Mitovi, priče i legende o islamu – nerazumijevanje koje vodi u nesnošljivost
– Bilo bi lakše i bolje kad bismo jedni drugima ukazivali ljepote i čari svojih vjera i međusobno otvoreno razgovarali o sličnim i aktualnim temama – ističe Hannan, 20-godišnja Zagrepčanka i nastavlja – na temelju pojedinaca ne treba graditi sliku o cijelom društvu, već izučiti vjeru, poruke i propise iz pravih izvora.
– Bilo bi lakše i bolje kad bismo jedni drugima ukazivali ljepote i čari svojih vjera i međusobno otvoreno razgovarali o sličnim i aktualnim temama – ističe Hannan, 20-godišnja Zagrepčanka i nastavlja – na temelju pojedinaca ne treba graditi sliku o cijelom društvu, već izučiti vjeru, poruke i propise iz pravih izvora.
U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.
Imran i Hannan pripadnici su muslimanske vjere koja je često pod napadima zbog neznanja i generaliziranja, stoga smo odlučili razgovarati s njima o životu muslimana u Hrvatskoj. Dio razgovora već smo objavili, a sada donosimo njihov osvrt na najčešće predrasude koje se vežu uz njihovu vjeru.
Činjenica je da se o islamu ne zna mnogo te da se mnogi ni ne trude saznati više o njemu. Srećom, ovi mladi ljudi puni su razumijevanja i spremni da ih se upozna.
Vezano: Mladi muslimani u Hrvatskoj: „Zaista smo sretni što smo rođeni ovdje.”
Danas, kad su informacije brzo i lako dostupne, začudi saznati koliko se o islamu malo zna. Nerijetko umjesto činjenica društvom kolaju mitovi, nejasnoće i pitanja koja se provlače svim sferama društva i različitim medijima. Za to postoji brz lijek – pitati. Zato su Hannan i Imram pokušali odgovoriti na nekoliko najvećih mitova o islamu. Prvi i najveći svakako je hidžab. Hannan dobrovoljno nosi hidžab, a za to se odlučila jer joj je vjera važna. Vjera je za nju sam život, a uči ju kako biti boljom osobom, kako nastojati zamijeniti svoje mane vrlinama. Težnjom da bude bolja vjernica, ona postaje bolja verzija sebe.
Hidžab – marama koja pokriva kosu i vrat djevojke – ograničava ju
– Hidžab nije samo marama koja bi trebala pokriti kosu, već i propisna odjeća kojom bi se trebalo postići da se tijelo ne oslikava i da ista ta odjeća nije prozirna i kratka. Taj komad tkanine, koji je dio mog svakodnevnog života, zapravo je želja da Njemu iskažem pokornost. Hidžab je tu da zaštiti djevojku ili ženu od ružnih pogleda ili pak spriječi u činjenju loših stvari, jer, ipak, nošenje marame je i odgovornost – svojim djelima ja predstavljam svoju vjeru.
Hidžab je vidljiv znak muslimanske vjere, koji u državi u kojoj islam nije dominantna religija one djevojke koje ga nose razlikuje od ostatka stanovništva. U suvremenom svijetu i sekulariziranoj državi, mnogi takve običaje ne prakticiraju.
– Prije bih rekla da se osjećam jako jer sam uopće donijela odluku pokriti se, a ne zbog toga što je nosim. Nisam nikad na odlazak van kuće s maramom gledala kao neki izazov. Kad je prihvatiš u svoj život, zaboraviš da se izgledom razlikuješ od ljudi oko tebe. Stavljanje marame i uklapanje iste u naše živote nije laka odluka, žena na to treba biti spremna. Osim lijepih stvari i osjećaja zadovoljstva, kao i uz ostale stvari u životu, nose se pojedine obaveze i iskušenja. Zato ne treba pitati zbog čega netko ne nosi maramu. Svatko sebi kreira put kojim želi ići i zato se u pitanje stavljanja marame ne treba miješati.
Islam ne trpi demokraciju
Foto: Terezija Bošnjaković via Canva
Zbog pojedinaca koji su svoje političke pothvate poistovjećivali s islamom, mnogi danas žive u uvjerenju da se radi o autoritarnoj, ratobornoj religiji koja ne trpi demokratičnost. To opovrgava sama organizacija Islamske zajednice u Hrvatskoj pri kojoj su dva najviša tijela, Sabor Islamske zajednice kao predstavničko i zakonodavno tijelo te Mešihat kao najviši vjerski i administrativni organ, organizirani po načelu šure. Sastoje se od skupine muslimana koji dogovorno donose odluke. Te odluke su, naravno, u skladu s Kur’anom, svetom knjigom muslimana. Islamska šura inače je savjetodavno tijelo koje okuplja skupinu odraslih muslimana na međusobno dogovaranje. Sve s ciljem ostvarivanja najveće dobrobiti zajednice.
No samo shvaćanje šure i šerijata – vjerskog prava muslimana – često je krivo protumačeno. Njegovo se razumijevanje stvara na temelju iskustava iz dalekih zemalja, specifičnih kultura i izdvojenih pojedinaca.
– Islam je savršena vjera, ali muslimani nisu savršeni ljudi – rekao nam je Imran.
U samom se Kur’anu navodi zapovijed praštanja, molitve i dogovaranja s drugima. Dok šerijat u prijevodu znači put koji vodi ka izvoru, odnosno k Bogu, i uključuje skupinu poznavatelja vjere i zakona (Kur’ana, sunneta, idžmau i kijase) koji razgovorom i raspravom dolaze do dogovora o tome kako tumačiti ili tretirati neki događaj.
– Prema jednom kur'anskom ajetu, citatu iz Kur’ana, rekao je da tko ubije jednu nevinu osobu, kao da je ubio cijeli svijet. Pa ja onda pitam je li islam ratoborna religija? A to ajet, naredba, nešto što je zapovjedio nama Bog. A u nastavku tog ajeta nam je rekao rekao da tko spasi jednu osobu kao da je spasio cijeli svijet. Poslanik Muhamed nikad nije dopustio da nastrada nijedna nevina osoba, dapače, u vrijeme ratova donio je propise o tome kako bi se prema zarobljenicima na jedan humani, ljudski način odnosilo – ističe Imran.
I nastavlja:
– Ispričat ću još jednu priču koja može odgovoriti na pitanje je li islam demokratična vjera ili nije. Muhamed je išao u jednu bitku i njegovi ashabi – njegovi prijatelji i suborci – rekli su mu da njegov plan nije dobar. Do zadnjeg dana su mu to govorili i zadnji dan su rekli: Božji poslaniče, možda si ti u pravu. A on je rekao: ne, ja ću vas poslušati. To je bitka koju je izgubio. Islam je jedna jako demokratska vjera i nije istina da ne trpi demokraciju – zaključuje Imran koji smatra da je u islamu dogovor veoma važan.
Imranu njegova vjera znači sve – cijeli njegov rad, njegov način života i odnos prema ljudima. Vjera ga uči uvijek stavljati obitelj na prvo mjesto, sukladno svojim mogućnostima pomagati drugima te se uvijek truditi biti dobrim i poštenim čovjekom. Hrvatsku smatra svojom domovinom, a 30 000 muslimana branili su Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. U tom je ratu više od 1000 muslimana svoj život i izgubilo.
– Puno je ljudi islamske vjeroispovijesti prolilo svoju krv za slobodnu i demokratsku Hrvatsku – ističe Imran i zaključuje – reći da islam ne trpi demokraciju je netočno.
Njegov je otac jedan od 30 000 muslimana koji su Hrvatsku branili tijekom Domovinskog rata. U tom je ratu više od 1000 muslimana svoj život i izgubilo.
– Ja mislim da je sve unaprijed Bog odredio, cijeli naš život. Pa je tako odredio i da ja živim u Hrvatskoj. Ali baš iz tog razloga što se mi ciljamo integrirati u društvo, mislim da bismo trebali biti najveći ambasadori islama – da pokažemo kako mi muslimani izgledamo, kako se ponašamo, da smo sasvim normalni ljudi! Mislim da sam s razlogom ovdje da budem dobar primjer muslimana u Hrvatskoj. Nisam nikada razmišljao o životu u nekoj muslimanskoj zemlji. Volim Hrvatsku, ovo je moja domovina, u njoj živim, u njoj sam se školovao, u njoj radim. Nadam se da ću ostatak svog života živjeti tu jer je to moja domovina.
Muslimanke su potlačene žene
– Sve što je i zabranjeno, zabranjeno je s razlogom. Smatram da onaj tko ne vjeruje nema prava miješati se u propise po kojima su drugi ljudi odlučili živjeti – ističe Hannan. – To što nam životne uloge možda nisu jednake, uloge muškarca i žene, ne znači da nemamo jednak položaj i da smo jedni od drugih više ili manje vrijedni. Naravno da se ne osjećam lijepo kad čujem i pročitam svakojake komentare na račun muslimanki, no isto tako znam da ljudi nemaju velikog doticaja s društvom gdje se muslimanke nalaze već se njihovo mišljenje temelji na tuđem mišljenju i brzim sudovima.
Hannan smatra kako nisu samo mediji krivi za širenje loše slike o islamu, već i ljudi koji se pozivaju na vjeru čineći grozote. Sigurna je da bi bilo lakše i bolje kad bismo jedni drugima ukazivali ljepote i čari svojih vjera i međusobno otvoreno razgovarali o sličnim i aktualnim temama.
– Također, ne žive svi ljudi isto, toga moramo biti svjesni, tako da na temelju pojedinaca ne treba graditi sliku o cijelom društvu, već izučiti vjeru, poruke i propise iz pravih izvora. Svi mi drugačije shvaćamo istinsko vjerovanje i svi drugačijim životima živimo, a isto tako svi mi u nečem griješimo. Ja kao muslimanka nikad nisam svoju vjeru doživljavala kao neko ograničenje niti uvidjela da mi se brani nešto što čini moju svakodnevicu.
Religija koju tek treba upoznati
Islam je vjera koju tek treba upoznati. Zbog teških sukoba između Zapada Europe, odnosno SAD-a sa zemljama Bliskog istoka pod utjecajem medija, političara i javnih osoba, islamizacija se poistovjetila s islamom, a radikalni pokret s vjerom. No činjenica je da sam po sebi, islam nije radikalan, već poziva na mir, dobročinstvo i poniznost. Vjera je to koju tek treba upoznati, a vjernicima dati priliku da pokažu što islam zapravo jest.
Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.
