Online nastava posebno je problematična za studente i učenike slabijeg socio-ekonomskog statusa

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Kod kuće je najljepše. No, u ovoj smo pandemiji zbog lockdowna, samoizolacije i sličnih situacija, vidjeli da nam kod kuće nekada može biti i previše. Naravno, ne svima, ali nekima su izolacija i karantena poprilično teško pale. Osim što nam je bilo preporučeno provoditi što više vremena kod kuće, većina normalnih svakodnevnih aktivnosti prebačena je online. Tako su se posao, kupovina, treninzi i mnoge druge stvari okrenule svojim online izdanjima.

Među njima je i nastava u školama i na fakultetima koja čini najbitniji element obrazovanja. Nastava uživo otkazana je i premještena na različite platforme poput Zooma, Teamsa i sličnih. Predavanja koja su prije zahtijevala papir i olovku sada zahtijevaju napredniju tehnologiju poput računala, laptopa ili pametnih telefona. Uz to, najčešće je potrebna bila i kamera kako bi se moglo verificirati prisustvo na nastavi. No, imaju li svi uvjete za online nastavu? Jesu li sva djeca ili studenti u prilici imati svoje računalo koje im je potrebno za praćenje nastave i toliko bitno školovanje? Razumljivo je da su se neke stvari morale promijeniti zbog pandemije i da se nastava nije mogla održavati uživo jer bi potencijalno mogla fizički ugroziti prisutne, ali jesu li mladi svejedno patili?

Nedostatke online nastave možemo gledati iz više kutova.

Nedostatak opreme utječe na krajnji ishod

Nastava koja se održava uživo omogućava svima da je jednako prate. Koliko i kako će je pratiti, naravno, ovisi o pojedincu, ali generalno gledano svima prisutnima na školskom satu ili na predavanju znanje je pruženo jednako. Svi se nalaze u istoj prostoriji i svi mogu na jednak način čuti i vidjeti predavača. U online izdanju to nije tako. Mladi žive u različitim situacijama, a svaka obitelj ne može pružiti mir u domu koji je potreban kako bi se uspješno pratila nastava.

– Tijekom online nastave uglavnom nisam uključivala kameru jer nisam bila u mogućnosti. Nemam svoju sobu i kako smo svi većinu vremena provodili u stanu, u bilo kojem trenutku je mogao netko od mojih ukućana iza mene proći ili reći nešto i tako bi nastala neugodna situacija. Kameru sam palila isključivo kada se to od mene tražilo, npr. kada sam držala prezentaciju ili javljala se za neki zadatak – rekla je studentica komunikologije Ana kojoj online nastava nije bila lako provediva.

No, nije ona jedina. Velik broj obitelji nema mogućnost pružanja svakom djetetu u kućanstvu odgovarajuće tehnologije potrebne za praćenje nastave. Računala se uglavnom dijele među djecom u kućanstvu, a da bi mogli pratiti nastavu svakome je potrebno njegovo vlastito.

– Obitelji s više djece su imale nešto više problema u organizaciji praćenja nastave nego djeca koja imaju svoje sobe i računala ili ih ne dijele s braćom i sestrama – napomenula je magistra psihologije Marija Granić.

Osvrnula se i na problem s kojim su se roditelji morali nositi i koji je za njih također bio nešto novo.

– Roditelji koji nisu imali mogućnost raditi od doma su imali problema s ostavljanjem djece kod kuće kako bi pratila online nastavu dok su oni morali odlaziti na posao – istaknula je mag. psih. Granić koja kaže kako je online nastava u pandemijskim okolnostima bila jedini izbor, ali i da postoji puno prostora za napredak.

Srednjoškolci s kojima je mag. psih. Granić radila, uglavnom su imali osiguranu opremu, ali bilo je onih koji i nisu.

– Većina njih je imala osiguranu opremu za praćenje online nastave ili ju je dobila od škole, no bilo je djece koja su se morala snalaziti na druge načine, spajati na Zoom ili Teams preko mobitela, što ujedno dovodi u pitanje i njihovu kvalitetu praćenja nastave kao i pozornost i održavanje koncentracije dok paralelno leže u krevetu ili rade nešto drugo – napominje Granić.

Ništa drugačija situacija nije ni kod studenata. Oni su svoje vrijeme online nastave uglavnom iskorištavali za obavljanje drugih obaveza i poslova.

„Više slobodnog vremena“, manje praćenja nastave

– Otkad je počela online nastava, puno više vremena posvetila sam svojem studentskom poslu. Smjene koje sam radila bile su uglavnom u vrijeme predavanja na kojima nije bila obavezna prisutnost kamere i tako sam se lako mogla samo spojiti na predavanje i raditi svoj posao – rekla nam je studentica novinarstva Ivana koja kaže kako je svoju prvu godinu diplomskog studija završila s radnim vremenom od 40 sati tjedno i minimalnim prisustvom na nastavi.

Ivana kaže kako nije puno propustila na predavanjima jer su ju uglavnom kolege s fakulteta obavijestile što se događa na fakultetu, ali primijetila je svoje lošije ocjene u usporedbi s prijašnjim godinama studiranja.

– Bilo mi je dovoljno samo da sve prođem. Imala sam previše obaveza na poslu i učenje sam totalno zanemarila. Projekti koje sam morala pisati za fakultet puno teže su mi išli jer nisam slušala upute profesora kako što napraviti. Online nastava mi je možda olakšala neke stvari, ali rupe u znanju su vidljive. Za mene to možda  i nije problem obzirom da sam prva godina diplomskog studija i dosta toga sam već prošla i jako puno stvari znam. Ali vjerujem da bi to mogao biti problem mlađim generacijama koje tek uče o svojem zanimanju, a ne mogu ni zamisliti kako je djeci u školi – zaključila je Ivana.

Vjeruje kako su studenti na stručnim fakultetima imali sigurno više posla oko svojih fakultetski obaveza, ali uvjerena je da bi i njima bilo lakše kada bi im se neke stvari objasnile uživo jer kaže kako nije lako pratiti online nastavu i biti cijelo vrijeme fokusiran.

– Lako se pozornost koja bi trebala biti usmjerena na nastavu, usmjeri prema televiziji ili nekoj drugoj zanimljivosti. Iz vlastitog iskustva, a i puno prijatelja i kolega mi je pričalo kako su znali upaliti predavanja da im budu u pozadini, dok oni obavljaju neke stvari po doma, ali i izvan kuće – kaže Ivana.

No, bez obzira na to što neki studenti nisu pratili online nastavu kao što bi pratili nastavu uživo, to ne znači da nisu imali nikakvih fakultetskih obaveza. Često bi fakultetske obaveze bile i češće jer su profesori bili skloni zadavati zadaće koje ne bi zadavali da je nastava bila uživo. Ipak, i dalje je česta percepcija bila da studenti dok su kod kuće uz online nastavu imaju vremena te da ništa ne rade.

Moderne kućanice

Nekoliko studentica požalile su se na još jedan problem s kojim se moraju nositi otkad je krenula online nastava. Naime, većini njih roditelji smatraju kako vrijeme koje provode kod kuće mogu utrošiti u stvari poput kućanskih poslova.

– Otkada se nastava prebacila na online način moji roditelji su mislili da imam više vremena za obavljanje kućanskih poslova. To se odnosilo na vrijeme prije/nakon predavanja, ali ponekad i za vrijeme predavanja – ispričala je studentica ekonomije Paula.

Zadatke koje je najviše morala obavljati bili su pospremanje i čišćenje stana, kuhanje ručka i odlazak u trgovinu. Paula objašnjava kako je bila zadužena i za doček poštara, ali i raznih majstora koji dolazi dolazili u kuću i to uvijek u vrijeme predavanja.

– Moji roditelji su mislili kako, obzirom da sam doma, nije problem ako se na koju minutu odvojim od predavanja i izdvojim vrijeme za obavljanje nekih od zadataka. Vremenom sam sve više postajala kućanica koja je bila zadužena za sve kućanske poslove obzirom da imam vremena jer sam doma – požalila se Paula.

Studentica novinarstva Ana rekla nam je kako jedna od stvari koje su se najviše za nju promijenile od uvođenja online nastave, jest izvršavanje kućanskih poslova.

– Kućanske sam poslove za vrijeme online nastave obavljala u puno većoj mjeri nego prije. Na to je utjecalo i to što su moji ukućani očekivali da to vrijeme kad sam doma mogu obavljati stvari po kući, ne shvaćajući da iako sam doma, i dalje studiram, ali od kuće – rekla je Ana i dodala kako je to dovelo do čišće kuće, ali i do manjka znanja jer nije imala dovoljno vremena za obavljanje fakultetskih obaveza.                  

S obzirom na cijelu situaciju s pandemijom, nastava se vjerojatno ne bi mogla drugačije izvoditi, ali postoji pitanje je li napravljeno dovoljno kako bi se osiguralo kvalitetno izvođenje nastave.

No, uz upitnu kvalitetu nastave, na mlade su loše utjecali i usputni faktori koji su, na žalost, neizbježni kada je u pitanju online nastava. Tijekom lockdowna, a i mnogobrojnih samoizolacija, mladi su provodili cijele dane pred ekranima, nisu se fizički kretali, nisu ostvarivali socijalne kontakte o kojima inače ovisi njihovo psihofizičko zdravlje. Posljedice ovakve nastave osjetit ćemo tek za nekoliko godina. Do tada o njima možemo samo nagađati i nadati se da nije previše negativno utjecala na razvoj najmlađih.

– Previše vremena pred ekranima, cijeli dan bez fizičkog kretanja, manjak socijalnih kontakata, glavobolje i ostale tegobe zbog previše vremena uz tehnološke aparate – sve je to jedan veliki negativni utjecaj na psihofizičko zdravlje djece koja su još uvijek u izuzetno dinamičnom procesu razvoja – napomenula je psihologinja Marija Granić, ali i dodala je kako je cijela situacija ispala dobro kakva je mogla biti.

Nadodala je kako se nada da se takve okolnosti više neće događati, ali i da treba imati na umu da bi sljedeći put ipak dobro došla – bolja priprema.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.