Razuzdanost i glazbeni asketizam Johna Frusciantea, slavnog gitarista Peppersa
U gotovo trideset godina na glazbenoj sceni slavni američki gitarist John Frusciante prošao je gotovo svim žanrovima i utjecao na mnoge izvođače. Iako je najpoznatiji kao član Red Hot Chili Peppersa, njegova je samostalna karijera jednako plodna i još uzbudljivija.
U gotovo trideset godina na glazbenoj sceni slavni američki gitarist John Frusciante prošao je gotovo svim žanrovima i utjecao na mnoge izvođače. Iako je najpoznatiji kao član Red Hot Chili Peppersa, njegova je samostalna karijera jednako plodna i još uzbudljivija.
John Frusciante zasigurno je jedan od najraznovrsnijih glazbenika koji je u svojoj karijeri eksperimentirao sa svim žanrovima. Počeo je kao tinejdžer fasciniran Frankom Zappom, čijem se bendu htio priključiti, no predomislio se jer Zappa u svojem bendu nije dopuštao drogu. Osim velikana rocka, fascinirali su ga punk i novi val, a početkom 1980-ih zaljubljuje se u glazbu Red Hot Chili Peppersa i opsesivno proučava sve gitarističke elemente njihovih pjesama.
Frusciante u mladim danima, FOTO: Pinterest
Kada je gitarist Peppersa Hilel Slovak umro od predoziranja, Frusciante se priključio bendu i već na prvoj probi pokazalo se koliko je kemija među članovima jaka – tada je, naime, nastala instrumentalna pjesma Pretty Little Ditty koja će se pojaviti na albumu Mother's Milk. U početku su Frusciantea proglašavali tek kopijom Slovaka, no suhi funk na sljedećem albumu Blood Sugar Sex Magik prikazao je Frusciantea kao izvrsnog gitarista i Red Hot Chili Peppersima donio golemu slavu s kojom se Frusciante loše nosio. Zapao je u teške probleme s drogom koji su utjecali na njegove nastupe. Pjevač benda Anthony Kiedis komentirao je Fruscianteovu izvedbu hita Under the Bridge u emisiji Saturday Night Live riječima:
– Nisam imao pojma koju pjesmu svira ni u kojem je ključu. – Iz tih razloga 1992. napušta Red Hot Chili Pepperse.
Slijedile su najmučnije godine Fruscianteova života. Iako je njegov prvi solo album Niandra Lades and Usually Just a T-Shirt hvaljen, sljedeći album, Smile from the Streets You Hold, prema Fruscianteovu priznanju, izdan je samo kako bi prikupio novac za drogu pa je povučen iz prodaje. Njegovi prijatelji, poznati glazbenik Gibby Haynes iz grupe Butthole Surfers i Perry Farrell iz Jane's Addictiona molili su Frusciantea da izda novu glazbu, vjerujući da je svježa i neobična. Haynes je s Johnnyjem Deppom snimio kratki dokumentarac nazvan Stuff u kojem je prikazao nered u kojem je Frusciante živio. Frusciante je za vrijeme ovisnosti rasprodao sve svoje gitare, a zbog drogiranja je ostao i bez svih zuba. Ipak, 1998. odlazi na rehabilitaciju i vraća se preporođen.
Upravo u to doba i Red Hot Chili Peppersi nalazili su se u krizi. Kiedis se ponovno borio s drogom, rastali su se, u ne baš prijateljskim odnosima, s gitaristom Daveom Navarrom i basist grupe Flea rekao je da je jedini način da bend opstane povratak Johna Frusciantea. Frusciante je oduševljeno pristao, na neki je način ponovno učio svirati gitaru, pritom apstinirajući kako bi svu svoju energiju posvetio samo glazbi – i 1999. nastao je Californication, vjerojatno najbolji album Peppersa. Frusciante je bio pun ideja za novi album, što je dovelo do napetosti u grupi jer se Flea osjećao kao da nema što ponuditi i kao da ništa ne zna. Ipak, tenzijama unatoč 2002. godine izdaju izvrsni, melodični By the Way, a 2006. dvostruki Stadium Arcadium. Frusciante je bio spreman ići u studio i započeti rad na novom albumu, no članovi benda odlučili su uzeti stanku. Prvi je put nakon povratka u bend Frusciante bio na duže vrijeme prepušten sam sebi i bavljenju vlastitim projektima pa im se odlučio u potpunosti posvetiti. Po drugi je put napustio Pepperse 2009.
Red Hot Chili Peppersi kao djeca, FOTO: Pinterest
Paralelno s radom s Peppersima nastavio je izdavati i solo albume, ali i surađivati sa svojim bliskim prijateljima. S Joshem Klinghofferom, novim gitaristom Peppersa, i Joeom Lallyjem, basistom grupe Fugazi, osnovao je bend Ataxia, a surađivao je i s Omarom Rodríguezom-Lópezom, gitaristom At the Drive-Ina i Mars Voltea. Njegovi solo albumi u početku su bili avangardni rock, kasnije su se kretali u smjeru alternativnog rocka, no odlazak iz Peppersa donio je potpuni zaokret u njegovu izričaju. Frusciante se, naime, potpuno okrenuo elektronici pa se tako njegov posljednji album, Trickfinger iz 2015., može opisati kao acid house. Mnogi su fanovi razočarani promjenom i tvrde da njegovi noviji uraci ne zvuče kao on, da su u potpunosti u suprotnosti s njegovim motom da je duhovna strana uvijek važnija od intelektualne ako glazba želi doprijeti do pravih visina. Fanovi u hermetičnim albumima čije koncepte detaljno objašnjava ne nalaze više nikakvu emociju.
Njegova izjava da nema publiku izazvala je negodovanje obožavatelja, no Frusciante je objasnio da time nije htio reći da ga nije briga hoće li njegovu glazbu itko slušati, već da ne razmišlja ni o kakvim očekivanjima svojih slušatelja. Ovo povlačenje ne iznenađuje ni kada se u obzir uzme njegov privatni život. Oženio se 2011. s Nicole Turley, bubnjaricom i pjevačicom benda Swahili Blonde, no 2015. su se godine razveli i Turley je tražila od njega izdašna financijska sredstva.
John Frusciante od razuzdanog je tinejdžera postao glazbeni asket. Iako se čini da je pronašao zadovoljstvo eksperimentirajući sa zvukom i potpuno se posvetivši glazbi, legije fanova i dalje se nadaju da će ih, recimo, baš danas, na svoj 47. rođendan, iznenaditi još jednim zaokretom i ponovno zasvirati s bendom s kojim se proslavio i koji je proslavio.
