Rođen Boris Papandopulo, hrvatski Mozart
Među najplodnija i najpotentnija imena hrvatske glazbene povijesti uklesano je i ono Borisa Papandopula, čovjeka koji je posjedovao grad, posljednjeg guvernera Kavkaza, muža striptizete i hrvatskog Mozarta.
Među najplodnija i najpotentnija imena hrvatske glazbene povijesti uklesano je i ono Borisa Papandopula, čovjeka koji je posjedovao grad, posljednjeg guvernera Kavkaza, muža striptizete i hrvatskog Mozarta.
Boris Papandopulo, sin umjetničke obitelji, rodio se na današnji dan, 25. veljače, prije 110 godina i zauvijek zadužio hrvatsku glazbu. Baka mu je bila poznata glumica Marija Terezija Ružička (udana Strozzi), ujak redatelj Tito Strozzi, majka Maja Strozzi-Pečić, najljepši sopran obiju hemisfera (ako je vjerovati Thomasu Mannu), a otac ruski plemenitaš Konstantin Papandopulo.
Poput njegova prijatelja i znatno poznatijeg kolege Stravinskog, uspješno se snalazio u više stilova – neonacionalnom i neoklasicističkom, pa čak i ekspresionističkom. Bavio se najraznovrsnijim glazbenim oblicima: od vokalne minijature te komornih i instrumentalnih ostvarenja do simfonije, opere, oratorija, baleta i filmske glazbe. Skladao je više od 450 djela, među kojima se ističe glazba za prvi hrvatski igrani zvučni film Lisinski. Svijet je šokirao operom Madame Buffault na libreto Paula Strucka. Traje svega 55 minuta, a ima više nota nego Wagnerov višesatni Parsifal.
Klasično ne mora uvijek biti dosadno. To najbolje potvrđuje izjava njegove posljednje žene Zdenke: – Ono čega se najbolje sjećam jest to da su se moj Boris i njegov prijatelj Paul Struck cijelo vrijeme smijali kao ludi dok su radili na operi.
A ni Zdenka nije bila klasična balerina. Upoznali su se u Rijeci, gdje je ona plesala u Narodnom kazalištu. On je bio u kasnim četrdesetima, na kraju propalog braka, a ona, kako sama kaže, balavica u 23. Udvarao joj se i pozivao cijeli ansambl ne bi li i ona došla. A onda je ona slomila nogu i baletnu karijeru morala ostaviti iza sebe. Nije htjela biti uzdržavana pa se preselila u Njemačku, gdje je radila kao striptizeta. Nije to bio posao kakav je danas, kaže. Naime, nisu se smjele skidati do kraja, ali Papandopulu to nikad nije smetalo. Govorio joj je:
– Pa kaj? Ak' je nekaj lepo, zakaj to skrivati?
Da život ponekad piše najčudnije priče, dokazuje i Papandopulova. Otac mu je bolovao od tuberkuloze, zbog čega je otputovao na liječenje u Wiesbaden. Tamo je upoznao Maju Strozzi s kojom se vjenčao, a samo godinu kasnije, 1906., u Honnefu na Rajni rodio se Boris. Nazad su se preselili na Kavkaz u Stavropolj, zapravo Papandopulov grad. Konstantin ga je dobio za odanost caru i gušenje narodnog ustanka na tom području. Bečki list Neues Wiener Journal tako mu je jednom prilikom tepao: – Čovjek koji je posjedovao grad, posljednji guverner Kavkaza.
Preminuo je 16. listopada 1991. u Zagrebu. Lakoćom skladanja i vještim igranjem po crno-bijelim tipkama zaradio je titulu hrvatskog Mozarta. Iza sebe je ostavio nekoliko stotina djela, skupljao nacionalno glazbeno blago, upravljao je narodnim kazalištima, dirigirao orkestrima i pjevačkom društvu Kolo. Njegov opus ni danas nije u potpunosti valoriziran, a vjerujatno ni pronađen. Proslavimo rođendan uza zvuke njegove glazbe.
