Je li vrijeme da se ozbiljno počne razgovarati o ovisnosti o internetu?
Kada se spomene pojam ovisnost, mnogima prvo na pamet padnu teške droge ili alkohol. Međutim, ovisni možemo biti o bilo čemu. Prema definiciji, ovisnost je „stanje koje ne dopušta slobodan odnos prema komu ili čemu“, odnosno stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati. Jedna od ovisnosti koja se u zadnje vrijeme sve više spominje te se sve više pojavljuje kod mladih ljudi jest ovisnost o internetu.
Kada se spomene pojam ovisnost, mnogima prvo na pamet padnu teške droge ili alkohol. Međutim, ovisni možemo biti o bilo čemu. Prema definiciji, ovisnost je „stanje koje ne dopušta slobodan odnos prema komu ili čemu“, odnosno stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati. Jedna od ovisnosti koja se u zadnje vrijeme sve više spominje te se sve više pojavljuje kod mladih ljudi jest ovisnost o internetu.
U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.
Svima je danas teško zamisliti život bez interneta. On je jednostavno dio naše svakodnevice. Preko interneta se čujemo s prijateljima, dijelimo skripte, čitamo knjige, gledamo filmove pa čak pronalazimo i ljubavne partnere. Jasno je da se bez interneta ne može. A potreba za njim pojačala se u vrijeme globalne pandemije. No unatoč velikoj potrebi, reguliranje korištenja interneta moguće je. Problem ovisnosti o internetu javlja se kada osoba pretjerano koristi internet ili druge online uređaje kao način nošenja sa životnim stresorima, odnosno previše ovisi o njemu. Kod mladih ljudi koji se s internetom susreću od rane dobi, to je još više izraženo. Što onda trebamo znati o ovisnosti o internetu?
Ovisnost o internetu još nije službeno priznata kao mentalni poremećaj, no ovisnost o videoigrama jest. Nju je u novu klasifikaciju bolesti nedavno svrstala Svjetska zdravstvena organizacija što otvara put i za daljnje razumijevanje ovisnosti o internetu. S obzirom na to što nam sve Internet može pružiti, ovisnost možemo razviti iz raznih stvari. U nastavku donosimo nekoliko mogućnosti koje nam internet pruža, koje se mogu pretvoriti u ovisnost:
1. Ovisnost o društvenim mrežama
Scrollanje Instagramom, Facebookom, Twitterom i ostalim mrežama nikome nije strano. Putem društvenih mreža se informiramo, zabavljamo, educiramo te su one postale medij novog doba. Međutim, sve je više ljudi koji pretjerano ili kompulzivno koriste društvene mreže. Za razliku od ovisnosti o drogama ili alkoholu koje nastaju kada tijelo uzima neku tvar na koju se organizam privikao, ovisnost o društvenim mrežama te internetu općenito bihevioralna je ovisnost. Fizički znakovi naizgled su nevidljivi. S obzirom na to, ovisnost o društvenim mrežama karakterizira se kao pretjerana zabrinutost vođena nekontroliranom željom za prijavom na neku mrežu te posvećivanje toliko truda i vremena društvenim mrežama, da se narušavaju druga životna područja. Ipak, ovisnost o društvenim mrežama može izgledati kao i neka klasična ovisnost jer se javljaju promjene raspoloženja, apstinencijski simptomi (doživljavanje neugodnih fizičkih, psihičkih i emocionalnih simptoma kada je korištenje društvenih mreža uskraćeno), konflikt s okolinom te recidivi (kada se ovisnici vrate starim navikama nakon nekog vremena apstinencije).
Ovisnost o društvenim mrežama nije lako prepoznati u današnjem digitalnom dobu. Ako osoba u jednom danu provede sedam sati na TikToku ili u jednoj večeri objavi devet Instagram Storyja, je li zaista ovisna? Tu se javljaju pitanja na koja moramo odgovoriti kako bi ustanovili je li osoba ovisna o društvenim mrežama. Provodi li osoba puno vremena misleći o njima i planirajući kako će ih koristiti? Osjeća li sve češće nagone za korištenjem društvenih mreža? Koristi li društvene mreže kako bi izbjegla vlastite probleme? Pokušava li neuspješno smanjiti korištenje društvenih mreža? Narušavaju li društvene mreže njezin privatni život? Ako je odgovor na sve ili većinu ovih pitanja da, onda postoji mogućnost da je osoba ovisna o društvenim mrežama.
Rješenje ove ovisnosti može biti tzv. digitalni detox gdje ovisnik smanjuje vrijeme korištenja mobitela ili laptopa/kompjutera, isključi notifikacije i provjerava društvene mreže samo jednom u satu ili u određenim situacijama ostavlja mobitel u drugoj prostoriji. Tako dolazi do bolje povezanosti s fizičkim svijetom i smanjuje ovisnost o društvenim mrežama.
2. Ovisnost o videoigrama
Iako su videoigre prisutne već dugo godina, Svjetska zdravstvena organizacija tek je 2018/2019. godine priznala ovu ovisnost. Kako su digitalni uređaji poput kompjutera i mobitela postali sve rašireniji, tako se širila i uporaba online igara. Neke igre poput Solitairea, Minecrafta ili Tetrisa su već programirane unutar kompjutera te nije trebalo puno da se razvije kompulzivno igranje videoigara. Kao i kod društvenih mreža, ne znači da je svatko tko je entuzijastičan oko videoigara, o njima ovisan, no postojanje specifičnih simptoma ukazuje na to.
Psihijatar Irena Rojnić Palavra iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan navodi tri službena kriterija kako bi se prepoznala ovakva vrsta ovisnosti:
– Prvi je gubitak kontrole nad igranjem videoigara, drugi je davanje prioriteta igranju videoigara nad drugim aktivnostima do razine da ono postaje važnije od drugih interesa i dnevnih obaveza, a treći nastavljanje ili pogoršavanje ponašanja vezanog uz igranje videoigara unatoč pojavi negativnih posljedica.
Dr. Rojnić Palavra dodaje kako smo prije prihvaćanja i definiranja kriterija ove ovisnosti od strane Svjetske zdravstvene organizacije svi primjećivali, i za što smo koristili različite kriterije, da postoji nešto što smo zvali različitim jezicima. Onda su posljedično istraživanja bila nekompatibilna, imali smo veliku znanstvenu zbrku.
Osoba ovisna o videoigrama konstantno o njima razmišlja, osjeća se loše kada ih ne može igrati, ne može se prisiliti da prestane igrati, igranje videoigara stvara joj probleme na fakultetu, školi, obitelji ili na poslu, laže u vezi toga koliko vremena provodi igrajući ih te koristi videoigre kao bijeg od lošeg dana i loših osjećaja. Za takve ljude, uviđanje svoje ovisnosti može biti jako teško. Ako osoba to ne može postići sama, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
3. Ovisnost o online kockanju
Jedna od ovisnosti o internetu koja je puno raširenija kod mladih ljudi nego kod starijih je ovisnost o online kockanju koje uključuje igre na sreću i patološko klađenje. Online igrama poput Pokera, ali i ostalih u koje je uključena mogućnost dobitka ili gubitka novca, teže se oduprijeti s obzirom na to da ih masovni mediji promoviraju kao prihvatljiv način zabave. Uz to, pristup online casinima vrlo je jednostavno što uzrokuje da se osoba lako navuče na online kockanje. Razvijanje takvih navika klađenja negativno utječe na financijsku stabilnost osobe, ali ne samo to. Ako pretjerano igranje igara na sreću postane problem, ono kao i kod svake ovisnosti, utječe na privatni život osobe. Provlači se kroz njenu obitelj, prijatelje i veze.
Kao i kod ostalih ovisnosti povezanih s internetom, i ovu je teško za prepoznati jer takve igre često ne nose sa sobom nikakve negativne konotacije niti su stigmatizirani. Također su legalni i dostupni što stvara problem za mlade ljude. Ovu ovisnost karakteriziraju simptomi kao što su financijski problemi i problemi u izvršavanju svakodnevnih obaveza na poslu ili studiju, negativan utjecaj na odnose s obitelji i prijateljima, sve veće posvećivanje vremena i energije na online kockanje, nemogućnost prestanka ili smanjenja, krađa i laži kako bi se dobio novac za kockanje.
4. Ovisnost o kompulzivnom traženju informacija
Kao pozitivnu stvar postojanja interneta mnogi navode razne informacije koje su dostupne bilo kad bilo kome. Preko interneta se možemo educirati i naučiti nešto novo. Međutim, i to može prerasti u ovisnost. S obzirom na to da internet svojim korisnicima pruža bogatstvo znanja i informacija, za neke od njih ta laka dostupnost informacija pretvorila se u kompulzivnu želju za traženjem i prikupljanjem informacija. Ova vrsta ovisnosti malo kome padne na pamet kada je riječ o ovisnosti o internetu, no u nekim slučajevima, kompulzivno traženje informacija manifestacija je već postojećih opsesivno-kompulzivnih tendencija. Razvijanje ovakve vrste ovisnosti može dovesti do smanjene produktivnosti rada pa i do prestanka posla ili studija. Ovisno o ozbiljnosti ovisnosti, liječenja variraju od različitih psihoterapijskih opcija pa do uzimanja lijekova.
5. Ovisnost o cyberseksu
Ova ovisnost podrazumijeva pretraživanje i gledanje online pornografskih sadržaja, stranica za odrasle, seksualne chat sobe i XXX webcam usluge. Također ozbiljna ovisnost, ovisnost o cyberseksu može narušiti mogućnosti osobe da stvori zdrave seksualne, romantične i intimne odnose u stvarnom svijetu. Provođenjem previše vremena na pornografskim stranicama, stvara se kriva slika o tome što su normalni seksualni odnosi što postaje veliki problem u društvu. Američka asocijacija za liječenje ovisnosti o seksu navodi nekoliko razloga zašto može nastati ovisnost o cyberseksu. Prvi je neurološka fiziološka vezanost koja se javlja tijekom orgazma gdje se istodobno pojačavaju ili vežu slike ili scenariji uz ovisničko ponašanje. Drugi razlog može biti psihološke naravi kao napuštanje, osjećaj nevažnosti ili nedovoljne privrženosti, a treći može biti da ovisnik u cyberseksu traži bijeg od mentalnih poremećaja kao što su depresija ili bipolarni poremećaj. Ovisnik o cyberseksu također se može boriti s anoreksijom intimnosti jer se cyber svijet čini sigurnijim od stvarnog. Iako ova ovisnost nije dovoljno istražena niti priznata kao ovisnost, dostupne su razne opcije liječenja.
Sve duljim i nekontroliranim korištenjem interneta osoba se izolira te neovisno o kakvoj vrsti ovisnosti je riječ, ona negativno utječe na sve aspekte života. Što se tiče ovisnosti o internetu kod mladih ljudi u Hrvatskoj, dr. Rojnić Palavra ističe kako postoji nekoliko istraživanja na tu temu, a jedno od njih provedeno u Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu pokazalo je kako 3,4 posto hrvatskih srednjoškolaca ima razvijenu ovisnost o internetu.
– Znanstveni podaci dokazuju da je ova ovisnost vrlo raširena, no problem je što je taj oblik ponašanja prilično prihvaćen i raširen danas, naročito kod mladih ljudi te se ne smatra nečime radi čega bi valjalo potražiti stručnu pomoć i liječiti se. Važno je puno razgovarati o ovoj temi, educirati i osvješćivati jer u konačnici se radi o osobama koje duboko pate i potrebna im je pomoć. – dodaje.
Otkrio nam je i kako u njihovoj Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan postoji razrađen protokol za liječenje specifično ove ovisnosti.
– Mi radimo samo s punoljetnim osobama, iako nas često zovu za djecu i mlade. Navale za liječenjem od ove ovisnosti nema, no sigurna sam da to nije realna slika stanja u društvu. Uz grupna i individualna podrška, u slučaju komorbidnih stanja poput anksioznosti, depresije i slično ponekad posegnemo za medikamentima. – navodi dr. Rojnić Palavra te dodaje kako je često kod ovisnosti ovog tipa u podlozi neka druga priča potrebita pomoći. Ne treba zaboraviti ni na članove obitelji koji pate te je i njima, upravo kao i kod drugih ovisnosti, potrebna podrška.
Virtualni svijet nam često može poslužiti kao bijeg od stvarnosti, no internet nije zamjena za prave socijalne odnose i privatni život. S obzirom na to da je internet svima postao treća ruka te nam je potreban za mnoge stvari, kontroliranje koliko vremena provodimo na internetu je potrebno. Ako ste se i vi našli u jednoj od ovih ovisnosti i imate osjećaj da gubite kontrolu, nemojte se ustručavati potražiti stručnu pomoć.
Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.