Generacija naših roditelja: „Mi nekada nismo bili toliko zabrinuti za život nakon fakulteta”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

I prije pandemije, studiranje u današnje vrijeme je po mnogočemu drugačije od vremena kada su studirali neki od naših roditelja. Takozvana generacija X ili generacija rođena u razdoblju između druge polovice 60-ih do 1980. godine danas su ljudi u četrdesetima i pedesetima. Saznali smo kako je bilo studirati u vrijeme prije Bolonje, jesu li tadašnji diplomirani studenti lakše dolazili do poslova i kako su se družili sa svojim kolegama.

Kako do informacija o fakultetu bez pomoći Interneta?

Trenutni i budući studenti imaju na raspolaganju sve moguće informacije o fakultetima u Hrvatskoj (ali i u inozemstvu). Od službenih fakultetskih web-stranica preko raznih stručnih savjetovanja do iskustava nešto starijih kolega koja se lako mogu naći na društvenim mrežama. Prije otprilike 40 godina, takve informacije nisu bile toliko dostupne jer se za njih moralo fizički doći do fakulteta ili sajma studijskih programa.

– Ne sjećam se kako smo se informirali, mislim da smo morali doći u Zagreb do svakog fakulteta koji nas je zanimao. Obično su informacije bile objavljene na oglasnim pločama i slično. – objašnjava nam Kata Bukovac Peršun, diplomirana inženjerka arhitekture i vlasnica arhitektonske tvrtke Moja firma.

Prije je skoro svaki fakultet imao neku vrstu prijemnog ispita, a danas to, većinom, nije slučaj, već se uvjeti za upis fakulteta stječu polaganjem državne mature. Dok danas jednim klikom možemo provjeriti kako smo riješili državnu maturu, jesmo li prošli prijemni ispit i jesmo li upisali željeni fakultet, prije se odlazilo do fakulteta u nadi da ćeš pročitati svoje ime na oglasnoj ploči, objašnjava naša sugovornica Kata.

– Za svaki je fakultet bio prijemni ispit, mogao si prijaviti koliko si htio – ako se nisu vremenski preklapali. Ja sam išla na četiri: arhitektura, PMF matematika, ETF i interdisciplinarni studij dizajna u okviru Arhitektonskog fakulteta. Jako sam se brinula hoću li ih proći. Liste su bile objavljivane na oglasnim pločama fakulteta i kad bi došli vidjeti rezultate krenuli bi odozdo – od crte prema gore (gdje su oni koji su prošli). Bila je gužva pa si morao čekati red da pogledaš listu (i usput izgristi sve nokte). Prošla sam na svim prijemnima, arhitekturu sam odabrala jer mi se činila najzanimljivija.

Iako je postojala briga oko upada na željeni fakultet, čini se da je studentima bilo nešto jednostavnije promijeniti mišljenje i upisivati nove fakultete. Pa je tako doc. dr. sc Boris Beck prvo završio geodeziju, ali kako se nije pronašao u tom zvanju, upisao je Filozofski fakultet gdje je u konačnici završio i doktorski studij. Prisjeća se kako su mu prijatelji govorili da će iz studentskog doma prijeći ravno u starački. Prije se moglo studirati puno dulje jer je tadašnji fakultetski sustav to dopuštao. Danas, po Bolonji, stvari su malo drugačije.

Na više fakulteta studirala je i Saša Martinović Kunović, bivša studentica Akademije likovnih umjetnosti i današnja voditeljica galerije za arhitekturu i dizajn Modulor (Centar za kulturu Trešnjevka).

– Moglo se prijaviti više fakulteta, pa sam išla u prvom điru i na pedagogiju. No moglo se i studirati paralelno više programa, besplatno. I nakon završenog studija mogao si upisivati (ako prođeš prijemni) koliko hoćeš programa. Nije trebalo odobrenje dekana, prosjek ocjena kao što to danas treba. – prisjeća se Saša.

Osamdesete i devedesete 

U vremenima kad je rat bio svakodnevica, bez iksica, s teško dostupnom literaturom i mogućnosti korištenja menze samo za studente koji nisu iz Zagreba studentski život bio je težak. Ipak, po mnogim je karakteristikama bio sličan životu studenata danas. Zajednička učenja u knjižnicama u kombinaciji s ispijanjima kava i izlascima su bila normalna pojava, priča nam naša sugovornica Saša.

– Na Likovnoj akademiji ujutro praktični dio crtanje i slikanje, a popodne predavanja na Filozofskom. U danu smo često bili i na tri lokacije. Cijeli dan na faksu. No, između i na kave, druženja, a izlazaka da ne spominjem. Izlazilo se u Jabuku, Đuru (Đuro je poticao program izložbi studenata), prije Đure u Papagaj i na biljar u Dom sportova u pauzama. Mogli smo sve. Učili smo kad su bili rokovi i to je bilo jako zahtjevno zbog programa povijesti umjetnosti, puuuno ispita i literature. Učili smo uglavnom skupa, u gradskoj knjižnici, u čitaonici (sad je to Novinarski dom). U to doba je bio i rat i uzbune, sjećam se toga jer Gradska knjižnica nije imala sklonište, pa smo znali ići u tunel ispod Griča.

Iako nam se čini kao da je generaciji X bilo teže studirati nego nama danas i to većinom zbog odsustva Interneta, možda smo ipak u krivu. Profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Boris Beck objašnjava kako je njemu bilo kao studentu kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

– Studiralo se opuštenije. Ja sam, recimo, mogao uzeti mjesec dana vremena da pročitam 50 knjiga iz starije hrvatske književnosti, ili tri mjeseca da pročitam propisanih 250 knjiga iz novije, ali sumnjam da je to danas više moguće. S druge strane, postavljaju se jako visoki kriteriji za diplomske radove od kojih se očekuje budu izvorni znanstveni prinosi, što nekad nije bio uvjet za magisterij. Čini mi se da je Bolonja uhvatila studente u centrifugu u kojoj su svi kolegiji jednosemestralni, gdje sve mora biti brzo i efikasno, a da se zaboravila ideja sveučilišta da studente treba formirati kao intelektualce za cijeli život. Nemojte me krivo shvatiti, nije ni moja generacija imala visoke i plemenite ciljeve, ali sveučilište je ipak moglo djelovati jer je radilo na dobar stari prokušani solidni način.

Što zbog malo vremena, što zbog brzine i efikasnosti koje su postale standard današnjeg polaganja ispita, studenti više ne provode toliko vremena proučavajući literaturu, već uče iz skripti i prezentacija. Naš sugovornik Boris koji je ujedno i profesor na fakultetu pa zna kako funkcioniraju današnji studenti, kaže da je toga bilo i prije. Velika razlika je što je prije bilo manje knjiga, a više vremena za njihovo proučavanje, dok je danas beskonačna ponuda znanja, a premalo vremena za uopće pronaći odgovarajuće izvore, a kamoli naučiti ih.

– Mislim da se studenti nisu ništa promijenili i da im je i dalje cilj uz što manje truda odraditi najnužnije za fakultet da bi imali više vremena za ono najvažnije i najljepše u studentskom životu, to jest ljenčarenje i zabavljanje. Ja sam zadivljen koliki je napredak tu učinjen: od kopiraona koje imaju već priređene skripte i šalabahtere, do online prepisivanja i virtualnih grupa za razmjenu pitanja i odgovora. Nekad je to bilo na primitivnom nivou, sami ste morali pisati skripte i šalabahtere, a sad si za vrijeme ispita downloadate prezentaciju koju vam je napravio osobno profesor.

Da je stres utjecao na tadašnje studente gotovo jednako kao i na današnje, svjedoči nam Kata Bukovac Peršun koja je morala u jednom trenutku pauzirati studiranje na jednom od najtežih fakulteta u Zagrebu. 

– Na kraju šestog semestra imali smo jako puno završnih radova i moja stalna ekipa i ja tjednima smo crtali da sve stignemo u roku. Prije predaje zadnjeg rada (mi smo to zvali program), nisam spavala 3 noći. Nakon predaje vratila sam se u studentsku sobu na Cvjetnom i spavala 24 sata u komadu. Poslije su mi prijatelji pričali da su me pokušavali probuditi ali nisu uspijevali i da su se čak malo i zabrinuli. Nakon te godine sam odlučila da ću napraviti pauzu jednu godinu, to se moglo. Bila sam jako umorna i imala 44 kg – tata je došao u Zagreb, dao mi ekstra love i rekao da dođem mami u Bjelovar tek kad se malo udebljam. Arhitektura je bila na glasu kao jedan od težih fakulteta.

Studentski poslovi i zapošljavanje

Kao i danas, Studentski centar nudio je šarenu paletu poslova i mnogi su uz studiranje radili. Jedina je razlika bila u satnici. Iako tada nije bila zakonski regulirana najniža dozvoljena studentska satnica, prema sugovornici Saši, ona je bila nešto veća od današnje.

– Cijelo sam vrijeme radila neke posliće preko SC-a. Na primjer: popisivanje stanovništva, prodaja Ledo sladoleda, pranje suđa u pizzeriji, čišćenje ureda, čišćenje radione u Pogrebnom društvu, izrada svijeća za Dušni dan i slično. To mi je davalo jako dobar osjećaj, od tog sam si kupovala knjige i putovala. Uvijek sam voljela imati svoj zarađeni novac jer mi je davao osjećaj slobode. Ne sjećam se satnice, nije bio puno, ali ne tako malo kao danas. – govori nam Saša Martinović Kunović.

Mnogima je danas nezamislivo za vrijeme studija ne iskoristiti mogućnost Erasmusa. Vrijedna stavka odlaska na studentsku razmjenu u drugu državu je danas dijelom mnogih studentskih životopisa, a nekada ta mogućnost nije bila toliko raširena i učestala.

– Mislim da u moje doba nije postojala studentska razmjena, barem ja nisam nikad za to čula. Također mislim da nije bilo tako često da ljudi idu studirati van Hrvatske (tada Jugoslavije) jer su naši fakulteti bili vrlo priznati u Europi i u svijetu, bilo je dobro studirati na Sveučilištu u Zagrebu. – objašnjava Kata Bukovac Peršun.

Danas je značajan broj mladih zabrinut oko pronalaska posla u struci nakon diplome. Sve je veći i broj diplomiranih ljudi na tržištu rada, a, s druge strane, za mnoge na tržištu rada nema mjesta. Podaci iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju kontinuirani rast nezaposlenosti mladih diplomiranih ljudi. Pa je tako 1980. godine bilo 3019, 1990. godine 8807, a 2000. godine 14 221 nezaposlenih mladih s diplomom. Posljednji podaci za svibanj 2021. pokazuju da je trenutno stanje 13 305. Prema ovim podacima, možemo reći da se mladi s razlogom boje problema nezaposlenosti. 

– Mi nekada nismo bili toliko zabrinuti za život nakon fakulteta. Danas su studenti puno svjesniji da izlaze na okrutno tržište rada i da će samo s praktičnim znanjima biti konkurentni. Oni ta znanja i traže od sveučilišta, iako ono nije uvijek spremno ili sposobno ta znanja dati. Samosvijest studenata nije loša jer tjera sveučilište da se preispita, ali ni sveučilište se ne bi smjelo svesti samo na praktična znanja. Sveučilište je utemeljeno da prenosi trajna znanja. – zaključuje Boris Beck. 

Dobre strane studentskog života svevremene su – izlasci, kave nakon predavanje, učenje u knjižnicama uspomene su koje ima svaki student. No, izazovi i problemi s kojima se studenti susreću su u porastu. Iako se naizgled čini da je današnjim studentima lakše studirati zbog sve veće dostupnosti i lakoće pronalaska informacija, a činjenica je i da sve veći broj mladih završava fakultete, mnogi su suočeni s brigom oko zapošljavanja nakon fakulteta.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.