LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Socijalna inkluzija

Osobe s invaliditetom i institucionalna podrška tijekom obrazovanja

Sa studentom s invaliditetom razgovarali smo o sustavnoj pomoći osobama s invaliditetom kroz financijsku naknadu i osobnu asistenciju, ali i o važnosti inkluzivnog obrazovanja za osobe s invaliditetom.

Sa studentom s invaliditetom razgovarali smo o sustavnoj pomoći osobama s invaliditetom kroz financijsku naknadu i osobnu asistenciju, ali i o važnosti inkluzivnog obrazovanja za osobe s invaliditetom.

Izvještavanje o osobama s invaliditetom u medijima još uvijek je osjetljiva tema o kojoj se nažalost ne govori mnogo. Osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu često se susreću s brojim stereotipima i predrasudama te su u stalnoj borbi za svoja osnova prava, a iznimno je važno ovu skupinu dodatno ne stigmatizirati, nego nastojati putem medijskim kanala utjecati na to da oni postanu ravnopravni članovi društva u kojemu živimo.
 

Financijska pomoć


Zbog toga je važno govoriti o osobama s invaliditetom, o institucionalnim preprekama na koje nailaze, ali i o načinima na koje savladavaju te prepreke. 

A kako bismo zapravo shvatili što pojam invaliditet znači, uporište moramo potražiti u stručnoj terminologiji.

Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života, navedeno je u drugom članku Zakona o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom iz 2001. godine. U spomenutom Zakonu definirani su i ostali pojmovi koji se odnose na osobe s invaliditetom.

– Osoba s invaliditetom, po ovom Zakonu, je osoba koja ima trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi, nastale kao posljedica oštećenja zdravlja, a prema stupnjevima i mjerilima navedenim u člancima 4. do 14. ovoga Zakona.

Oštećenje zdravlja je nedostatak, gubitak ili nepravilnost anatomske građe, fiziološke ili psihičke funkcije.

Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života.

Hendikep je stanje koje proizlazi iz nekoga trajnog oštećenja ili invaliditeta koji ograničava ili sprečava izvršenje aktivnosti, koja je uobičajena u svijetu pojedinca i označava okolnosti u kojima se, ovisno o dobi, spolu, socijalnim i kulturnim čimbenicima nalazi osoba s invaliditetom.

Težina invaliditeta je stupanj ograničenja učinka aktivnosti osobe s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom također ostvaruju i neka prava koja su dodatno pojašnjena na stranicama portala e-Građani gdje su zapisana određena prava i usluge za osobe s invaliditetom iz sustava socijalne skrbi.

Sukladno tomu, osobe s invaliditetom imaju pravo na osobnu invalidninu. Za osobu koja nema vlastiti prihod osobna invalidnina iznosi 1 500 kuna mjesečno. No, pravo na invalidninu se ne priznaje ako osoba, primjerice, ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može iznajmiti i time osigurati sredstva. Također, pravo na osobnu invalidninu osoba neće ostvariti niti ako joj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa.

Razgovarali smo s Dominikom Janovićem, studentom novinarstva na Fakultetu političkih znanosti koji nam je otkrio je li mu naknada za osobnu invalidninu dovoljna. 

– 1500 kuna koje ja primam, meni kao studentu sada jako pomažu i dobra su asistencija u svemu, no isto tako, postoje i osobe s invaliditetom koje su u kolicima, koriste mnoge lijekove i potrebna im je stalna terapija i njega – a sve se to plaća i upravo za to bi trebala služiti osobna invalidnina. U tom smislu, svakako sam dojma da je riječ o premalom i nedostatnom iznosu. Mislim da 1500 kuna osobne invalidnine svakako ne smije biti jedini oslonac osoba s invaliditetom, te da se one svakako moraju pokušati afirmirati kroz zaposlenje i profesionalan rad. – pojašnjava Dominik.

Dominik kaže kako je o samom iznosu osobne invalidnine teško govoriti jer nemaju svi jednaku vrstu invaliditeta. Nekome ona dobro dođe jer usput može i odraditi posao, a ima i podršku obitelji. Nekome tko živi sam i ne može pronaći posao, takvi iznosi bili bi premali. Upravo zbog toga, dodaje Dominik, važno je u društvu govoriti o važnosti obrazovanja i školovanja za osobe s invaliditetom. Preduvjet toga je da se osobama s invaliditetom inkluzivno školovanje omogući.
 

Važnost obrazovanja i školovanja


Osobama s invaliditetom potrebne su brojne terapije, lijekovi, liječničke kontrole, osobni asistenti i brojne druge usluge koje, nažalost, nisu besplatne. 

Iz Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj iz 2019. godine navedeno je kako u Hrvatskoj (podaci prikupljeni na dan 03.05.2019)  živi 511 281 osoba s invaliditetom od čega su 307 647 muškarci (60 posto) i 203 634 žene (40 posto). Osobe s invaliditetom, dakle, čine oko 12,4 posto ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Također, navedeno je i kako otprilike 66 posto osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, a oko četvrtine, odnosno 25 posto, ima srednju stručnu spremu. 3% je postotak osoba s visokom ili višom stručnom spremom.

Nadalje, trenutno je na Sveučilištu u Zagrebu, najvećem sveučilištu u Hrvatskoj, tek 0,5 posto studenata s invaliditetom. Naime, od oko 70 000 studenata 350 je studenata s invaliditetom koji primaju neki oblik potpore ili realiziraju određena prava putem svoga statusa.

Dominik, kao jedan od njih, potiče sve osobe s invaliditetom da se posvete školovanju te ističe da je on zadovoljan svojim mogućnostima što se tiče školovanja.

– U velikoj sam se mjeri i sam uvjerio u spremnost profesora, obrazovnih radnika, ali i institucije da mi pruže adekvatno obrazovanje i jednake uvjete. Naravno, ima tu još mnogo stavki koje se trebaju poboljšati, ali generalno gledano osobe s invaliditetom imaju pravo prvenstva pri odabiru fakulteta, u domovima za studente imaju svoje asistente, jednokrevetne sobe, organiziran prijevoz i još mnogo drugih beneficija. Potičem svaku osobu s bilo kakvom, pa i najtežom vrstom invaliditeta da se ne zatvori u svoja četiri zida te da se pokuša što više obrazovati. Nama fizički sektor poslova nikada neće dati kruh u ruke, a u današnjim vremenima, koliko god da problema imali, to nije opravdanje da se znanjem ne izgradimo u maksimalno odgovorne i tržišno kompetentne osobe. – poručuje Dominik.

 

Sustavna pomoć kroz zanimanje osobnog asistenta


Na Facebook stranici Tražim nudim studentski posao često se može vidjeti kako osobe s invaliditetom traže osobne asistente koji bi im pomogli oko obavljanja jednostavnih radnji koje ne mogu napraviti sami.

Ti oglasi većinom glase poput:

– Pozdrav svima! Osoba sam s invaliditetom i tražim osobnog asistenta. U opis posla ulazi asistiranje/pomaganje u svakodnevnim aktivnostima i potrebama, uključujući i osobnu higijenu. Projektom Osobni asistent, koji se provodi preko Udruge Zamisli, predviđeno je 20 sati tjedno. Radno je vrijeme fleksibilno i po dogovoru, VAŽNO je da se tih 20 sati tjedno ispuni. 

No, Dominik iz prve ruke također pojašnjava kako i oko ove teme postoje određeni problemi.

Napominje kako ne postoji zakon o osobnim asistentima što znači da jedan, primjerice, školarac nikada ne može biti u potpunosti siguran da će imati asistenta za nastavu. Dominik smatra da je tomu tako zbog loše uređenog statusa osobnih asistenata. 

– Zanimanje asistente se ne piše u radnu knjižicu, dakle ti kao asistent ne dobivaš ništa. Plaće su niže ponekad i od studentskih, a govorimo o poslovima njege, socijalizacije i poticanja osoba s invaliditetom, što je izuzetno važan i težak zadatak. Za vrijeme dok ja odgovaram na ova pitanja, osoba s invaliditetom u Njemačkoj, ne samo da ima osobnog, već i radnog asistenta koji pripomaže pri obavljanju profesionalne djelatnosti.. Osobu koja ga dočeka na poslu i služi mu kao lijeva i desna ruka. Hrvatska za to vrijeme nije još uvijek spremna odgovoriti na izričito relevantna pitanja obične osobne asistencije, tako da mislim da, ako želimo govoriti o pravima i napretku, prvo moramo riješiti ove temeljne probleme. – smatra Dominik.

Budući da osobna asistentura nije dovoljno definirana zakonima i propisima, potrebno je na nižim razinama organizirati razne oblike pomoći. Tako na hrvatskim sveučilištima djeluju uredi za studente s invaliditetom koji pružaju podršku studentima s invaliditetom, ali i uredima za studente s invaliditetom na razini pojedinih sastavnica sveučilišta, odnosno fakulteta. Ti se uredi bave prilagodbom literature, organiziraju vršnjačku potporu (student asistent), omogućuju individualizirano prilagođen način polaganja dodatnih provjera za upis na fakultet te ispita tijekom studija, izravan upis, oslobađanje od plaćanja troškova studija, izravno mjesto u studentskom domu, naknadu dijela troškova prijevoza, nabavljaju specijaliziranu opremu poput skenera, stolnih ili računalnih povećala, brajičnih bilježnica, prijenosnih računala s ugrađenom govornom jedinicom.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH