Velika seljačka buna
Veliki seljački ustanak započeo je u noći 28. siječnja 1573. pod vodstvom Ambroza Matije Gupca.
Veliki seljački ustanak započeo je u noći 28. siječnja 1573. pod vodstvom Ambroza Matije Gupca.
Seljačka buna je buna koja je izbila 1573. na susegradsko-stubičkom vlastelinstvu zbog povećanja rente i terora stranih plemića.
Nakon što su se uzalud žalili caru i banu na zlodjela stranih plemića, seljaci su u znak protesta prestali plaćati nerazumne poreze. Na to je Franjo Tahy, jedan od najgorih plemića, poslao svoje naoružane plaćenike, ali dočekali su ih naoružani seljaci. Zbog tog otpora Hrvatski sabor seljake proglašava izdajicama domovine, na što su oni odgovorili sveopćim ustankom protiv feudalnih gospodara.
Za svog vođu seljaci su izabrali Ambroza Gupca (kasnije nazvan Matija) iz Gornje Stubice. Nisu se ograničili samo na rušenje nepravednog poretka. Napravili su program po kojem su planirali ukinuti vladavinu plemstva i uspostaviti seljačku vladu, koja je trebala voditi brigu o porezima i drugim davanjima za obranu domovine od Turaka.
Gubec je podigao seljake na ustanak zajedno sa svojim najbližim suradnicima i prijateljima Ilijom Gregurićem, Andrijom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoićem i drugima krajem siječnja 1573. godine Pokret se brzo proširio, a buna je zahvatila 60 vlastelinstava na područjima Hrvatske i Slovenije.
Feudalna vojska je brzo slomila bunu. Slovenske kmetove rastjerao je već 5. veljače 1573. kod Krškog kapetan žumberačkih uskoka Josip Thurn, a dan kasnije je podban Gašpar Alapić razbio kmetsku vojsku kod Kerestinaca. Gupčevi pobunjenici kod Stubičkih Toplica ostali su jedini neporaženi u Hrvatskom zagorju. Njih je 9. veljače 1573. napala plemićka vojska pod vodstvom Gašpara Alapića. Iako su seljaci bili loše naoružani i bez konjaništva, pružili su toliko žestok otpor da je bitka bila neodlučena sve dok feudalnoj vojsci nije stigla pomoć.
Matiju Gupca su nakon bitke zarobili i odveli u Zagreb, gdje je okrutno pogubljen na Markovom trgu 15. veljače 1573. Legenda kaže da je morao nositi užarenu krunu na glavi da bi ga nakon toga mađarski vlastelin Morencz Bahiczy raščetvorio.
Muka koju su podnijeli seljaci pod strogim režimom feudalne gospode možda je najbolje opisao Miroslav Krleža:
Karv, ta slana, kmetska stubičanska karv,
zakaj curi, ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?
Kmična, gliboka, čemerna, kam zakaj kaple kri?
