VIDEO: Nevjerojatni podvizi i spektakularne akrobacije u prvom modernom cirkusu
Na današnji je dan 1768. godine Philip Astley na jednom mjestu okupio talentirane izvođače i publiku oduševio spektaklom.
Na današnji je dan 1768. godine Philip Astley na jednom mjestu okupio talentirane izvođače i publiku oduševio spektaklom.
Otkad postoji, ljudska rasa ima velik apetit za različite spektakle, nešto čime se popuni svakodnevica i postigne punina osjećaja – barem na trenutak. Uvijek žudimo za nečim čime bismo razbili rutinu ili vidjeli nešto što se razlikuje od nas i naše najbliže okoline. Stoga ne čudi svevremenska fascinacija cirkusom te neobičnim osobama i pojavama koje možemo zateći jednom kada uđemo pod velika šatorska krila. Akrobati, klaunovi, dresirane životinje i druge cirkuske atrakcije postojale su i ranije, no tek je 1768. godine Englez Philip Astley te zanimljive dijelove skrojio u spektakularnu cjelinu.
Astley, bivši narednik konjice, otkrio je da mu centrifugalna sila omogućuje izvođenje naizgled nevjerojatnih podviga ako konju naredi galopiranje u uskom krugu. Uskoro je pozvao javnost na predstavu – svi su ga bodrili dok je mahao svojim mačem po zraku i jahao jednom nogom u sedlu, a drugom na glavi konja. Oduševljenje publike bilo je toliko da je snalažljivi Astley nedugo nakon toga zaposlio akrobate, klauna i glazbenike te osnovao predstavu Astley’s Amphitheatre u natkrivenom prostoru, a postigao je toliki uspjeh da je 1772. nastupao i za kralja Luja XV. Stekao je i protivnike koji su svoje predstave nazvali Royal Circus, po rimskom nazivu za kružne građevine u kojima su se održavale utrke kočija. U 19. stoljeću termin cirkus prihvaćen je kao zajedničko ime ove nove pojave.
Astley's Amphitheatre u Londonu oko 1808. godine, FOTO: Wikipedia
Astley je tijekom života osnovao 18 cirkuskih postaja diljem Europe, a u 19. je stoljeću pojam cirkus konačno usvojen za ovakav oblik zabave. Javnost nije mogla odoljeti ovakvim atrakcijama, što je pridonijelo popularizaciji i širenju novog društvenog fenomena. Početkom 19. stoljeća u Europi su se pojavili i manji, putujući cirkusi kakve poznajemo i danas. Barnum and Bailey cirkuske predstave bile su toliko velike da su se u tri različita ringa u isto vrijeme prikazivala tri performansa. Do danas su se takve senzacije razvile u prave umjetničke prestave koje ne prestaju zabavljati mase. Postoji nešto misteriozno u licima izvođača koji bez riječi komuniciraju sa životinjama ili svojim tijelom izvode podvige kakve ne bismo mogli ni zamisliti.
Moderni cirkus dovodi u pitanje etičnost u postupanju sa životinjama, stoga se često ograničava na ljudske podvige čije nastupe dorađuje do najsitnijih finesa, pružajući publici užitak pri gledanju i zaprepaštenost mogućnostima ljudskog tijela istovremeno.
