Umro autor fatalne nimfice Lolite

Vladimir Nabokov rodio se 1899. godine u Sankt Peterburgu, a umro je u Montreuxu u Švicarskoj 1977. godine Bio je ruski prozaist i pjesnik. Također, bavio se i entomologijom (proučavanje kukaca), a zaslužan je i za otkrića s područja lepidopterije (proučavanje leptira). Napisao je mnoga djela na ruskom jeziku (Lužinova obrana, Dar, Poziv na smaknuće), no veliki ugled stekao je kao pisac na engleskom jeziku (Lolita, Laurin izvornik, Blijeda vatra, Ada).

Najavio je postmodernizam i znatno utjecao na američke i svjetske pisce. Nabokova se smatra metafikcionalnim konstruktorom jezičnih igara. Radnju često spušta na razinu trivijalnosti i ironičnih književnih imitacija, tj. parodije.

U privatnom je životu Nabokov bio poznat kao veliki zavodnik. godine 1925. oženio se Verom Yevseyevnom Slonim, no smatra se kako je njegova velika ljubav bila Irina Guadanini te se misli kako je upravo njoj posvetio roman Dar. Zbog rata je emigrirao u Ameriku gdje je radio u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku proučavajući leptire. Bio je profesor ruskog jezika i europske književnosti te se govorilo kako su mnoge studentice bile ludo zaljubljene u njega.

Godine 1960., kada je njegov roman Lolita postao bestselerom, napustio je sveučilišnu karijeru i vratio se u Europu. Lolita je napisana za piščeva boravka u SAD-u. Roman slijedi priču, dnevnik četrdesetogodišnjeg Humberta Humberta i njegovu bolesnu, parodiziranu ljubav prema dvanaestogodišnjoj nimfici Dolores Haze. Na razini fabule to je melodramatska priča o pedofilu koji iskorištava maloljetnu djevojčicu, drži ju dvije godine uza se, gubi ju te ju ponovno nalazi kao udanu i odraslu ženu. Imena likova u romanu često su izvor slobodnih igara riječima.

VEZANO

Zagreb u znaku dječje kreativnosti: knjižnice organiziraju niz izložbi koje slave umjetnost kroz slike i riječi

---

Nabokov nam nudi čitanje Lolite kao ironijom maskiranu alegoriju apsurdne ljubavi i poeovske težnje za umjetničkom ljepotom. Sublimne je romantične teme prikrio iza šokantne priče i pripovijedanja prepunog književnih aluzija i dosjetki. Lolita je utemeljena na krajnjim suprotnostima. Naklonjena je šali, a ipak je prepuna dubokih emocija. Erotična je, ali se istodobno tome i izruguje. Svaka identifikacija čitatelja s likom u korijenu se zatire ironičnim ili hladno formalističkim subverzivnim obratom. S druge strane, kroz mnogobrojne igre i trivijalnosti možemo uočiti i ljudsku toplinu ili začudnost i tajnovitost. Freudova psihoanaliza jedna je od temeljnih podžanrova romana.

– Nije istina da je umjetnička nadarenost sekundarno seksualno obilježje, kako tvrde neki šamani i šarlatani, nego je, naprotiv, seks samo sluga umjetnosti – konstatira u romanu Humbert Humbert.

Lolita je, nesumnjivo, najpoznatiji Nabokovljev roman. No, u prvih nekoliko godina od kada je napisan, nije imao sreće. Prvo nije mogao naći izdavača u SAD-u, zatim, kada je konačno objavljen u Francuskoj, bio je zabranjen na četiri godine zbog optužbi za opscenost, a u Velikoj Britaniji bio je na glasu kao čista neobuzdana pornografija. Kada je konačno objavljen u SAD-u, prodan je u 100 000 primjeraka u prva dva tjedna.

Cenzura je moćno oružje koje već stoljećima u sjeni prijeti svakom autorskom radu, a često se upotrebljava kao izraz nemoći te se njome pokušava ušutkati nadmoćni um. U prošlosti, cenzure su bile oštre i glasne, a danas su ta velika i neponovljiva djela dio svjetske književnosti i opće kulture. Cenzura, kao oblik kontrole misli, prisutna je i danas u gotovo istoj mjeri kao i prije. Na kraju ostaje pitanje uspije li se na taj način ušutkati neka tema ili djelo, ili, kao u slučaju s Lolitom, djelo postane svjetski bestseler zastupljen u medijima i u različitim vrstama umjetnosti i žanrova.