Teška povijest iza Prvog svibnja – praznika rada, radnika i otpora
U današnje vrijeme Praznik rada podrazumijeva ljenčarenje ili provođenje vremena u prirodi, no da bi do toga došlo, neki su morali proći tešku muku. Donosimo kratku povijest iza ovog praznika.
U današnje vrijeme Praznik rada podrazumijeva ljenčarenje ili provođenje vremena u prirodi, no da bi do toga došlo, neki su morali proći tešku muku. Donosimo kratku povijest iza ovog praznika.
1. svibnja diljem svijeta obilježava se Međunarodni dan rada, praznik kojim se slave svi napreci u položaju i pravima radnika te njihovi doprinosi društvu. U Hrvatskoj je taj dan proglašen državnim praznikom i obilježava se ranojutarnjim buđenjem i okupljanjima u prirodi uz roštilj i tradicionalni prvosvibanjski grah. No znate li kako je obilježavanje tog praznika uopće započelo i zašto ga slavimo baš 1. svibnja?
Vezano: Druženje s prijateljima, rješavanje akademskih zaostatka – studenti otkrili sutrašnje planove
U 19. stoljeću, nakon industrijske revolucije koja je procvala i proširila se u drugoj polovici 18. stoljeću i otvaranja brojnih tvornica, sazrela je ideja o potrebi reguliranja rada i uvjeta na radnim mjestima. Naime, radnici su do tada radili onoliko sati koliko su od njih zahtijevali vlasnici tvornica i u uvjetima koji su bili opasni i štetni za njihovo zdravlje. Ozljede na radu, kronične bolesti i značajno smanjeni životni vijek bili su radnička svakodnevica.
Kako bi se izborili za veće plaće i sigurnija radna mjesta, radnici diljem svijeta počeli su osnivati svoje udruge, odnosno sindikate. Sindikati su predvodili borbu za radnička prava organizirajući prosvjedne marševe i štrajkove kako bi poslodavcima i vlasti ukazali na potrebu promjene postojećeg stanja. Razvio se radnički pokret, koji je, uz veće plaće i veću sigurnost na radnim mjestima zahtijevao tzv. tri osmice, odnosno osam sati rada, osam sati slobodnog vremena i osam sati spavanja.
Jedan od brojnih prosvjeda dogodio se u Chicagu u svibnju 1886. godine. Zamišljen je kao četverodnevni događaj, s marševima, govorima i štrajkovima. No 3. svibnja 1886. godine štrajk u tvornici McCormick Reaper u Chicagu postao je iznimno nasilan. Sljedećeg dana nasilje je eskaliralo na mirnom prosvjedu na Haymarketu u Chicagu. Magazin Time u svom članku iz 1938. godine opisao je situaciju na sljedeći način:
– Nekoliko minuta nakon deset sati u večeri 4. svibnja oluja je započinjala u Chicagu i lagana kiša je počela rastjeravati prisutne. Gradonačelnik, koji je došao u očekivanju nevolja, otišao je kući i u krevet. Zadnji govornik završavao je svoj govor kada je delegacija od 180 policajaca krenula iz obližnje postaje kako bi rastjerala ostatak skupa. Policijski kapetan naredio je skupu da se raziđu, dok je govornik uvjeravao kako je skup miran. Istovremeno, u redovima policije eksplodirala je bomba ranivši 67 policajaca, od kojih je sedmero podleglo ozljedama. Policija je otvorila vatru, ubivši nekoliko muškaraca i ranivši njih oko 200.
1889. godine Komunistička Internacionala odlučila je prihvatiti 1. svibnja kao dan obilježavanja i slavljenja radničke borbe u spomen na tragične događaje u Chicagu, no praznik se proširio i u mnogim nekomunističkim zemljama koje su, barem deklarativno, nastojale izvući pouku i spriječiti da se tragedija poput one čikaške dogodi na njihovu teritoriju. Danas 1. svibnja ostaje kao uspomena, ali i upozorenje da čuvamo prava koja imamo i koja su prijašnje generacije stekle teškom borbom.
