Kakvi su stavovi studenata o marginaliziranim društvenim skupinama?

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

U današnjem svijetu sve je više međuljudskih razlika, a jedna od višegodišnjih gorućih tema jest LGBT skupina, njezino pojavljivanje i  prava u svakodnevnom životu. Svakako je riječ o marginaliziranoj skupini koja se često smatra dalekom od normalnog, predmet je predrasuda i stereotipa te njezini članovi svakodnevno doživljavaju neki oblik nasilja, kako fizičko, tako i verbalno. 

Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji puno istraživanja na temu LGBTQ+ skupine, već se istraživanja većinom temelje samo na homoseksualnoj orijentaciji. Jedno od njih je Stavovi studenata prema osobama homoseksualne orijentacije Maje Parmać iz 2005. godine. Naime, rezultati njezinog istraživanja pokazali su kako muški sudionici imaju negativniji stav prema osobama homoseksualne orijentacije od žena. Međutim, treba naglasiti da kad se uzme u obzir i spol homoseksualne osobe, rezultati upućuju na to da muškarci imaju negativnije stavove prema muškarcima homoseksualcima nego prema ženama odnosno lezbijkama.

Kod ispitanih studentica nema neke razlike u stavovima prema homoseksualnim osobama ovisno o tome radi li se o ženi ili muškarcu. Utjecajan čimbenik u ovom istraživanju pokazala se i vjera te onima kojima je vjera u životu važna rezultati govore da imaju manje pozitivne stavove prema osobama seksualne orijentacije. U suprotnom slučaju, na povećanje pozitivnih stavova prema homoseksualnošću pridonosi dakako poznavanje ili druženje s takvim osobama.

Marina Milković je u svom istraživačkom radu za Zagreb Pride istraživala o nasilju, diskriminaciji i mržnji prema osoba LGBTIQ orijentacije. Tu se radi o najvećem ikad terenskom istraživanju vezanom za ovu temu, sudjelovalo je 690 ispitanika, a provodilo se tijekom proljeća i ljeta 2013. godine.

– Rezultati su pokazali da je od 2006. godine čak 73,4% ispitanih osoba doživjelo osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja. Pri tome ispitane osobe najčešće izvještavaju o doživljaju različitih oblika psihičkog nasilja, zatim seksualnog i na kraju fizičkog – navodi Milković u svom radu. 

Kada je riječ o diskriminaciji, najviše 29% ispitanika izjasnilo se da je jednom ili više puta doživjelo diskriminaciju u obitelji, a nakon toga po učestalosti slijedi diskriminacija unutar ugostiteljskog sektora ili drugih vrsta uslužnih djelatnosti. Osim ovih zabrinjavajućih činjenica, postoje i one dobre, a to je da su LGBTQI osobe u Hrvatskoj danas sve otvorenije o svojim identitetima. Čak 64% sudionika navodi da za njihovu seksualnu orijentaciju zna majka, 47% otac, a nešto manje, 44% kolege s posla, fakulteta ili škole.

Irma Kovčo Vukadin provela je istraživanje među studentima Visoke policijske škole i studenata drugih studijskih programa te je htjela utvrditi razlike u stavovima o homoseksualnim osobama. Prema dobivenim rezultatima autorica je zaključila da studenti Visoke policijske škole imaju negativnije stavove o osobama homoseksualne orijentacije nego druga skupina studenata. Vezano za to, ali i za nekolicinu stranih istraživanja, može se reći da negativnije stavove imaju studenti koji svoju karijeru vide u neposrednom provođenju zakona, ali treba naglasiti da se u ovom istraživanju radi o populaciji u kojoj dominiraju muškarci i osobe starije životne dobi. Također, prediktori koji dodatno utječu na razvoj negativnih stavova prema homoseksualnim osobama, nebitno bila riječ o ženama ili muškarcima, su dob, kontakt i politika.

Kako bismo saznali više o studentskim stavovima o LGBT skupini proveli smo jednu kratku anketu preko društvenih mreža koja je bila anonimna te koja je bila upućena studentima koji studiraju na području grada Zagreba. Prva četiri pitanja bila su socio-demografskog obilježja te su se odnosila na spol, fazu studiranja, područje odakle netko dolazi odnosno prebivalište studenata i religioznost. Ostalih pet pitanja su se odnosila konkretno na temu, točnije mišljenja studenata o njoj.

Odmah na početku prikazivanja rezultata može se primijetiti velika razlika između broja ispitanika u spolovima koji su ispunili anketu. Ženska populacija je uvjerljivo brojnija po dobivenim odgovorima. Od ukupno 523 zabilježena odgovora preko 70% je bilo onih studentica pa se po tome može reći da su one, za razliku od muškaraca, više spremne iznijeti vlastita mišljenja prema LGBT skupini. Studentima smo također u anketi dali da označe u kojoj su fazi studiranja od kojih je velikih 73% u fazi preddiplomskog studija, diplomski studij pohađa njih 22%, a stavili smo i treću rubriku Ostalo pod koju spadaju integrirani studij, završena srednja škola, završen preddiplomski studij. Što se tiče prebivališta studenata, najveći dio dolazi s područja Središnje Hrvatske (34%) i Južne Hrvatske (38%). Potom slijedi Istočna Hrvatska s 18% zabilježenih odgovora te u konačnici sjeverno primorje i Gorska Hrvatska s 10%.

Pitanje religioznosti može biti ključno kad je u pitanju stav prema LGBT skupini. Crkva kao institucija izvorno ne podržava način života kakvog žive ljudi koji spadaju pod ovu marginaliziranu skupinu te je očekivano da ljudi koji imaju visok stupanj religioznosti i poštovanja prema crkvi neće imati pozitivne stavove. Od 523 ispitanika bilo je vrlo mješovitih odgovora od kojih najviše (34%) ima onih koji su religiozni, ali opet ne prihvaćaju sve što njihova vjera uči. Ipak, kada se pogleda šira slika 21% ispitanika se pokazalo kao pravi vjernici koji podržavaju cjelokupno učenje crkve što onda ovih ostalih 79% čini dosta liberalnijim i otvara veću mogućnosti o pozitivnim stavovima prema LGBTQ skupini.

 

Na idućem pitanju ispitani su studenti na skali od pet kategorija odgovarali u kolikoj mjeri podržavaju osobe iz LGBT skupine. Skala je podijeljena od „potpuno ne podržavam“ do „potpuno podržavam“ stava. Čak velikih 64% studentica podržava ili uglavnom podržava osobe LGBT skupine, a za studente, iako su davali raznovrsnije odgovore, na kraju se može tvrditi isto. Također je zanimljiv podatak da od 111 ispitanika, odnosno 21%, koji su za sebe rekli da su potpuni vjernici, njih troje (studentice) unatoč tome u potpunosti podržava životni stil LGBT skupine.

 

Sljedeće pitanje u anketi je bilo: Kako biste postupili da je netko vama blizak LGBT  skupine?.  Najveći dio ispitanika bi podržao svog bližnjeg (78%), 19% ga ne bi podržao, a čak ima i onih koji spremni prekinuti kontakt sa svojim bližnjim (3%). Na to se odmah može nadovezati pitanje o tome poznaju li ispitani studenti nekoga tko je dio ove skupine, točnije imaju li nekog bliskog u svom životu, a da je dio LGBT skupine. Negativan odgovor dalo je čak 64% ispitanih studenata, a 36% dalo je pozitivan odgovor od čega je veći udio studentica.

Na kraju, gotovo polovica ispitanika smatra da su ljudi iz LGBT zajednice zakinuti za neka prava unutar Republike Hrvatske. Samo 21% studenata misli da je LGBT zajednica zakinuta za neka prava, a žena puno većih 60% što dovodi do zaključka da ženska populacija smatra da je LGBT skupina jedna od marginaliziranih skupina u Republici Hrvatskoj te da se treba posvetiti sustavnom rješavanju diskriminacije i ostalih problema s kojima se suočavaju.

Ovi rezultati, a i rezultati spomenutih istraživanja, pokazuju kako je u Hrvatskoj svakako potrebno educirati i razbijati predrasude znanstveno utemeljenim informacijama kako se stavovi studenata i mladih, a i šire populacije, ne bi temeljili na predrasudama. Dodatno je važno raditi na senzibiliziranju javnosti za probleme s kojima se suočavaju pripadnici marginaliziranih skupina poput pripadnika LGBT zajednice, kao i pokazivati nultu stopu tolerancije na bilo kakav oblik nasilja i diskriminacije.

Sličan zaključak donosi i analiza Tanje Vučković Juroš Socijalna isključenost seksualnih manjina u Hrvatskoj iz 2014. godine, koja navodi: 

– Potreba za obrazovanjem za toleranciju na svim razinama društva, počevši od političara, sudaca, policajaca, poslodavaca, medicinskog osoblja, nastavnika, vjerskih službenika pa do roditelja i djece je goruća. Obrazovanje djece je pogotovo bitno, ne samo zbog toga što će ta djeca na kraju postati suci, političari, policajci i tako dalje, nego i zbog toga što već jesu i bit će braća i sestre, prijatelji, susjedi, kolege i sugrađani LGBT osoba i njima je u dosegu omogućiti da iduće generacije LGBT osoba ne trebaju osvješćivati društvo oko sebe da su oni ljudi poput svih drugih i da je tretirati ih s poštovanjem i prihvaćanjem sasvim samorazumljiva stvar.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.  

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.