Iz prve ruke: koje sve metode poslodavci koriste kako ne bi platili studentski rad
Problem se nije riješio sam od sebe, niti je našu sugovornicu itko shvaćao ozbiljno, a novodoneseni Zakon bio je jedina slamka spasa u cijelom procesu jer je mogao pružiti neki vid zaštite studentskih prava. Nakon toga je prošlo još mjesec dana, a plaće ni na vidiku.
Problem se nije riješio sam od sebe, niti je našu sugovornicu itko shvaćao ozbiljno, a novodoneseni Zakon bio je jedina slamka spasa u cijelom procesu jer je mogao pružiti neki vid zaštite studentskih prava. Nakon toga je prošlo još mjesec dana, a plaće ni na vidiku.
U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.
Zakon o obavljanju studentskih poslova donio brojne pozitivne promjene za studente; poput usklađivanja minimalne studentske satnice s minimalnom bruto plaćom, većom satnicom za rad blagdanima, vikendima te za noćni rad, isplatom naknade najkasnije 15 dana po završetku izvršenja posla, mogućnosti uključivanja svih studenata koji studiraju na visokim učilištima u Hrvatskoj bez obzira na državljanstvo, digitalizacijom i rasterećenjem poslovnica SC-a…
VEZANO: Tko štiti studente od poslodavaca koji im ne žele isplatiti plaće?
Usprkos svim tim pozitivnim promjenama, neki poslodavci i dalje uspijevaju naći način kako bi izbjegli poštivanje zakona. Brojni su studenti često motivirani novcem pa ne biraju posao radi posla, već posljedično pristaju na rad na crno. Stoga i dalje možemo čuti iskustva studenata kojima rad nije bio plaćen i/ili kojima je plaćeni iznos bio manji od odrađenog. Dvije su studentice podijelile svoja iskustva te što su naučile iz njih, a donosimo i savjete i preporuke što možete napraviti ako se i vi nađete u takvoj situaciji.
Poslodavac iz Osijeka, slučaj Ane R.
Studentica Ana B. se u rujnu 2019. godine javila na oglas za posao prodaje pića na štandovima, zajedno s još šestero studenata. Oglas je bio korektan, plaća također, stoga nitko nije ni slutio da bi im poslodavac mogao prouzrokovati probleme.
– Na početku se sve činilo super. Došli smo na sastanak, raspoređeni smo na štandove i svakome je dodijeljena određena obaveza. Nakon svega sat vremena od početka službenog radnog vremena, šef je svakome donio kavu da se odmorimo, a sa sobom je ponio i pepeljaru. Poticao je sve oko sebe da zapale cigaretu i da predahnu te je potom inzistirao da nas sve fotografira jer smo bili baš slatki. Tjedan dana kasnije, poslao nam je svima poruku kako će nam plaća biti 400 kuna manja zbog pušenja na radnom mjestu. Tada sam shvatila da smo u problemu. Bila je sredina idućeg mjeseca, plaće su nam već trebale sjesti. Razmišljala sam stalno o tom podmuklom slikanju i podmetanju dokaza protiv nas. Ja čak ni ne pušim, kao ni još neki kolege, stoga sam predložila da se odmah obratimo osječkom studentskom centru dok još nije bilo prekasno. Bila sam uporna te ih zvala više od pet puta u tri dana, na što mi je djelatnica StuCa prilično neugodnim tonom rekla da ju non-stop zovem i da će se sve riješiti samo od sebe. – prisjeća se Ana.
Problem se nije riješio sam od sebe, niti ju je itko shvaćao ozbiljno, a novodoneseni Zakon bio je jedina slamka spasa u cijelom procesu jer se činilo kako može pružiti neki vid zaštite studentskih prava. Nakon toga je prošlo još mjesec dana, a plaće ni na vidiku.
– Prošla su četiri mjeseca (siječanj 2020). Zvala sam opet istu neraspoloženu gospođu i pozvala se na Zakon, na što mi je ona opet ponovila kako će se to riješiti i da mora proći neko vrijeme. Rekla sam joj kako je već prošlo dosta vremena, poslodavac nas je ucjenjivao i prijetio manjom plaćom, a u međuvremenu blokirao brojeve svih kolega tako da više nismo mogli nikako stupiti u kontakt s njim. Gospođa mi opet nije rekla nijednu korisnu informaciju pa sam odlučila sve reći svojim roditeljima. Osjećala sam se bespomoćno te je moj tata odlučio nazvati ravnatelja osječkog StuCa, koji nam je rekao da dođemo na razgovor k njemu. Ravnatelj nam je ljubazno objasnio proceduru i savjetovao da sastavimo temeljitu poruku njemu, kako bi postojao pisani dokaz o našoj žalbi. Sredinom veljače 2020, plaća je napokon sjela, ali 400 kuna manja. – govori nam Ana.
Ana zaključuje kako je svjesna vlastitog previda te da je naučila lekciju, a istovremeno izražava ogromnu zahvalnost ravnatelju osječkog studentskog centra Tugomiru Kuduzu na angažmanu i pomoći. Za svaki oglas koji ju interesira, prvo istražuje informacije o poslodavcu i provjerava je li sve sukladno Zakonu, a tek se onda javlja na posao.
Poslodavac iz Zagreba, slučaj Marije O.
Studentica Marija O. doživjela je sličnu neugodnu situaciju s vlasnikom jednog zagrebačkog noćnog kluba. Marija je radila tamo više od godinu dana, a problem je nastao nakon što je dobila otkaz promjenom voditelja smjene gdje joj nije bila isplaćena posljednja plaća. Dok su većini njenih kolega plaće bile isplaćene na vrijeme, tri su studentska ugovora ostala mjesecima zaboravljena u ladici.
Naime, promjena strukture u ovom je klubu bila posljedica vlasnikovog nezadovoljstva radnicima, iako im se on nikad nije osobno požalio, točnije, nije se nikome požalio, već je jednog dana odlučio priopćiti voditelju da su svi studenti otpušteni.
– Situacija je bila takva kakva jest, bila sam tužna zbog otkaza jer sam stvarno voljela raditi tamo, upoznala sam prekrasne ljude koji su mi i dalje prijatelji, ali nisam ni slutila da mi poslodavac ne želi isplatiti posljednju plaću, pogotovo zato što je svaka plaća dotad bila korektna i redovna. – govori Marija.
Nadodaje kako je već i prije imala problema s neisplatom posljednje plaće pa je mislila da se s njom netko šali.
– Prije pet godina radila sam preko ljeta u hotelu te dala otkaz uoči početka nove akademske godine. Gazda hotela samo što me nije proklinjao jer sam dala otkaz pritom prijeteći da bih to mogla požaliti. Prošlo je skoro pola godine, a moje plaće nigdje. Tada sam odlučila otići u zagrebački SC podnijeti žalbu protiv vlasnika hotela. Procedura uopće nije bila komplicirana, djelatnici su bili jako ljubazni i od pomoći. Jedna me gospođa čak i tješila da se ne brinem i da me u cijelom procesu štiti SC. Kada mi se par godina kasnije ponovila ista nesretna sudbina, nisam odmah išla u SC, što je greška koju bih rado ispravila da mogu vratiti vrijeme. – iskrena je Marija.
Odlučila se javiti voditelju smjene te dvama kolegama kojima također nije bila isplaćena posljednja plaća. Onda su preuzeli stvar u svoje ruke i krenuli u borbu za svoj novac. Kako je riječ o poslodavcu koji je vlasnik nekoliko ugostiteljskih objekata, odnosno noćnih klubova u Zagrebu, Marija i njezine kolege su zajedno s bivšim voditeljem smjene odlučili pisati računovodstvu firme te ih upitati gdje je zapelo s isplatama.
– Računovodstvo se na prvu poruku, koju sam poslala ja u ime svih, potpuno oglušilo. Zatim smo sastavili novu, podrobniju poruku koju je poslao voditelj. Prilično generički odgovor je stigao par dana kasnije, kako oni ne namjeravaju nekoga namjerno zakinuti za plaću te da će nas isplatiti uskoro. Prošla su dva mjeseca, a isplate i dalje nije bilo, što sam javila u grupu gdje su bili svi studenti koji su radili tamo. Nakon toga mi se javila jedna djevojka da mi kaže kako je moja plaća sjela na njezin račun. Ništa mi tada nije bilo jasno, ali bila sam sretna jer je novac ipak barem na neki način proknjižen. Poslala sam joj svoj broj računa, ali iznos koji mi je ona prebacila nije odgovarao plaći koju sam ja trebala dobiti, odnosno uplaćen mi je manji iznos od onog za kojeg sam radila. Nakon svih zavrzlama, bila sam sretna što sam dobila bilo kakav novac. Znam da ovo nije završilo s očekivanim happy endom, ali nije mi se stvarno dalo voditi bitke i oko toga. Voljela bih reći kako sam puno toga naučila iz ovog iskustva, ali to nije istina. Znam samo da bih sada puno toga napravila drugačije.
Dodaje kako je uistinu poražavajuća činjenica da se brojne studente ne isplaćuje za pošten rad, a put do pošteno zarađenog novca nerijetko je i bodljikav i trnovit. Ipak, optimistična je oko budućnosti i vjeruje kako je Zakon o obavljanju studentskih poslova odličan pokazatelj boljeg položaja studenata u Hrvatskoj.
Što napraviti ako vas poslodavac ne želi isplatiti?
Ako poslodavac odbija isplatiti studentsku plaću, student se treba obratiti studentskom centru na jedan od tri načina – osobno dolaskom u SC, putem telefona ili e-pošte, gdje student ispunjava potrebni formular s potrebnim podacima o poslodavcu. SC potom stupa u kontakt s poslodavcem kako bi se utvrdio problem i ustanovio razlog neisplate zarade te, ukoliko je potrebno, iz SC-a se poslodavcu šalje kopija računa i ugovora.
Nakon toga, SC šalje opomenu poslodavcu, a ako ni nakon opomene poslodavac ne izvrši plaćanje, kreće pokretanje ovršnog postupka putem odvjetničkog ureda s kojima Studentski centri imaju dogovorenu suradnju. U tim situacijama SC isplaćuje studentu zaradu iz vlastitih sredstava bez čekanja rješenja ovršnog ili sudskog postupka. Isti se postupak pokreće i u situacijama kada student ima popunjen ugovor, a poslodavac ne isplaćuje sredstva, te kada poslodavac odugovlači s ispunjavanjem ugovora. Poslodavca potom dočekuje i službena opomena.
Kakve su sankcije prema poslodavcima koji ne isplaćuju studente?
Poslodavci koji ne isplaćuju studente ne mogu objavljivati oglase na službenim stranicama SC-a, a studenti ne mogu podizati ugovore za poslodavce s kojima je postojao problem prilikom naplate. Sve je to neophodno kako bi se izbjegla daljnja zlouporaba studentskih ugovora i povreda studentskih prava.
Za ostalo su nadležne razne inspekcije, državne institucije, ali i neke druge neprofitne organizacije, poput sindikata ili Pravne klinike.
Važnost borbe za vlastita prava
Ukoliko su vam studentska prava povrijeđena, ako ste na bilo koji način novčano zakinuti, ili ako vaš poslodavac ne želi ili odugovlači s ispunjavanjem vašeg studentskog ugovora, svakako je najpametniji prvi korak obratiti se Studentskom centru.
Iako mladi danas nerijetko imaju predrasude oko birokracije i (ne)potrebne papirologije, djelatnici u studentskim centrima diljem Hrvatske iznimno su ljubazni i od pomoći. Također, uputit će vas gdje i kako dalje, pružit će vam adekvatnu pomoć i zaštitu, a velike su šanse da ćete i upoznati nekog studenta koji je u sličnoj ili istoj situaciji kao i vi. Borba za pravdu često je spora, ali ipak je dostižna.
Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.
