Rođen Franz Schubert
"The world resembles a stage on which every man is playing a part." - Franz Schubert
"The world resembles a stage on which every man is playing a part." - Franz Schubert
Franz Peter Schubert, veliki austrijski skladatelj, rođen je na današnji dan 31. siječnja 1797. u Lichtenthalu kraj Beča.
Prvi, i jedan od najznačajnih predstavnika romantizma u glazbenoj umjetnosti, koji je u svom stvaralačkom razdoblju od 18 godina ostavio bogat opus od oko 630 solo pjesama skladanih na stihove Goethea, Schillera i drugih pjesnika. Njegov opus sadži djela za vokalne sastave i zborove, klavirske sonate, komorna djela i simfonije. Scenska glazba i opere koje je napisao, zbog osrednjih libreta, ali i nedostatka dramatskoga senzibiliteta, izgubile su tijekom stoljeća na značaju i pale su u zaborav.
Veći je dio svog života Schubert proveo u Beču podučavajući glazbu i živeći u vrlo skromnim prilikama. Prvi javni koncert na kojem su izvedene isključivo njegove skladbe održan je neposredno pred njegovu smrt 1828. godine
Glazbeno se obrazovao i u zboru bečke Dvorske kapele, a 1804. upoznaje Antonija Salierija, poznatog skladatelja, dirigenta i pedagoga, koji ga upoznaje s Mozartovim uvertirama i simfonijama. One uvelike utječu na njegova vlastita djela. Salieri ga podučava glazbenoj kompoziciji i teoriji glazbe. U tom razdoblju nastaje i njegova prva simfonija. Njihova suradnja traje sve do 1817.
Za to vrijeme podučava u očevoj glazbenoj školi, a 1814. upoznaje mladu sopranisticu Theresu Grob koju želi oženiti,a u čemu ga sprječavaju tadašnji zakoni prema kojima mladoženja najprije treba dokazati da može uzdržavati obitelj. Tijekom sljedeće i najproduktivnije godine skladao je kompozicije za orkestar, devet crkvenih djela, simfoniju i oko 140 pjesama.
Njegov je rad postao sve zapaženiji pa prva izvedba uvertire izvedene 1818. doživljava pohvale domaćih i stranih medija. Tada nastaje i njegova svjetski poznata skladba Vojna koračnica broj 1. u D-duru, a djela mu pokazuju sve veću zrelost i napredak. Dvadesetih godina nastaju njegova remek-djela, velik broj kompozicija, simfonija, pjesama, skladbi za dva ili više instrumenta, znamenitih glasovirskih sonata. Komponira dva jedinstvena ciklusa solo pjesama za bariton i glasovir, Lijepa mlinarica i Zimsko putovanje.
Nastavlja i dalje skladati svoje Liedere koji i danas predstavljaju neke od najljepših djela romantizma u glazbenoj umjetnosti. Njihova profinjenost i moć izražavanja dubine ljudskih osjećaja osvajaju uši svakog slušatelja. Pomoću njih Schubert prenosi emocije i bol koja ga prati cijeli život. Propuštene prilike za obitelj i pravu ljubav donosile su mu tugu i razočaranje.
U ljeto 1828. Schubert je ozbiljno bolestan navodno od tifusne groznice, iako neki izvori kažu da se liječio od sifilisa. Simptomi bolesti su sve izraženiji i on, nažalost, umire 19. studenog 1828. usred vrhunca svog stvaralaštva u 32. godini. Prema vlastitoj želji pokopan je pored Beethovena, čovjeka kojemu se za života neizmjerno divio, na seoskom groblju u Währingu. godine 1888. oba su groba, i Schubertov i Beethovenov, premještena u središnje bečko groblje "Zentralfriedhof", gdje se nalaze pokraj grobova Johanna Straussa II. i Johannesa Brahmsa.
Zahvaljujući brojnim prijateljima iz glazbenih krugova, koje je upoznavao tijekom svojih plodnih godina, njegova su djela i njegova glazba promicani, skupljani i sačuvani i nakon njegove smrti.