LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Na današnji dan

Zagrebačka „stara dama“ neumorno vozi već 124 godine

Na današnji je dan 1893. godine s radom trajno krenula zagrebačka uspinjača, spomenik kulture i jedna od atrakcija koje čine glavni grad prepoznatljivim.

Na današnji je dan 1893. godine s radom trajno krenula zagrebačka uspinjača, spomenik kulture i jedna od atrakcija koje čine glavni grad prepoznatljivim.

Kad lagano došećete do Trga Starom Vlaškom i odlučite poći na Gornji grad, kolijevku današnjeg Zagreba, imate nekoliko opcija ­– uspon Mesničkom ulicom, Zakmardijevim stubama, stubama podno Lotrščaka iz Tomićeve ulice ili Radićevom ulicom. Ako vam se u ponuđenim mogućnostima ne sviđa riječ uspon, vjerojatno ste među onima koji će se odlučiti na vožnju dugu 64 sekunde najkraćom željeznicom na svijetu. Vjerujemo da ne trebamo naglašavati kako se radi o zagrebačkoj uspinjači prema kojoj svi gajimo toliku ljubav da su joj posvećena čak dva dana u godini – 8. listopada kada je puštena u promet i 23. travnja, kao spomen na 1893. godinu kada je trajno počela s radom.

Ako se želimo vratiti na početak priče o zagrebačkoj miljenici, moramo poći u davnu 1888. godinu kada je osječki građevinar David Klein, primijetivši kako se upravo stubama podno Lotrščaka najviše ljudi penje na Gornji grad, počeo pratiti frekventnost pješačkog prometa na tom dijelu grada. Zapisujući broj prolaznika svakoga dana, shvatio je da je pješački promet na tom mjestu dovoljno živ da bi se isplatilo sagraditi na tom mjestu uspinjaču po uzoru na velike europske gradove. Klein je 6. listopada 1888. godine podnio zahtjev za građevinskom dozvolom koji mu je samo dva dana kasnije odobren. Dana 6. svibnja iduće godine krenuo je s gradnjom, a ostalo je povijest.

FOTO: Wikipedia

Iako su se graditelji tijekom izgradnje suočili s brojnim nevoljama, Stara je dama u promet puštena 8. listopada 1890. godine bez posebnih svečanosti. Radilo se o dvama kolima na parni pogon te su se putnici mogli smjestiti u prvi ili drugi razred, ovisno o pogledu. Međutim, prvih su godina putnici doživljavali česte neugodnosti jer je funicular stalno zapinjao pa su ponekad morali izaći i gurati uspinjaču, žaleći što se nisu odlučili na uspon stubama. Tada je od milja prozvana i zagrebačkom zapinjačom. godine 1929. Grad Zagreb dobio je koncesiju nad njom te je sva briga prepuštena ZET-u, u čijoj je skrbi još i danas.

Električni pogonski motor, službeno postavljen 1934. godine, nalazi se u gornjoj postaji. Najveća je dopuštena brzina uspinjače 1,5 m/s, a vožnja traje 64 sekundi. Uspinjača svladava visinsku razliku od 30,5 metara na usponu od 52 posto (gornja stanica je na 156,5 m nadmorske visine, a donja na 126 m). U dvama vagonima nalazi se 28 mjesta te uspinjača, iako malo sudjeluje u ukupnome javnome gradskom prijevozu, obavlja znatnu prometnu uslugu. U prosjeku kabine na godinu prijeđu oko 4000 kilometra prevezu oko 675 000 putnika.

U više od jednog stoljeća vožnje nije bilo nijedne nesreće, nijednog stradalog putnika i zato uvjerljivo nosi naslov najsigurnijeg javnoga prijevoznog sredstava, ne samo u Hrvatskoj nego i mnogo šire. Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture.

FOTO: WIKIPEDIA