Rođen Andrija Kačić Miošić

Hrvatski književnik Andrija Kačić Miošić rođen je 17. travnja 1704. u Bristu, u Makarskom primorju. Školovanje je počeo u franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Zatim je, prema predaji, završio studij filozofije i teologije u Budimu. 22. svibnja 1728. u Šibeniku je zaređen za svećenika te je stavljen u nastavničku službu.

U prvoj polovici 1735. služio je župu Opuzen kao dušobrižnik. Upravo je te godine diobom Bosne Srebrene u Dalmaciji osnovana nova Franjevačka provincija presvetog Otkupitelja i u šibenskom samostanu Sv. Lovre generalno teološko učilište prvog reda. Na učilištu je predavao kao profesor i ondje je ostao deset godina. Na učilištu je stekao počasni naslov lector generalis.

Uprava provincije ga je 1745. godine premjestila u samostan u Sumartinu na Braču gdje je 1747. postao starješina samostana.

Već 1750. ponovno ga nalazimo u Zaostrogu i ondje ostaje deset godina - sve do smrti. Prvo Kačićevo djelo nastalo je za vrijeme učiteljevanja u Šibeniku. To je Priručnik skolastičke filozofijske propedeutike, tiskan u Veneciji 1737. Napustivši nastavnički rad Kačić se počinje zanimati za narodne priče i pjesme, proučava povijesne izvore i književnopovijesna djela, osobito ona Filipa Grabovca. Sam je bio odgojen na pučkim tradicijama te je osjećao da bi mogao pomoći  u narodnom osvješćivanju.

Razgovor ugodni naroda Slovinskoga

Tijekom 10 godina u Zaostrogu objavio je plodove upornog i marljivog rada: godine 1756. u Veneciji tiskan je Razgovor ugodni naroda Slovinskoga, a 1760. Korabljica. I jednim i drugim djelom Kačić je želio narodu pružiti znanje o domaćim i svjetskim zbivanjima od početka svijeta do najnovijih dana.

Osobitu je popularnost stekao djelom Razgovor ugodni. Tu u prozi i stihovima priča o važnijim događajima iz prošlosti južnih Slavena i susjednih naroda. Stil i stih posudio je iz narodne pjesme, a želio je da siromasi, težaci i pastiri uče i uživaju u njegovim djelima. Kačićeva je knjiga doživjela golemu popularnost ne samo u Dalmaciji nego i u drugim hrvatskim krajevima. Time je dao nemjerljiv doprinos razvoju hrvatskog jezičnog standarda. Naime, u jezično iznimno raznolikim kajkavskim i čakavskim područjima jezik Kačićevih stihova postajao svojevrsna „lingua franca“ i referentan izvor riječi i izričaja koji je dopunjavao skroman jezični fond puka. 

Pravi razlog uspjeha bio je taj što je pisac jednostavno progovorio o stvarima koje su zanimale puk. Još dugo poslije Kačićeve smrti, a umro je 14. prosinca 1760. u Zaostrogu, Razgovor ugodni naroda Slovinskoga bila je najčitanija hrvatska knjiga, svojevrsni narodni domoljubni priručnik.