Rođena jedna od najotmjenijih i najsvojeglavijih glumica u povijesti filma

Katharine Houghton Hepburn rođena je 12. svibnja 1907. godine u Hartfordu (Connecticut).

Bila je američka filmska zvijezda, televizijska i kazališna glumica, poznata po oštroumnosti, neovisnosti i otmjenosti.

Katharine potječe iz bogate i otmjene obitelj, otac joj je bio urolog, a majka aktivistica za ženska prava. Roditelji su uvijek ohrabrivali svoju djecu da izraze svoja mišljenja o svim društvenim i političkim temama. O svojoj liberalnoj obitelji, Hepburn je jednom izjavila: „Mnogi su nas prezirali, ali smo uživali u tome".

Školovala se na Kingswood-Oxford School prije nego što je otišla na Byrn Mawr College, kada se pričalo kako je izbačena zbog pušenja i kršenja redarstvenog sata. Završila je povijest i filozofiju 1928. godine , iste godine kad je debitirala na Broadwayu.

Njezina prva glavna uloga bila je u produkciji The Big Pond u New Yorku. Katharine je uskočila kao zamjena glavne glumice. Prvo je zakasnila na predstavu, onda je zaboravila tekst i govorila nerazumljivo. Bila je to katastrofa, dobila je otkaz, ali je nastavila raditi u manjim repertoarnim kazalištima kao zamjena za druge glumice.

Hepburn je sa 171 cm bila jedna od najviših ženskih zvijezda svojeg vremena. Njezina filmska karijera počela je uz legendarnog glumca Johna Barrymorea i redatelja Georgea Cukora, koji će joj ostati dugogodišnji prijatelj i suradnik.

Njezino nekonformističko, antiholivudsko ponašanje izvan filma koje ju je učinilo jednom od omiljenih filmskih zvijezda i ikonom feminizma, nije odgovaralo šefovima studija. Iako je bila tvrdoglava, njezina radna etika i talent bili su neporecivi, a godine 1933. Hepburn je osvojila prvog Oscara za najbolju glumicu, za izvedbu u filmu Jutarnja slava. Iste godine Hepburn je utjelovila Jo u filmskoj ekranizaciji Malih žena, koji je srušio sve rekorde na box-officeu.

Godine 1935. Hepburn je osvojila drugog Oscara za ulogu u filmu Alice Adams, a 1938. već je bila zvijezda te je počela nastupati u komedijama kao što su Bringing Up Baby i Ulaz na pozornicu. Odaziv publike nije bio dobar, a ni dobre kritike nisu je spasile od serije promašaja – The Little Minister, Spitfire, Break of Hearts, Sylvia Scarlett, A Woman Rebels, Mary of Scotland, Quality Street. Budući da su svi ovi filmovi bili neuspješni na box-officeu, Hepburnina karijera krenula je silaznom putanjom.

Neke od osobina zbog kojih Hepburnovu vole i danas, poput njezinog antiholivudskog stava, počele su ljutiti publiku. Iskrena intelektualka oštrog jezika prkosila je stereotipima o „plavušama seks-bombama" te ere, nosila je obična ženska odijela i prezirala je šminku. Slavan je bio njezin teški odnos s novinarima, odbijala je intervjue, a kad je govorila u medijima, govorila je laži zabavljajući samu sebe. Njezina averzija prema medijima potrajala je sve do 1973., kad se pojavila u The Dick Cavett Show kako bi dala intervju koji se rastegnuo na dva dana.

Hepburn je često odbijala i zahtjeve za autogramom, smatrajući to zadiranjem u privatnost. Njezina sklonost odbijanju autograma donijela joj je nadimak „Katharine od Arogancije". Ubrzo je publika počela zazirati od njezinih filmova.

Godine 1938. pojavila se anketa u kojoj je ona, zajedno s Fredom Astaireom, Joan Crawford, Marlene Dietrich i drugima, proglašena „otrovom box-officea".

Godine 1939. trebala je glumiti Scarlett O'Haru u filmu „Gone with the Wind“, no Hepburn je rekla kako nema dovoljno seksepila koji je uloga zahtjevala. Ipak, vježbala je za ulogu za slučaj da Selznick ne nađe odgovarajuću glumicu. Noć prije roka, Selznick je konačno angažirao Vivien Leigh.

Godine 1942. Hepburn je prvi put nastupila sa Spencerom Tracyjem u filmu Žena godine. Iza kulisa par se zaljubio, počevši ono što će postati jedna od najpoznatijih filmskih romansi, iako je Tracy već bio oženjen. Postali su jedan od najprepoznatljivijih holivudskih parova i na filmu i općenito. Hepburn, sa svojom oštroumnošću i osobitim naglaskom Nove Engleske, nadopunila je Tracyjev radnički mačizam. Zajedno su se pojavili u devet filmova, među ostalima i u Pogodi tko dolazi na večeru (1967.), za koji je Hepburn dobila Oscara za najbolju glumica.

Hepburn je možda najviše ostala u sjećanju po ulozi u filmu Afrička kraljica iz 1951. godine, za koju je primila petu nominaciju za Oscara, ali je nagradu ipak odnijela Vivien Leigh za film Tramvaj zvan čežnja. Glumila je ukočenu usidjelicu misionarku u Africi, što joj je postala česta uloga nakon tog filma.
Za ulogu u filmu Ljetnikovac na Zlatnom jezeru iz 1981. osvojila je svog četvrtog Oscara, a nastupila je zajedno s Henryjem Fondom. Godine 1994. snimila je svoja posljednja tri filma - Jedan Božić, remake Ljubavne afere i Ovo ne može biti ljubav, koji je režirao jedan od njezinih najboljih prijatelja, Anthony Harvey.

Zanimljivo je kako se Katherine nikada nije pojavila na dodjelama Oscara.

Hepburn je umrla 29. lipnja 2003. prirodnom smrću u Fenwicku, u obiteljskoj kući u Old Saybrooku, Connecticut. Imala je 96 godina. U počast njezinom kazališnom radu, na jedan sat prigušena su svjetla na Broadwayu.