Rođen autor „najfatalnije žene hrvatske književnosti"
Na današnji je dan rođen jedan od prvaka hrvatskoga književnog realizma, Ante Kovačić. Njegova su djela aktualna i danas, čemu svjedoči Gavellina predstava „U registraturi“.
Na današnji je dan rođen jedan od prvaka hrvatskoga književnog realizma, Ante Kovačić. Njegova su djela aktualna i danas, čemu svjedoči Gavellina predstava „U registraturi“.
Na današnji je dan rođen jedan od najvažnijih pisaca hrvatskoga književnog realizma, Ante Kovačić. Kovačić je rođen u Celinama, 6. lipnja godine 1854. Osnovnu, pučku školu polazio je u Mariji Gorici, gdje je povodom odlikovanja škole sveprisutne pozdravio lijepim govorom. Taj se Kovačićev govor drži inspiracijom za govor Ivice Kičmanovića na grobu maloga đaka Perice u romanu U registraturi. Kovačić je, kao i Ivica Kičmanović, otišao na školovanje u grad, Zagreb, te je tamo živio kod kanonika Gajdeka i franjevaca na Kaptolu.
S devetnaest godina objavljena mu je prva tiskana pjesma Elegija povodom smrti Ivana Dežmana. Maturirao je na Kraljevskoj višoj gimnaziji zagrebačkoj, napustio sjemenište i upisao Pravni fakultet. godine 1877. upoznaje buduću suprugu Milku Hajdin te mu u Vijencu izlazi prvi roman, Baruničina ljubav, koji je Rikard Jorgovanić negativno ocijenio. Roman govori o barunici Sofiji Grefštein, prvoj fatalnoj ženi Kovačićevih romana. Sofija je prikazana kao demonska ljepotica kojoj nijedan muškarac ne može odoljeti. Ona je zavodnica koja teži slobodi, a brak joj predstavlja nepotrebne okove. Na kraju romana, Sofija, neznajući, zavodi vlastita sina koji se pritom ubija, a ona doživljava katarzu zaredivši se i nastavlja živjeti skrušenim životom sve do svoje smrti.
– Barunica Sofija Grefštein zaplela ga je u svoje mreže. U njezinu dvoru bijaše on, kako se veli, živ i mrtav! S njom u lovu, s njom u polju, s njom u dvoru, s njom svuda.
Kovačić je bio stekliš, pripadnik Stranke prava te se često susretao s Antom Starčevićem. Surađivao je u sušačkoj Slobodi, napisao feljton Iz Bombaja te ulazio u polemike s narodnjacima i Augustom Šenoom. godine 1880. objavio je parodiju na Mažuranićev ep, travestiju Smrt babe Čengićkinje u vlastitoj nakladi.
Samo godinu nakon toga, izašao mu je roman Fiškal. U tom je romanu stvarnost prikazana crno, društvo bolesno, a svi su ljudi zli te imaju nezdrave odnose. Fatalna se žena pojavljuje i u tome romanu, no, za razliku od Sofije Grefštein, fatalna Elvira ovdje je sporedan lik. Ona je osvetnica, ubojica djeteta, uspoređena sa zmijom kao simbolom Prvoga grijeha i zla.
– Njegovo oko paslo se neobičnom požudom na lijepom udovičinom tijelu. Ona je katkad lukavo ispod oka pogledavala na nj. Čudna, nova neka struja oživjela je u njegovom biću. Njezini mlazovi kano da su se valovito gibali po svih žilah, a najjače udarali u žile kucavice. Bijaše to pojav požude, koja u jedan tren umara i oživljuje, truje smrtonosno i hrani životom, slatkim, nu kratkotrajnim.
Satirom Među žabari Kovačić je uzburkao javnost te je „tim povodom svoju domovinu sarkastično prozvao žabarskom lokvom“. Satira je nakon prvih nekoliko nastavaka prestala izlaziti jer su se Karlovčani pobunili prepoznavši se u djelu. Kovačić je diplomirao na Pravnom fakultetu godine 1878.
Njegov je posljednji roman U registraturi najvažnije i najvrjednije djelo. Roman je podijeljen na tri dijela, a u nekima se mogu prepoznati elementi iz Kovačićeve biografije. Na njemu su urednici Vijenca činili brojna kraćenja te je do nas došao poprilično okrnjen. Djelo sadržava mnogo tematskih slojeva te zbog razbarušene smjese romantizma i naturalizma izmiče uobičajenoj klasifikaciji. Za vrijeme izlaženja u Vijencu, roman je naišao na oštre kritike. U Katoličkom listu, dr. Antun Bauer predbacuje piscu da takvo štivo truje hrvatska srca i da ne može koristiti nikome. Također se poziva na zabranu, cenzuru i bojkot romana. Ugledni kritičar, Jakša Čedomil, negativno je kritizirao roman, optuživši pisca za pornografiju.
Međutim, roman je našao put do srca publike, a aktualan je i danas. Zacijelo je naprepoznatljiviji lik romana, uz Ivicu Kičmanovića, fatalna Laura. Ona je pokretačica radnje romana. Njena ljepota očarava sve koji joj se nađu u blizini. Drže ju sveticom, no njena je narav dijabolična. Teško djetinjstvo odrazilo se na njenoj osobnosti te ona postaje ocoubojica, harambaša i trovačica. Uz nju se vežu brojni ljubavni trokuti u kojima svi akteri završavaju tragično. Sve što se vezuje uz Lauru završava fatalno, a zla kob, koja se veže uz njenu pojavu, djeluje na likove i nakon njene smrti. Laurin je lik, na kraju romana, upropastio i Ivicu Kičmanovića dovevši ga do ludila te, zbog toga, ne čudi činjenica da se drži najfatalnijom ženom hrvatske književnosti.
– Nikada! Nikada! Nikada! - kriknu Laura... - ja ću živjeti slobodno, slobodno ću te ljubiti i obožavati. Ali u nikakvim, ni crkvenim, ni svjetovnim okovima, pa ovaj tren umrla naša ljubav! Nikada! Pamti! Nikada!
Ludilo Ivice Kičmanovića u romanu U registraturi kao da je najavilo sudbinu njegovoga kreatora, Ante Kovačića. godine 1889. Kovačić se s obitelji preselio u Glinu. Ubrzo mu je dijagnosticirana „duhobolja manijakalne naravi“. Prevezen je u stenjevačku bolnicu u kojoj je i umro, 10. prosinca godine 1889.
Bez obzira na relativno kratak životni vijek, Ante Kovačić ostao je zapamćen kao jedan od prvaka hrvatskog književnog realizma. Njegovi su romani aktualni i danas. O tome svjedoči velika popularnost serije Joakima Marušića U registraturi, ali i kazališna predstava Gradskoga dramskog kazališta Gavella, koja je trenutno na repertoaru.
