LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Nostalgija za domom

Nostalgija i financije: Kako se studenti koji odu na fakultet izvan svog grada nose s poteškoćama

– Mislim da je svakom studentu teško što njihovi roditelji moraju odvajati tolike novce za njihovo studiranje, iz tog razloga sam često promišljala da odustanem od faksa, negdje se zaposlim i vratim im sve novce koje su morali odvojiti za moje studiranje. – rekla nam je studentica Ana.

– Mislim da je svakom studentu teško što njihovi roditelji moraju odvajati tolike novce za njihovo studiranje, iz tog razloga sam često promišljala da odustanem od faksa, negdje se zaposlim i vratim im sve novce koje su morali odvojiti za moje studiranje. – rekla nam je studentica Ana.

Tijekom cijele srednje škole slušamo o odlasku na fakultet – o tome kako se moramo potruditi i vrijedno učiti kako bismo dobili priliku studirati i jednog dana stvoriti lijep i ugodan život za sebe. No osim stvaranja bolje budućnosti mladi se fakultetu vesele i radi novih iskustava, novih prijateljstava, okolnosti i radi osjećaja samostalnosti. Vesele se studentskom životu koji je, mnogi bi se složili, najljepši period mladenačkog života.

S rezultatima mature i upisom na fakultet koji se nalazi u drugom gradu, dolazi i uzbuđenje što ćemo uskoro iskusiti taj studentski život o kojem neprestano slušamo. Samostalnost, neograničeni izlasci, nova poznanstva i stvaranje novih uspomena ono je što svi očekuju. Najčešće, mladi upravo to i dobiju, ali u cijeloj toj euforiji upada na fakultet lako se zaboravi na jednu stvar – odlazak od doma. Iako mladi koji su prijavili fakultet u drugom gradu znaju da to znači i preseljenje u taj drugi grad, često tek pred odlazak shvate da se ne sele samo u drugi grad već i da prvi put u životu odlaze od doma.

Odlazak od doma

Odlazak na fakultet mladima ne predstavlja samo odlazak u drugi grad već i odlazak od svega što su znali cijeli svoj život. Po prvi put ne mogu se osloniti na roditelje da ih probude ako prespavaju alarm, da im skuhaju ručak kad su gladni i da ih iznenade najdražim kolačem. Više ne mogu zamoliti majku da im izglača košulju kad kasne na dogovor i vidjeti kako ona koluta očima – ali svejedno to napravi, više se ne mogu vidjeti u svako doba sa svojim prijateljima s kojima su odrastali i više ne mogu doći u svoj najdraži kafić u kojem imaju najdraži stol na koji im konobar donese piće bez da su ga uopće naručili – jer već zna što žele. Odlaskom u drugi grad odlaze od svih tih navika i malih običaja čijih vrijednosti nisu bili ni svjesni dok se po prvi put ikad nisu odvojili od njih.

Iako odlaskom na fakultet mladi imaju osjećaj da gube neke stare svakodnevne običaje, to samo znači da imaju priliku za stvaranje novih, često i boljih običaja. Ipak, treba vremena da se privikne na nove okolnosti, novo okruženje i nove ljude, a dok je nekima to bilo lagano i prirodno, mnogima je u početku bilo veoma teško.

– Bila sam u jako čudnom raspoloženju. U jednu ruku sam bila presretna jer idem na put do svojih snova, na željeni fakultet, uzbuđena zbog samostalnog života, novih poznanstva, novog grada i slično. No, s druge strane, kao i svakom čovjeku najveći problem mi je izaći iz zone komfora, a to je za mene bio odlazak od obitelji i prijatelja – odnosno druge obitelji. Oni su bili moje utočište, sigurno gnijezdo, a sada svatko odlazi na svoj put. – rekla nam je studentica Marja koja je iz svog rodnog grada otišla na fakultet prije četiri godine.

Iako su joj nedostajali sve njezine bliske osobe, Marji je najteže ipak bilo bez majke.

– U početku mi je puno nedostajala majka. Smatram da ti je majka tvoj prvi dom, a kada si u srednjoj školi, više si s društvom i sve doma te živcira. Onda kada kreneš na fakultet i na putovanje samostalnog života, shvatiš koliko si zapravo malo cijenio majku. Naravno, nedostajala mi je i cijela obitelj i svi moji prijatelji. Sva sreća, već prvog dana na fakultetu sam upoznala predivne ljude koje sam ubrzo zavoljela i sad sam sretna što i u gradu u kojem studiram i u rodnom gradu imam divne ljude uz sebe. – priznaje ona.

Iako studentu Luki sam odlazak od kuće nije predstavljao velik problem jer se već više vremena radovao samostalnom životu, doživljaj novog grada su mu djelomično pokvarili cimeri s kojima nije uspio pronaći zajednički jezik.

– Najteže mi se bilo prilagoditi na izuzetno neodgovorne cimere s kojima zaista nisam imao sreće, bili su neuredni i nemarni. Do tada sam mislio da su moje sestre najgore osobe za suživot. – iskreno je rekao Luka.

Povratak nakon praznika je posebno težak

Iako je sam odlazak na fakultet dosta težak, brz tempo života, različite obveze i upoznavanje s brojnim novim situacijama i ljudima – često ne ostavljaju dovoljno vremena da biste razmišljali o domu i o nostalgiji. No, kada dođu praznici i kad se studenti vrate kući i u normalu na koju su navikli, shvate koliko im je to sve nedostajalo. Zbog toga povratak na fakultet često bude teži nego što je bio prvi odlazak.

– Prvi put kad sam odlazila bilo je jako teško i mislila sam – dobro hajde, ako su se svi naviknuli i ja ću, kad se vratim za praznike već će mi biti lakše. Nažalost, upravo suprotno, svaki put mi je bilo sve teže vratiti se od kuće na studij. Pozdravljala sam se s nekim ljudima dosta dugo. – rekla je Marja i nadodala da, iako je daljina veoma teška, na vlastitom primjeru je naučila da ona uistinu spaja ljude još više.

S njom se slaže i studentica Ana koja je također otišla studirati u drugi grad prije četiri godine, a nakon božićnih praznika joj se bilo toliko teško vratiti na fakultet – da je razmišljala i o odustajanju.  

– O povratku kući sam razmišljala nakon božićnih praznika kada sam se morala opet vratiti u svoj studentski grad. Tada sam najviše htjela samo odustati i vratiti se doma.  U tom periodu mi je bilo najteže. – govori nam ona.

Financijski teret

Osim nostalgije za domom i svim malim tradicijama studenti u drugim gradovima često imaju osjećaj da su financijski teret svojim roditeljima. S obzirom na svakodnevna predavanja na fakultetu velik dio studenata ne uspije pronaći studentski posao, pa se stoga moraju osloniti na svoje roditelje da ih uzdržavaju. Iako su roditelji tu da uvijek pomognu svojoj djeci, studenti ponekad osjećaju grižnju savjesti zbog novca koje oni odvajaju za njih.

Studente često i iznenadi koliko je teško rasporediti mjesečni budžet kako bi pokrili sve svoje troškove. Tek kada napokon krenu živjeti sami shvate koliko je zapravo novaca potrebno za hranu, smještaj i ostale stvari koje su uvijek uzimali zdravo za gotovo.

– Stvar koja me iznenadila je skupoća življenja, kad si raspoređuješ budžet kao student nije nimalo lako. Htio bi što više družiti se i izlaziti, a isto tako nešto treba i uštedjeti za crne dane jer ti je glupo pitati roditelje više puta u mjesecu za novce, pa se naučiš skromnije živjeti. Naučila sam dosta cijeniti topli obrok, neplaćanje režija i slične pogodnosti koje imamo u svojem domu iako ih kao mali nismo ni svjesni. – izjavila je Marja i dodala – Već četiri  godine se trudim da što prije završim studij, budem dobra studentica i da što više zaradim, uštedim, samo da se maknem roditeljima s grbače.

Slično razmišljanje ima i Luka koji, iako gotovo sasvim financijski neovisan, nije sretan kad mu roditelji trebaju pomagati s troškovima njegovog studentskog smještaja.

– Financijski sam gotovo neovisan, ali i dalje mi roditelji plaćaju dio iznosa za stan. Kada bih bio potpuno neovisan, možda bih bio manje opterećen osjećajem da sam roditeljima nešto dužan. Iako ih sve manje financijski opterećujem, nije mi drago kad mi moraju dati novac. Relativno nedavno bavio sam se mišlju o eventualnom povratku doma jer nisam baš najbolje izvršavao fakultetske obveze, ali u međuvremenu sam našao jeftiniji smještaj, posao i položio zaostale ispite, pa sam financijski rasteretio roditelje. – priznaje on.

Da joj teško pada to što joj roditelji svaki mjesec šalju novce, priznala je i Ana koja se zbog toga i dvoumila oko nastavka svojeg studiranja.

– Mislim da je svakom studentu teško što njihovi roditelji moraju odvajati tolike novce za njihovo studiranje, iz tog razloga sam često promišljala da odustanem od faksa, negdje se zaposlim i vratim im sve novce koje su morali odvojiti za moje studiranje. – rekla nam je ona.

Naposljetku se isplati

Bilo da je riječ o nostalgiji ili o financijskim poteškoćama većina će se složiti da se sve to ipak isplati. Nakon početne prilagodbe novom okruženju i ljudima studenti upoznaju sve čari studentskog života koje nitko ne može umanjiti. Cimeri, život na budžetu, kave u pauzama između predavanja i strahovanje s prijateljima s fakulteta zbog nadolazećih ispita – sve je to nešto što svaki student treba proći i nešto za što će svi jednog dana biti zahvalni.

Odlazak od kuće nije lagan, s tim se svi mogu složiti, ali odlaskom ne gubimo stare tradicije i stare prijatelje – oni će biti tu svaki put kad se vratimo. No, dolaskom u drugi grad imamo priliku, uz stare, stvoriti i nove običaje, sklopiti nova prijateljstva i proživjeti studentski život sa svim usponima i padovima.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH