Rođen Salvador Dalí

Postojanost pamćenja, Plamteća žirafa, Metamorfoza Narcisa, Iskušenje svetog Antuna, Lice rata – samo su neka od velikih slikarskih postignuća ovoga velikoga španjolskoga nadrealističkoga umjetnika. Pogađate, riječ je o Salvadoru Dalíju, rođenom na današnji dan, 11. svibnja 1904. godine

Dalí je od malih nogu pokazivao talent za umjetnost, ali i određenu razinu ekscentričnosti i bunta. Mladi je Salvador stvarao jako sofisticirane crteže. Majka, a kasnije i otac, prepoznali su njegov dar i poticali ga. Izgradili su mu umjetnički studio prije nego je upisao umjetničku školu. godine 1916. upisali su ga u školu crtanja, Colegio de Hermanos Maristas and the Instituto in Figueres, no pokazalo se da on to ne shvaća ozbiljno. Volio je sanjariti, bio je ekscentričan, nosio neobičnu odjeću i dugu kosu. Godinu dana nakon upisivanja umjetničke škole, upoznao se s modernim slikarstvom i Ramonom Pichotom. Uskoro je njegov otac u obiteljskoj kući organizirao izložbu Salvadorovih radova, a do 1919. njegovi su radovi predstavljeni i u Gardskom kazalištu u Figueresu.

Godine 1922. upisao je Akademiju u Madridu. Tu je upijao ideje iz metafizike i kubizma. Samo godinu dana nakon upisa, izbačen je s Akademije jer je kritizirao profesore i, navodno, organizirao studentsku pobunu. Iste je godine završio u zatvoru zbog navodne potpore pokretu separatista, iako je u to vrijeme, kao i veći dio života, bio apolitičan. Tri godine poslije vratio se na Akademiju, što je završilo slično kao i prvi put – izbačen je malo prije završnih ispita zbog izjave da nijedan zaposlenik te ustanove nije dovoljno kompetentan da ga ispita.

Za vrijeme školovanja i života uopće istraživao je različite umjetničke forme, uključujući i klasične slikare, poput Raphaela, Bronzina i Diega Velázqueza, koji mu je poslužio i kao izvor inspiracije za uvijene brčiće. Također se okušao u avangardnim pravcima kao što je dadaizam, čiji je trag ostao vidljiv tijekom cijeloga njegova stvaralaštva, te impresionizam i futurizam. Putovanja u Pariz i upoznavanje velikih slikara i intelektualaca, poput Picassa, Magrittea i Miróa još su više potaknuli njegov umjetnički razvoj. René Magritte upoznao ga je s nadrealističkim pokretom, po kojemu ga danas najbolje znamo. Na njegovo umjetničko stvaranje također je utjecala politika španjolskoga fašističkoga vođe, generala Franca. Naime, zbog Francova uspona Dalí se isključio iz nadrealističkoga pokreta, ali nije u potpunosti prestao sa slikanjem.

Najpoznatije je njegovo djelo iz 1931. godine – Postojanost pamćenja. Ovaj prikaz rastapajućih satova u krajoliku uvelike se razlikuje od poimanja ljepote prije pojave avangardnih umjetnika. Može se reći da je ovaj umjetnik ponudio neku novu dimenziju umjetnosti, posebno slikarstva. Dalíjeva ljepota nije bila ona tipična. Baš suprotno, bila je ekstravagantna, jednim dijelom slična onoj Baudelaireovoj, estetika ružnoće, neobičnoga, nerealnoga, ali opet realnoga u umjetnikovoj glavi, podsvjesnoga, imaginarnoga. Osim novoga poimanja ljepote, ovo je djelo prikaz nesavršenosti vremena. Pokazuje kakao ono nije strogo postojano, baš suprotno – da je sve moguće razoriti. Osim u različitim slikarskim pravcima, okušao se i u filmu. U suradnji s Luisom Buñuelom radio je na dvama filmovima – Un Chien andalou (Andaluzijski pas) i L'Age d'or (Zlatno doba), u kojima također do izražaja dolazi njegova ekscentrična priroda i neobičan pogled na umjetnost.

Iskušao se u mnogim umjetničkim stilovima, u raznim formama, od slikarstva, preko skulpture do filma – i svemu je dao neki svoj posebni potpis. Uvijek je odskakao od uobičajenoga, kao što i njegova djela iskaču od djela ostalih umjetnika. Nažalost, u stvaranju ga je zaustavilo vlastito tijelo. godine 1980. morao se umiroviti zbog motoričkoga poremećaja – čestih drhtavica i slabosti u rukama. Zbog toga nije više mogao dobro držati kist te je tako izgubio mogućnost da se izrazi onako kako je najbolje mogao i znao. Dvije godine kasnije, uslijedila mu je još jedna trauma – preminula je Gala – njegova supruga, prijateljica i muza. Zbog svega toga, zapao je u stanje depresije. Preselio se u dvorac u Pubolu kako bi se maknuo od ljudi. No tragedijama tu nije bio kraj – 1984. stradao je u požaru i završio u kolicima. Četiri godine kasnije završio je u bolnici zbog slaboga srca, zbog čega je iduće godine, u 84. godini života, preminuo. Sprovod mu je održan u muzeju Teatro-Museo, gdje je i pokopan. Ovaj je muzej Dalí je osnovao 1974. u svojemu rodnom gradu Figueresu. Danas se naziva Teatro Museo Dalí te sadrži ogromnu kolekciju njegovih najznačajnijih radova. Svojom je arhitekturom odraz samoga Dalíja.

Za kraj pročitajte jednu Dalíjevu rečenicu o njegovom pogledu na modernost i pogledajte njegov film Andaluzijski pas – uz napomenu da nije za one slabijega želuca.

– Don't bother about being modern. Unfortunately it is the one thing that, whatever you do, you cannot avoid. – Salvador Dalí