neko znanje prije nego što se počnem prijavljivati za plaćene poslove i kako bi poslodavci vidjeli da imam barem nekakvo iskustvo – rekla nam je studentica novinarstva Maja koja je na svojoj 4. godina fakulteta shvatila kako joj se bliži kraj studiranja, a životopis joj je „praktički prazan”.

Određeni fakulteti svojim studentima omogućavaju praksu na fakultetu tijekom studiranja kako bi iskusili svoje zanimanje u praksi, a ne samo u teoriji, ali većina tih praksi nije plaćena pa ju ne odrađuje veliki broj studenata. Odrađuju ju uglavnom studenti koji moraju kako bi zadovoljili uvjete svojeg fakulteta i oni koji, kao Maja, pokušavaju popuniti svoje rupe u životopisu. Drugi fakulteti imaju suradnje s različitim privatnim i javnim agencijama i sličnim tvrtkama koje omogućavaju studentima da kod njih odrade određen broj sati bez naknade. Studenti pristaju na takve uvjete bez plaćanja jer svaka stavka u životopisu koja pokazuje da su stekli praktično iskustvo dobro dođe.

– Prakse sam odradila na puno radno vrijeme u trajanju od mjesec dana. Nisam dobila novčanu naknadu za to, ali bila sam svjesna toga prije nego što sam krenula na praksu. Ne mogu reći kako mi to nije bilo bitno, ali htjela sam odraditi to kako bih stekla znanje o svojoj struci i kako bih dodala stavku u životopis – ispričala je Maja koja do sada, bez obzira na odrađene prakse, nije imala sreće u pronalasku posla.

S jedne strane trud, s druge – šutnja

Osim problema praznog životopisa, studenti s poslodavcima imaju problema i u komunikaciji. Studentima smeta što neki poslodavci ne odgovaraju na poslane prijave ili na odgovor čekaju po nekoliko tjedana i mjeseci. Mnogima je upravo to najgori dio procesa traženja posla.

– Ako je netko postavio oglas da traži radnike i ako sam ja odgovorila na taj oglas i potrudila se napisati motivacijsko pismo, urediti životopis i slično – onda oni barem mogu poslati mail da nisam dobila posao – smatra Maja.

Naglasila je kako ne očekuje da će dobiti svaki posao na koji se prijavi, ali misli da je fer dobiti barem odgovor.

– Mislim da bi poslodavci trebali dati do znanja prijavljenima kako je za posao izabran netko drugi, umjesto da čekamo odgovor i nadamo se.

Možda je nerealno očekivati objašnjenje baš svake odbijenice jer se za poslove prijavljuje velik broj ljudi – u nekim tvrtkama čak i više od stotinu – ali studenti smatraju kako bi nekakav odgovor ipak trebali dobiti.

Svoje iskustvo traženja posla koje smatra nekorektnim s nama je podijelila studentica ekonomije, Ivana, koja je tražila posao u jednoj marketinškoj agenciji. Naime, javila se na oglas za posao, nakon čega je uslijedio selekcijski zadatak. Na zadatku je radila tri dana da na kraju od poslodavca ne bi dobila ni odgovor.

- Događalo mi se da mi poslodavci ne odgovore na molbe za posao i to smatram jako neodgovornim i lošim za imidž poslodavca, no najgore iskustvo koje sam imala je kad mi poslodavac nije odgovorio na selekcijski zadatak. Javila sam se za studentski posao u marketinškoj agenciji, dakle na početničku poziciju, a za zadatak sam dobila osmisliti kampanju za novi proizvod jednog njihovog klijenta na Instagramu. Ja sam proučavala njihovu komunikaciju, način na koji predstavljaju inače proizvode i osmislila sam sve što se od mene tražilo u zadatku. Na kraju nisam dobila ni odgovor. Mogli su barem generično napisati nešto – iskrena je Ivana.

Uvjeti koje studenti ne mogu ispunjavati

Većina studenata ne može poslodavcima biti na raspolaganju 40 sati tjedno zbog studentskih obveza, a 30 sati tjedno obično je prosjek koji se traži od studenata, pogotovo u tvrtkama u kojima studenti rade u struci. Manje sati rada od toga poslodavcima je nerijetko teško isplativo, a redovnim bi studentima dobro došlo. Redovni studenti imaju obvezu dolaziti na predavanja, imaju kolokvije, seminare i zadaće, a njihove tjedne obveze za fakultet su, prema bolonji, i do 40 sati tjedno. 

Ako usto studenti rade 30-ak sati tjedno, radni su im dani u potpunosti ispunjeni. Jedino slobodno vrijeme ostaje im za vikend, no njega onda provedu rješavajući obveze za fakultet. Nerijetko studenti upravo zbog poslovnih obveza produljuju studiranje i upisuju apsolventske godine.

– U onim situacijama kad zapravo dobijemo odgovor na molbu i kad nas pozovu na razgovor, poslodavci često traže nemoguće uvjete – kaže Maja, obraćajući pozornost na to da neki poslodavci nemaju obzira prema studentskim obvezama. – Žele studente koji im mogu raditi 40 sati dnevno i posvetiti se samo tom poslu, a zaboravljaju ili zanemaruju da ako smo studenti imamo i predavanja, ispite i ostale fakultetske obveze te često ne možemo prihvatiti rad od 40 sati tjedno – i onda automatski ispadamo iz igre.

Također, studenti smatraju da pitanja koja se postavljaju na razgovoru za posao često nemaju smisla i nikakve veze s poslom na koji se prijavljuju.
 

VEZANO: U potrazi za poslom: Razgovor za posao ne mora biti noćna mora

– Na jednom razgovoru za posao, poslodavac me pitao što bih vidjela ako skačem iz aviona s padobranom iznad šume. Shvaćam da žele vidjeti način na koji razmišljamo, ali mislim da ovakva pitanja nemaju smisla. Netko će gledati gore u nebo, netko će gledati dolje na šumu, netko će gledati oko sebe i to je to, nije mi jasno kako tu može biti točan ili netočan odgovor i definitivno mi nije jasno kakve veze to ima s poslom u marketingu za koji sam se prijavila – prepričala je Maja svoje iskustvo i dodala – U tom trenutku gdje je osoba već nervozna jer je na razgovoru za posao, postavljati takva pitanja koja nemaju veze s vezom, po meni, nema apsolutno nikakvog smisla.

Osim radnog vremena, veliki problem je i lokacija radnog mjesta, ali i satnica.

– Pri završetku 3. godine željela sam pronaći studenski posao ili, ukoliko se ukaže prilika, stalni posao u struci. Dobila sam priliku u jednoj firmi gdje su mi pružali priliku za učenje i njihov cilj je bio da me obuče za projektanta. Međutim, problem je bio što se tvrtka nalazi poprilično daleko od Zagreba gdje živim i morala bih dugo putovati svaki dan, što nije bilo izvedivo s obzirom na predavanja i obveze na fakultetu – ispričala nam je studentica strojarstva Ana.

Osim lokacije radnog mjesta, problem je bila i ponuđena plaća.

 – Bila mi je ponuđena iznimno mala plaća koja bi pokrivala samo moje troškove puta na posao i fakultet pa kada bi se na kraju mjeseca zbrojilo – bila bih na nuli ili čak u minusu!

Trenutno, Ana radi već dvije godine studentski posao u administraciji koja ju ne zanima niti je njezina struka. Zbog manje obveza na fakultetu i kako bi pokrila svoje mjesečne izdatke, prihvatila je posao koji nije u njezinoj struci.

– Trenutni posao mi je odličan i naviknula sam se na njega, ali želja mi je pronaći posao u struci dok još uvijek studiram kako bi mi bilo lakše u budućnosti – kaže Ana.

Zbog svega navedenog, studentima najčešće ostanu oni poslovi koji nisu u struci za koju se školuju. Dok nekima to odgovara, drugi provedu čak i mjesece kako bi pronašli posao u struci. Studenti za takvu situaciju ponajprije krive poslodavce koji postavljaju, kako navode studenti, svoje nerealne uvjete i očekuju od studenata iskustvo koje im rijetko tko želi pružiti. Fakultetske obveze svakako nisu zanemarive i banalne, a stres koji sa sobom donosi nemogućnost pronalaska posla mladima samo otežava cjelokupno razdoblje studiranja.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.