VIDEO: Rođen skladatelj koji je uglazbio zvukove Vltave
Otac mu je želio da postane pivar dok je on od malih nogu pokazivao sklonosti i velik talent za glazbu. Kasnije je postao ocem češke glazbe i utemeljiteljem češke nacionalne opere. U poodmakloj dobi zatekla ga je tragična sudbina, kao i Beethovena, Phila Collinsa, pa i Terezu Kesoviju. O kome se radi, pročitajte u nastavku.
Otac mu je želio da postane pivar dok je on od malih nogu pokazivao sklonosti i velik talent za glazbu. Kasnije je postao ocem češke glazbe i utemeljiteljem češke nacionalne opere. U poodmakloj dobi zatekla ga je tragična sudbina, kao i Beethovena, Phila Collinsa, pa i Terezu Kesoviju. O kome se radi, pročitajte u nastavku.
Na današnji je dan 1824. rođen Bedřich Smetana – češki skladatelj, otac češke glazbe i utemeljitelj nacionalne opere. Životni mu je put bio više nego zanimljiv, ali i tragičan, a unatoč svim problemima, nije odustajao od glazbe.
Nesuđeni pivar
Smetanu obično vežemo uz Prag. Ipak, nije rođen u Pragu, a čak nije ni najbolje pričao češki. Rođen je u Litomyšlu, gradiću istočno od Praga. Zbog geografskog položaja gradića, na granici između Češke i Moravske, ondje je službeni jezik bio njemački, što je i glavni razlog toga da je Smetana češki naučio dosta kasnije.
Otac mu je bio pivar te je želio da se i on bavi tim poslom, ali mali Bedřich već sa šest godina pokazao je veliki glazbeni talent nastupivši na koncertu, gdje je, kako piše Marija Barbieri: – svojim pijanističkim umijećem zadivio slušatelje. – Osim klavira, učio je svirati i violinu.
Upisao je Akademsku gimnaziju u Pragu, čiji je ravnatelj bio ugledni pjesnik i lingvist Josef Jungmann, češki Ljudevit Gaj.
Glazba je njegova budućnost, a ljubav izvor glazbene inspiracije
Smetana je u Pragu živio život sličan Ivici Kičmanoviću i drugim intelektualcima iz provincije koji su se našli na školovanju u velikom gradu. Ipak, boravak u Pragu iskoristio je za posjete operama i kazalištima, zahvaljujući čemu je shvatio da je glazba njegova budućnost.
Ja sam oruđe više sile… jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart. – napisao je u dnevniku.
Inspiraciju za skladanje glazbenih djela nalazio je u ljubavi. Prvo potpuno sačuvano njegovo djelo, Louisinu polku, skladao je inspiriran romantičnom vezom s rođakinjom Louisom. Niz manjih djela, ali i prvu orkestralnu skladbu posvetio je svojoj velikoj ljubavi, supruzi, Kateřini Kolařovoj.
Školovao se u Plzeňu, gdje je ponovo oduševljavao glasovirskim umijećem. Nastavio se glazbeno obrazovati na Muzičkom institutu u Pragu. Ondje je učio o teoriji i kompoziciji te skladao nekoliko djela. Školovanje u Pragu pomoglo mu je i da upozna velike umjetnike, kao što su Hector Berlioz, Robert i Clara Schumann. U to je vrijeme pokušao svirati kao koncertni pijanist, no ne pretjerano uspješno.
Vrijeme je to i kada je pokazao svoju revolucionarnu i domoljubnu stranu, posebno 1848. godine, upoznavši demokratskog radikala Karela Sabinu.
Ohrabrujući susret s glazbenim idolom
Franz Liszt bio je veliki uzor mladomu Smetani. Njemu je posvetio svoju skladbu Šest karakterističnih komada, a kasnije su postali i dobri prijatelji. Liszt ga je ohrabrio da osnuje Klavirski institut, koji je postao važno središte praškoga glazbenog života. Ipak, još uvijek njegova djela nisu bila dovoljno zamijećena.
Krajem 1856. godine, zbog brojnih se nedaća, uglavnom uzrokovanih Bachovim apsolutizmom, preselio na pet godina u Göteborg, u Švedsku. Ubrzo je ondje doživio velik uspjeh u karijeri – postao priznati pijanist, zborski dirigent, a utemeljio je i glazbenu školu. Tu je skladao svoja prva važnija djela, simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl. Postao je udovac, ali uskoro i ponovo suprug podosta mlađoj Barbori Ferdinandiovoj.
Povratak u Prag i velika misija
Nakon pada Bachova apsolutizma postupno se poboljšava stanje u carevini, pa se Smetana s veseljem vraća u Prag saznavši da se ondje planira izgraditi Privremeno kazalište, gdje će se izvoditi češke opere. Dotad su se opere izvodile u Njemačkom kazalištu.
Njegova je misija postala utemeljenje češke nacionalne opere, što ga je potaknulo na intenzivnije učenje češkoga jezika. Uskoro je, 1866. godine, skladao svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, čija je praizvedba bila u Privremenom kazalištu, a postigla je velik uspjeh.
Tvorac češke nacionalne opere
Godine 1863. Karel Sabina ponudio mu je libreto sa sadržajem iz narodnog života. Smetana ga je prihvatio i odlučio ga je uglazbiti. Nastala je nacionalna opera Prodaná nevĕsta / Prodana nevjesta. Praizvedena 1866. naišla je na slab odaziv, što je natjeralo Bedřicha na potpunu reviziju djela.
Nova je verzija izvedena 1870. i postigla velik uspjeh, ne samo u Češkoj, već i izvan nje, a zahvaljujući njoj Smetanu se počelo nazivati tvorcem češke nacionalne opere. Samo tri godine poslije Ivan pl. Zajc predstavio ju je hrvatskoj publici.
Bile su to najbolje i najuspješnije njegove godine Uskoro je postao prvi dirigent Privremenog kazališta, najvažnija ličnost češkoga kulturnog života, a zaslužan je i za izgradnju Národnog divadla (Narodnog kazališta). godine 1873. postao je umjetnički ravnatelj Kazališta, gdje su praizvedene još neke njegove opere. U radu su ga podržavali veliki glazbeni suvremenici poput Antonína Dvořáka i Richarda Straussa.
Smetana je postao općepriznat i omiljen skladatelj, umjetnik u čijim je djelima češki narod pronalazio vjeru u sebe i snagu da izdrži u borbi za nacionalni opstanak. – piše Marija Barbieri.
Najgora tragedija za svakoga glazbenika
Uskoro ga je zadesila najveća tragedija koja mu se, kao glazbeniku, mogla dogoditi – gluhoća. Počelo je s teškom upalom grla, koja se proširila na lijevo uho, na koje je najprije izgubio sluh, a onda je u listopadu 1874. potpuno oglušio. Zbog toga je morao napustiti mjesto ravnatelja Kazališta; umirovio se i napustio Prag. Preselio se u mjesto Jabkenice k najstarijoj kćeri te počeo, unatoč gluhoći, raditi na svojem kapitalnom orkestralnom djelu – ciklusu od šest simfonijskih pjesama Má vlast / Moja domovina.
U njegovoj se komornoj glazbi proteže snažna bol zbog sudbine koja ga je zadesila, a u operama Poljubac i Tajna dominiraju osjećaji sjete i gorčine.
Narodno kazalište u Pragu
Narodno kazalište u Pragu napokon je svečano otvoreno 1881., i to Smetaninom operom Libuša, skladanom za vrlo svečane i posebne prigode te vrlo lijepo prihvaćenoj. Uskoro je i Kazalište zadesila nesreća – požar. Smetana se ponovo zalagao za obnovu pa je prilikom ponovnog otvorenja, 1883., ponovo izvedena njegova Libuša.
Posljednje godine – strah od ludila
Iako je nastavio s kulturnim životom i glazbenim stvaranjem, bolest je ostavila traga u njegovom stvaralaštvu. Od komične opere prešao je u sferu halucinantnih vizija iz stvarnih životnih i moralnih nedoumica, što je vidljivo u operi Čertova stĕna / Đavolja stijena, koju je pisao posljednjim snagama.
Zdravlje mu se sve više pogoršavalo, a 1879. svom se prijatelju Janu Nerudi povjerio kako strahuje od ludila. Vrhunac je bio u zimi između 1882. i 1883. godine kad je patio od teške depresije, duševnih boli i nesanice, doživljavao halucinacije i povremeno gubio mogućnost govora. Ni to ga nije spriječilo u skladanju pa je tako napisao još jednu operu – Violu –prema Shakespeareovoj komediji Na Tri kralja ili kako hoćete. Ipak nije doživio njezinu koncertnu izvedbu. Umro je u Pragu 12. svibnja 1884. godine, u umobolnici, potpuno pomračene svijesti.
U svojem stvaralaštvu dotaknuo se gotovo svih glazbenih područja, skladao je komorna i orkestralna djela, instrumentalnu i vokalnu glazbu, ali zapamćen će ostati poglavito po ciklusu simfonijskih pjesama Moja domovina i biseru komične opere, Prodanoj nevjesti. – napisala je u njegovoj biografiji Marija Barbieri.
