VIDEO: Krvavi sukobi u Irskoj opjevani u hitovima grupa U2 i The Cranberries
Mnogi teoretičari promatraju Irsku kao ogledni primjer kolonijalizma unutar same Europe. Ni nakon gotovo sto godina neovisnosti u Irskoj ne jenjavaju politički sukobi i podijeljenost među njezinim građanima.
Mnogi teoretičari promatraju Irsku kao ogledni primjer kolonijalizma unutar same Europe. Ni nakon gotovo sto godina neovisnosti u Irskoj ne jenjavaju politički sukobi i podijeljenost među njezinim građanima.
Dobro je poznato da su Britanci bili golema kolonijalna sila polovicom 19. stoljeća, no do prije samo petnaestak godina na margini rasprava uvijek je ostajao odnos između Ujedinjenoga Kraljevstva i Republike Irske. U 16. stoljeću započela je engleska akulturacija u Irskoj, engleski je jezik potisnuo irski, a različite društvene grupe poticale su takav neravnopravni položaj dvaju kultura i naroda. Irci su prikazivani kao barbari, a svi pokušaji uglednih irskih javnih osoba da promijene takvu percepciju u konačnici bi ponovno dovodili do jačanja moći Engleza.
Nije ni čudo što je takva situacija dovela do oružanih sukoba. Temelj za kasniju borbu za nezavisnost postavljen je u travnju 1916. godine kada su irski republikanci organizirali Uskršnji ustanak kako bi osnovali Nezavisnu Irsku Republiku. Ipak, nadmoćna britanska vojska ugušila je ustanak, ali nije mogla spriječiti osnaživanje republikanaca koji su postajali sve uvjereniji kako je oružje rješenje političkog problema.
Na današnji dan, 21. siječnja 1919., dva su događaja odredila daljnji tijek irske borbe, a njihove posljedice i dalje opterećuju suvremenu Irsku. Naime, godinu ranije irska separatistička stranka Sinn Féin premoćno je pobijedila na izborima što im je omogućilo da ostvare svoj politički program koji je dotada smatran utopijskim – kada osvoje većinu, osnovat će vlastiti parlament i proglasiti Irsku republikom.
Upravo se to i dogodilo – 21. siječnja u Dublinu sastao se prvi Dáil Éireann i proglasio neovisnost Irske. Međutim, ovaj čin sam po sebi ne bi stvorio tolike tenzije između dvaju naroda da nije bio popraćen ubojstvom dvaju policajaca u Soloheadbegu. Smatra se da Dáil nije podržavao ni naručio ova ubojstva, već da je za njih odgovorna militantna skupina separatista koja je sebe smatrala vojskom novoosnovane države – ta je skupina već tada bila poznata kao IRA, Irska republikanska armija.
IRA, FOTO: Pinterest
Uslijedio je gerilski rat između IRA-e i britanskih snaga koji se vodio od 1919. do 1921. Jedan je od najpoznatijih događaja iz Irskog rata za neovisnost Krvava nedjelja (ne ona iz pjesme U2-a, o njoj više riječi u zaključku), nedjelja u studenome 1920., kada je IRA pogubila 14 britanskih operativaca u Dublinu, na što su Britanci odgovorili pucnjavom na nogometnoj utakmici istog popodneva. Rat je završio 1921. primirjem kojim je Britanija izgubila vlast nad 26 irskih okruga. Šest okruga na sjeveru Irske ostalo je pod britanskom vlašću. Ipak, Irska nije postala republika, već je dobila status slobodne države, britanskog dominiona.
Vrlo je brzo uslijedio građanski rat u kojem su se sukobili irski republikanci i irski nacionalisti oko pitanja primirja – jedna ga je strana podržavala, druga smatrala izdajom republike proglašene još u doba Uskršnjeg ustanka i ideje o cjelovitoj, samostalnoj Irskoj. Pristalice primirja pobijedile su zbog podrške koju im je u ratu pružala Britanija, a Irska je postala republika tek 1949.
Posljedice svih ovih događaja osjećaju se i danas. Još poznatija Krvava nedjelja iz 1972., opjevana u Sunday Bloody Sunday irskog sastava U2, pokazala je netrpeljivost između dijela stanovništva Sjeverne Irske i Britanaca – tijekom mirnog prosvjeda protiv Britanaca zbog zatvaranja osoba za koje se sumnjalo da surađuju s IRA-om bez suđenja, britanska vojska ubila je 14 prosvjednika.
I drugi su irski bendovi progovarali o političkim problemima – primjerice, iznimno popularna pjesma Zombie grupe The Cranberries inspirirana je bombaškim napadom IRA-e 1993. Također, dvije najveće stranke u Republici Irskoj, Fianna Fáil i Fine Gael, izravni su nasljednici dvaju sukobljenih strana iz 1920-ih, a izbori i postizborni pregovori u Irskoj 2016. pokazali su da ni nakon nešto manje od 100 godina te dvije stranke nisu spremne surađivati jedna s drugom.
