Svjetski dan kaligrafije: Kad je um pravilan, i kist je pravilan
Na današnji dan obilježavamo Svjetski dan kaligrafije (krasopisa). Važnost je kaligrafije u povijesti kulture u kojoj je prepisivanje svetih tekstova imalo duhovnu vrijednost. Osim čitljivosti obilježavaju je savršena estetska uravnoteženost i pokazivanje osjećaja.
Na današnji dan obilježavamo Svjetski dan kaligrafije (krasopisa). Važnost je kaligrafije u povijesti kulture u kojoj je prepisivanje svetih tekstova imalo duhovnu vrijednost. Osim čitljivosti obilježavaju je savršena estetska uravnoteženost i pokazivanje osjećaja.
Danas obilježavamo Svjetski dan lijepoga pisanja rukom, kaligrafije.
Živimo u 21. stoljeću u kojem se najčešće koristimo tipkovnicom na mobitelu ili laptopu, dok sve rjeđe rukom pišemo po papiru. Sve smo podredili strojevima, pa tako i pisanje jer nam je tako ekonomičnije i jednostavnije, ali gubi se smirenost koju taj čin može izazvati.
Kaligrafija je umjetnost lijepoga pisanja rukom uz pomoć pera, tinte, kista ili nekog drugog pribora. Još je uvijek jako popularna kada je riječ o izradi pozivnica za vjenčanje i pozivnica za neki događaj, dizajn fonta i tipografiju, originalni dizajn rukotvorenog loga, vjerske umjetnosti, najave, rezanih kamenih natpisa i memorijalnih dokumenata.
Ovaj je pojam, osim lijepog pisanja, spoj umjetnosti i meditacije s kistom u ruci, a trag tuša koji pritom kaligraf ostavlja crta i njegovo stanje i osjećaje te pomaže u ovladavanju sobom. U kineskoj i japanskoj kulturi ova umjetnost je vrlo važna i inspirirajuća.
Za savršenu kaligrafiju potrebna je kontrola kista i uma u isto vrijeme. U Japanu postoji izreka: Kad je um pravilan, i kist je pravilan. Cijeli proces pisanja odvija se disanjem – udahnete papir, tuš i kist pa cijeloga sebe izbacite na papir u jednom potezu. Tijekom toga procesa važno je biti potpuno prisutan u sadašnjem trenutku.
Kaligrafija se već od svojih početaka smatrala umjetnošću jer je riječ o opisnom, slikovnom pismu. Znakovi su u početku bili čitljivi kao slika iz života. Na primjer, zdjelica, čovjek i vatra jasno su predstavljali simbol za ritual. Tijekom stoljeća pismo se mijenjalo jer se pisanje ubrzavalo, pa su se znakovi pojednostavljivali. Na kraju su postali potezi s posebnim značenjem koje lako mogu razumjeti oni koji poznaju to pismo.
Za one koji se žele okušati u ovome, najvažnije je imati dobar kist i dobroga učitelja. Postoji jako mnogo radionica, potrebno je samo prijaviti se i kupiti kist. Kao i za sve ostale vještine, važno je prvo savladati osnovne poteze. Kaligrafi smatraju da je kist živi organizam. Ako ga dobro ne postavite i ne završite dobro potez, on napiše što on hoće. Kist nikada ne laže i može se jasno vidjeti svaki trenutak u kojem je kaligraf predugo razmišljao, u kojem je bilo malo straha ili nesigurnosti pa je pokret bio prebrz ili prenagao.
Kaligrafijom čovjek sam sebe može bolje upoznati, može dobiti jasniji uvid u svoja stanja i osjećaje.
Anegdota o nastanku kaligrafije
O podrijetlu i povijesti kaligrafije govori nam sve ova anegdota.
Drevni car naručio je od kaligrafa logotip sa svojim imenom. Nakon 10 godina čekanja da kaligraf preda svoj rad, car je odlučio postaviti rok dostave isti dan. Kaligraf je ubrzo donio završeni rad, car se oduševio i čudio se što je čekao 10 godina za to kad je bio gotov za pola dana. Ono što je ostalo u kaligrafovoj sobi hrpetina je papira skupljenih u 10 godina ispisivanja tog logotipa.
Tko griješi, taj je na putu prema savršenstvu! Kao i u većini kreativnih poslova, samom autoru njegov rad nikad nije dovoljno dobar. Svako iznova ispisano slovo u kaligrafiji je izgradnja vještine. To je ona stara izreka vježbom do savršenstva koja je primjenjiva i u kaligrafiji.
