Radićev proročanski govor: „Ne srljajte kao guske u maglu!“
Na današnji dan 1918. godine Stjepan Radić održao je jedan od najznamenitijih govora u hrvatskoj povijesti.
Na današnji dan 1918. godine Stjepan Radić održao je jedan od najznamenitijih govora u hrvatskoj povijesti.
Stjepan Radić, hrvatski državnik i političar, osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke, održao je 24. studenoga 1918. godine na sjednici središnjeg odbora Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba jedan od najznamenitijih govora u hrvatskoj povijesti. U govoru se protivi bezuvjetnom ujedinjenju Države Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevine Srbije.
Država Slovenaca, Hrvata i Srba nastala je nakon prekida svih državnopravnih veza hrvatskih zemalja s Austro-Ugarskom Monarhijom u listopadu 1918. godine Novonastala država imala je niz problema s kojima je bila primorana sama se suočiti, od kojih je najteži bio talijanska okupacija hrvatskih zemalja. Upravo iz toga razloga Narodno je vijeće Države SHS potporu potražilo u Kraljevini Srbiji s kojom je željelo ostvariti ujedinjenje.
Postojala su razna mišljenja o provedbi i uvjetima ujedinjenja. Stjepan Radić protivio se centralističkoj vlasti u novoj državi te je zastupao hrvatske interese:
– Gospodo!
Vama su svima puna usta riječi: narodno jedinstvo, jedna jedinstvena država, jedno kraljevstvo pod dinastijom Karađorđevića. I vi mislite da je to dosta govoriti da smo mi Hrvati, Srbi i Slovenci jedan narod zato što govorimo jedan jezik, pa da zato moramo imati i jedinstvenu centralističku državu, i to kraljevstvo, i da nas samo to, takvo jezično i državno jedinstvo pod dinastijom Karađorđevića, može spasiti i usrećiti.
Kako je površno, kako je plitko i kako neopravdano to vaše mišljenje! –
Stjepan Radić digao je glas za obranu državnosti hrvatskog naroda i nije želio da Hrvati ponovno robuju tuđincima:
– Pitam vas, dakle, zašto niste za ovakav sudbonosni korak sazvali cijelo Narodno vijeće? Zato, jer znadete da radite krivo i da bi se to odmah opazilo čim bi se vijećalo javno i u većem krugu. A kolika je istom vaša neustavnost kad pomislim da vi mimoilazite naš Hrvatski državni sabor! O tom je temeljito i nepobitno govorio već zastupnik Hrvoj, pa ja neću o tom duljiti, samo vas upozorujem da se ljuto varate ako mislite da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti.
Vi do te povijesti i do te državnosti ne držite posve ništa, tobože zato jer da smo mi Hrvati bili pod tuđincem i da je to, tobože, tuđinska povijest. Ali imate u tom dvostruko krivo. Prvo, imate krivo zato jer znalice i hotice prešućujete da smo se mi Hrvati barem mi na ljevici uvijek borili protiv toga tuđinca i da smo u toj borbi znali i pobijediti bar toliko da tuđinac nikada nije bio Hrvatskoj pravi i potpuni gospodar. –
Naposlijetku je pozvao delegate koji su trebali dogovoriti ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom da ponovno promisle o svojim postupcima i što će oni značiti za hrvatski narod.
– Gospodo!
Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. –
Međutim, delegati nisu prihvatili Radićevo upozorenje te je Hrvatska postala samo dio nove centralističke države, Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je izgubila svoju državnost i potpala pod velikosrpsku hegemoniju.
Stjepan Radić nastavio je s borbom za prava hrvatskoga naroda sve do svoje smrti, od posljedica atentata u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. godine Svoj najslavniji govor završio je riječima koje treba imati na umu svaki hrvatski političar:
– Gospodo!
Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko,a to neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.Živjela republika! Živjela Hrvatska! –
