LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Iskustvo iz prve ruke

Biti student i roditelj velik je izazov, a uz to nedostaje i institucionalne podrške

Uspješno studiranje zahtjevno je samo po sebi, a sve postaje puno kompliciranije ako tijekom studiranja postaneš mama.

Uspješno studiranje zahtjevno je samo po sebi, a sve postaje puno kompliciranije ako tijekom studiranja postaneš mama.

Vrijeme studiranja mnogima će ostati u sjećanju kao najbezbrižnije doba života. Izlasci s prijateljima, maratonske kave i odgađanja ispitnih rokova zbog spontanih putovanja obilježja su života bez obveza.

Dolazeći na jutarnja predavanja mamurni od jučerašnjeg tuluma (ponekad i direktno s tog tuluma), ne razmišljamo o dosadnim detaljima svakodnevice, a doktoru idemo samo kada baš, baš moramo. Takav idilični način postojanja nekim studentima ipak može nenadano nestati iz dosega, a upravo se to dogodilo i meni kada sam zatrudnjela početkom treće godine studija.

Predavanja u osam ujutro nisu tako ugodna niti u normalnim uvjetima, a još su gora kada te napadne jutarnja mučnina. Fakultetske dvorane bez klima uređaja ljeti su ekvivalent zatvorskoj ćeliji, a zamislite taj doživljaj uz stopala toliko natečena da ne možete obuti ništa osim japanki za plažu. Iako zbog trudnoće studentice mogu zamrznuti godinu studiranja, ja sam to pravo radije ostavila za porodiljni dopust te sam predavanja pohađala čak i u osmom mjesecu trudnoće.

Imala sam sreće što sam imala relativno blage simptome tijekom trudnoće pa nisam mnogo izostajala, no neke druge kolegice u sličnoj situaciji vjerojatno moraju propustiti puno veći broj predavanja i seminara. Susretljivost profesora i kolega od neizmjerne je pomoći, posebice jer je u pred-pandemijskom razdoblju upis ocjene na kraju semestra uključivao i čekanje u redovima tijekom ljetnih vrućina te uspone na najviše katove zgrade.

Iako mi je neposredna okolina bespoštedno pomagala, državne i gradske institucije nisu baš bile od pretjerane pomoći.


Prava studenata-roditelja u Zagrebu

Svi stanovnici Zagreba imaju pravo na jednokratnu pomoć Grada, koja je u tome trenutku iznosila nekih 1800,00 kuna isplaćenih u dva obroka. HZZO svim osiguranicima isplaćuje jednokratnu pomoć kao i naknadu za roditeljski dopust tijekom prve godine djetetova života. Iznos porodiljne naknade ovisi o prosječnoj plaći majke. Ja sam kao redovna studentica radila isključivo preko studentskih ugovora, zbog čega nisam imala službeni „prosjek plaće“. Studentice i studenti roditelji pripadaju pod kategoriju osoba izvan sustava rada odnosno nezaposlene, te dobivaju minimalni iznos naknade u iznosu od 70 posto proračunske osnovice – 2.328,20 kune.

Govoreći o stipendijama, studenti-roditelji nisu zastupljena kategorija niti u jednom natječaju. Istina je da za roditeljski status možete dobiti koju stotinu bodova za socioekonomske stipendije, no pritom se boduje i opći prihod kućanstva. Ako živite s članovima obitelji koji imaju primanja iznad minimalca, vrlo su malene šanse da ćete dobiti takvu stipendiju. Zanimljivo je kako se studentska primanja računaju u tom prosjeku, no pri računanju prosječne plaće za roditeljsku naknadu studentske se „plaće“ ne računaju.

Bez obzira na sve, najgora je situacija vezana uz upis u gradski vrtić u Zagrebu. Naime, redovni studenti-roditelji ne dobivaju ni jedan jedini bod na natječaju za upis djeteta, iako većina redovnih studenata zaista ima cjelodnevne obveze na fakultetu. Pri upisu u vrtić boduju se raznorazne socioekonomske situacije, no studiranje nije jedna od njih. Nikakve bodove ne dobivate ni u mojoj situaciji, gdje smo moj partner (zaposlen na puno radno vrijeme) i ja kao redovna studentica dobili minimalne bodove na natječaju za upis. Ako uspijete upisati dijete u gradski vrtić, možete računati na povoljne cijene. Mjesečne naknade za gradske vrtiće ovise o primanjima, a iznose oko 400 kuna mjesečno ako roditelji imaju prosječne plaće u Zagrebu.

Ako studirate i iz „prosječne“ ste obitelji bez izrazito teške socioekonomske situacije, osuđeni ste dijete upisati u jedan od brojnih privatnih vrtića. Grad Zagreb zbog manjka mjesta u gradskim vrtićima subvencionira upis u privatne institucije. U najjeftinijem vrtiću mjesečno bismo plaćali oko 900 kuna uz uključenu gradsku subvenciju. Pandemija je brojnim roditeljima omogućila rad od kuće, pa sam tako i ja imala sreće ostati kod kuće i istovremeno raditi i brinuti se za kćer.

FOTO: Unsplash
 

A što sa stambenim pitanjem?

Iako se Republika Hrvatska često hvali svojim demografskim mjerama za mlade obitelji, one su upravo mladim obiteljima najnedostižnije. APN-ove subvencije za stambene kredite najpopularnija su mjera, koja mladim obiteljima (do 40. godine života!) omogućuje kupnju stana, a država pritom subvencionira dio kredita tijekom prvih nekoliko godina.

Nama je, kao mladoj obitelji (25 i 27 godina), dizanje kredita u banci izvan mogućnosti. Studenti nemaju mogućnost dizanja stambenih kredita, što drastično smanjuje opcije za rješavanje stambenog pitanja. Čak je i nakon diplome izrazito teško dobiti stambeni kredit. Mjesečna plaća na prvom poslu nakon fakulteta rijetko je kome bajna, a banke ne dijele kredite šakom i kapom svakome tko se prijavi.

Radim u tvrtci koja će me zaposliti na puno radno vrijeme odmah nakon diplome te se nadam da ću kroz sljedećih godinu dana moći dobiti stambeni kredit. Moja bi situacija bila drastično gora da nemamo obitelj koja nam pomaže i da ovisim o raznim mjerama za zapošljavanje mladih, koje na kraju krajeva pomažu samo poslodavcima.

Dolaskom nove gradske vlasti u Zagreb možda dođe i do najavljenih gradskih stanova za najam, no trenutna je situacija za studente-roditelje poprilično loša. Cijene najma stanova u Zagrebu, prema podacima s Njuškala, u prosjeku se kreću oko 500 eura mjesečno, a stanodavci vrlo često odbijaju obitelji s djecom. Dodajte na to faktor nelagode koju vlasnici stanova imaju pri iznajmljivanju stanova studentima i dobit ćete okvirnu sliku situacije.
 

Spas izvan metropole?

Je li trava zelenija izvan Grada Zagreba? Pomisao na selidbu izvan grada može biti odbojna mladim obiteljima zbog udaljavanja od šire obitelji, prijatelja i baka-servisa. Ipak, zanimljivo je istaknuti kako je po pitanju demografskih mjera za mlade obitelji situacija puno bolja izvan glavnog grada.

Jednostavna Google pretraga „mjere za mlade obitelji“ donosi brojne natječaje objavljenih u posljednjih nekoliko mjeseci, u kojima gradovi i općine diljem Hrvatske pozivaju mlade obitelji da se prijave za pomoć pri rješavanju stambenog pitanja. Tako primjerice Kutjevo dodjeljuje 50.000 kuna mladim obiteljima koje kupuju ili grade kuću ili stan, te na taj iznos dodaju 5 tisuća kuna za svako dijete.

Općina Legrad nudi nekoliko opcija – obiteljima nudi kupnju zemljišta i nekretnina u vlasništvu Općine Legrad po povlaštenim cijenama te subvencionira kupnju zemljišta, izradu projektne dokumentacije i gradnju kuće. Iznosi se kreću od maksimalno 30 tisuća kuna subvencije za zemljište do 70 tisuća za kuću ili stan. Uz to je moguće i subvencionirati obnovu kuće ili stana ako ne zadovoljava uvjete za zdravo stanovanje (kvadratura, infrastruktura i sl).

Samo prva stranica Google rezultata donosi slične natječaje i u Lipiku, Hlebinama, Splitsko-dalmatinskoj županiji... No ne i u Zagrebu.
 

Profesori – zahtjevni ili susretljivi?

Studentima-roditeljima je fakultet često najveći kamen spoticanja. Brojni profesori dopuštaju minimalan broj izostanaka s predavanja i seminara. Vrlo često se događa da profesori ne uzimaju u obzir posebne okolnosti studenta ako on nema ispričnicu liječnika. Studenti-roditelji ne mogu uzeti bolovanje kad im je dijete bolesno ili ga moraju voditi liječniku, zbog čega često moraju „štedjeti“ izostanke za takve kritične trenutke. I samoj mi se dogodilo da mi profesori kažu kako „svi imamo svoje obveze“ ili uopće ne odgovore na neku e-poštu. Naravno, postoji i pozitivna strana priče. Brojni su nastavnici izrazito susretljivi i fleksibilni s izostancima, terminima ispita i drugim tehnikalijama.

Nekoliko je studentica s Učiteljskog i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta tijekom posljednjih godina pisalo diplomske radove o studentima-roditeljima. Rezultati tih istraživanja mahom su pokazali kako je većina ispitanih studenata-roditelja imala pozitivno iskustvo istovremeno studirajući i brinući se za dijete. Također, većina ispitanih rekla je kako su profesori bili susretljivi i fleksibilnih te kako nisu imali većih problema u balansiranju obveza.
 

Kako preživjeti fakultet, dijete i posao?

Mediji vole objavljivati tople ljudske priče o „super-majkama“ koje obično rade, studiraju i brinu se za dijete. Ono što je glavni motiv koji se pojavljuje u svim tim pričama jest ogromna uloga podrške okoline. Vratimo se na početak priče – upis djeteta u gradski vrtić u Zagrebu gotovo je nemoguć za roditelje-studente, a privatni su vrtići čak i uz subvenciju izvan dosega mnogima.

Upravo zato mnogi studenti moraju koristiti baka-servis ili usluge dadilja kako bi uspješno obavili sve studentske obveze. Iako je pandemija koronavirusa zapravo pomogla u ovoj situaciji jer su fakulteti funkcionirali online te je tako bilo moguće biti kod kuće i studirati, bez pomoći drugih, studentima-roditeljima bilo bi teško preživjeti razdoblja pisanja seminara i kolokvija. Kako bi u svemu uspjeli, ovi studenti moraju imati odlične organizacijske vještine jer je svaka minuta u danu dragocjena.
 

Puno prostora za poboljšanje

Hrvatski socijalni sustav sigurno pomaže brojnim korisnicima, no gledajući mjere orijentirane prema studentima i mladim obiteljima možemo zaključiti kako nedostaju mjere usmjerene prema najranjivijim članovima društva. Studenti tijekom studija i nakon diplome često jedva spajaju kraj s krajem i teško pronalaze stalne poslove, a takva je situacija još i teža ako je u kombinaciju uključeno i dijete.

Stambeno pitanje nije lako srediti – cijene najma su visoke, a stambene je kredite teško dobiti. Manjak mjesta u gradskim vrtićima, gradski uredi čije radno vrijeme ovisi o položaju planeta i nefleksibilni profesori mogu otežati proces snalaženja u roditeljstvu i studiranju. Ne postoje institucije ili uredi kojima se studenti-roditelji mogu obratiti za pomoć jer pripadaju pod nekoliko nadležnih ureda, pa se odgovornost obično prebacuje kao ping-pong loptica.

Referade pojedinih fakulteta i studentska pravobraniteljica na raspolaganju su za pomoć, no čak ni oni ponekad nemaju kompletnu informaciju. Roditelji-studenti nisu previđena kategorija u većini pravilnika – spominju se isključivo u kontekstu prava na mirovanje godine ili na pojedine socioekonomske stipendije.

Iako se Republika Hrvatska voli hvaliti svojim demografskim mjerama, manjak konkretnih mjera koje mladima pomažu započeti život ne može motivirati obrazovane mlade ljude na ostanak u državi ili samoj metropoli, već će svoje mjesto pod suncem možda morati potražiti negdje drugdje.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

 
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
 
FOTO: PIXABAY