VIDEO: Smrt kontroverzne francuske pjevačke ikone Édith Piaf
„I want to make people cry even when they don't understand my words.”
„I want to make people cry even when they don't understand my words.”
Na današnji dan, 11. listopada 1963., umrla je pjevačica Édith Piaf, poznata i pod nadimkom La Môme Piaf iliti Mali Vrapčić, jedna od najvećih francuskih pjevačkih ikona. Postala je simbol francuske strasti i ženske snage. Balada koju je sama napisala – La Vie en Rose – pjesma je koja je postala njezin najprepoznatljiviji potpis po kojem ju svi najbolje pamte, kao i po himni Non, Je Ne Regrette Rien. Osim njih, u njenom umjetničkom opusu ističu se pjesme Milord, Padam Padam, Mon Dieu i Mon Manège à Moi. Danas se smatra francuskim nacionalnim blagom.
Buran rani život
Velik dio njenoga života, posebno djetinjstva, ostao je misterij, a moguće je i da su neki podaci kasnije pretjerano ukrašeni. Piaf je rođena u Bellevilleu u predgrađu Pariza 19. prosinca 1915. pod imenom Édith Giovanna Gassion. Majka joj je radila kao barska pjevačica, a otac kao ulični akrobat. Nakon što ju je majka napustila, živjela je s bakom koja je vodila bordel, okružena prostitutkama. U sedmoj godini života pridružila se očevoj cirkuskoj karavani. Kasnije se odvojila od oca i postala ulična pjevačica. U 17. godini dobila je kćer, koja je umrla od meningitisa kad je imala samo dvije godine.
Od ulične i barske pjevačice do pjevačke ikone
Godine 1935. otkrio ju je Louis Leplée, vlasnik uspješnoga noćnoga kluba Le Gerny, gdje je pjevala, a odatle je potekao i njen slavni nadimak. Iste godine snimila je već dva albuma. Idućeg proljeća on je ubijen, a čak je i Piaf bila osumnjičena. Nakon toga počela je raditi s Raymondom Assoom, koji joj je postao i ljubavnik. Izvodila je tzv. chansons réaliste, pjesme o stvarnosti turobnoga života niže klase, koje su romantizirale njezin život na ulici, ali i naglašavale njezinu unutarnju snagu. Tekstove svojih pjesama pisala je sama te je surađivala s brojnim kompozitorima.
– I want to make people cry even when they don't understand my words. – jedna je od njenih poznatih izjava.
Tijekom Drugog svjetskog rata bila je jedna od najpopularnijih izvođačica. Iz tog vremena proizlaze i brojne kontroverze, kao ona da je pjevala njemačkim vojnicima, iako se kasnije vjerovalo da je bila članica francuskog pokreta otpora, što je i sama potvrdila. Nakon rata, njena slava vrlo brzo se proširila Europom, Južnom Amerikom i SAD-om.
Privatni život
Brojne kontroverze vežu se i uz njen kasniji privatni život. Ovisnosti o morfiju i alkoholu navodno su rezultat triju prometnih nesreća u kojima je sudjelovala. Na ljubavnom planu javljali su se brojni muškarci. Dvaput se udavala, no njen prvi suprug Marcel Cerdan smatra se njenom najvećom ljubavi. Cijela se romansa prekinula naglo, kad je Cerdan 1949. stradao u avionskoj nesreći, a njihovu ljubavnu priču Piaf je sažela u pjesmi L'Hymne à L'Amour.
Smrt i naslijeđe
Godine 1960., kad se već spremala za mirovinu, snimila je pjesmu Non, Je Ne Regrette Rien, kao sažetak čitavoga njenoga života i djela te posvetu Legiji stranaca. Pjesmom Piaf poručuje kako ne žali ni za čim, a u tom kontekstu zanimljiva je druga njezina izjava:
– All I've done all my life is disobey. –
U travnju 1963. snimila je svoju posljednju pjesmu, a iste godine je i umrla od raka jetre, u 47. godini života. Kao da nije bilo dovoljno za života, ni za sprovod nije nedostajalo drame. Naime, nadbiskup pariške katoličke crkve nije dozvolio pogrebnu misu za nju. Štoviše, proglasio ju je kategoričkom grešnicom. Njeni obožavatelji pokazali su kako im to nije nimalo važno. Izašli su na ulice i zaustavili promet u Parizu. Bilo ih je preko 100 000. Pedeset godina nakon njene smrti za nju je održana memorijalna misa u njenoj rodnoj četvrti.
Godine 2007. izdan je film snimljen prema njenom životu – La Vie en Rose, s francuskom glumicom Marion Cotillard u glavnoj ulozi, koja je za tu ulogu dobila i Oscara. godine 2011. Carolyn Burke objavila je knjigu o njoj – No Regrets: The Life of Edith Piaf.
