Prisjećamo se izvedbe Orašara od prije 126 godina
18. prosinca 1892. balet Orašar doživio je svoju prvu izvedbu te je u međuvremenu, zahvaljujući mnogim generacijama koje su odrasle uz njega, izrastao u danas najizvođeniji balet diljem svijeta.
18. prosinca 1892. balet Orašar doživio je svoju prvu izvedbu te je u međuvremenu, zahvaljujući mnogim generacijama koje su odrasle uz njega, izrastao u danas najizvođeniji balet diljem svijeta.
Godina je 1890. Nakon uspjeha Uspavane ljepotice voditelj Marijinskog teatra u Sankt-Peterburgu angažira Petra Iljiča Čajkovskog da sklada novi glazbeni program koji se treba sastojati od opere i baleta. Ta je opera bila Jolanta, dok je za balet odabrao adaptaciju Orašara i Kralja miševa njemačkog autora E. T. A. Hoffmanna. Dvije godine kasnije, točnije 18. prosinca 1892, publika Marijinskog teatra svjedočila je prvoj izvedbi baleta Orašar.
Iako se skladba svidjela gledaocima i kritičarima, nastup baletana i kostimografija nisu bili toliko dobro primljeni te se zato cjelokupna izvedba smatrala velikim neuspjehom. Kritičari su istaknuli kako originalna priča, koja ima duboke korijene u njemačkome folkloru, nije dobro predstavljena. Reakcija publike dodatno je oslabila status baleta kada je njenu izvedbu nazvala neuvjerljivom, neinspirativnom i dosadnom. Gotovo pa nitko tada nije mogao zamisliti kakvu će slavu ovaj balet doživjeti u narednim godinama, čak ni sam Čajkovski koji je umro godinu dana kasnije.
Izvan Rusije Orašar se počeo izvoditi tek u 20-im godinama nadolazećeg stoljeća, ponajviše u Europi. U Hrvatskoj se počeo izvoditi u HNK-u u Zagrebu 1923. godine, ali za početak samo u fragmentima, dok se prvi put 1931. izveo u cijelosti. Jedna od prekretnica koja je doprinijela popularnosti ovog baleta dogodila se 1940. godine Te je godine Disney u kino dvorane pustio jedan od svojih najnezaboravnijih klasika: Fantasiju. U filmu su se našle brojne skladbe klasične glazbe uključujući i suitu iz ovoga baleta. Zahvaljujući tome, melodije poput Plesa šećerne vile i Valcera cvijeća postale su komercijalne i lako prepoznatljive ušima šire publike.
U SAD-u je prvi puta u potpunosti izveden na Badnjak 1944. godine te se od tada nadalje izvodi svake blagdanske sezone u San Franciscu gdje je doživio svoju prvu izvedbu. Međutim, popularnost baleta počela se strjelovito uzdizati na razinu na kojoj je danas 1954. godine kada ga je George Balanchine, ikonski koreograf 20. stoljeća, ujedno i utemeljitelj američkog baleta, postavio u New Yorku te on tada postaje najveći baletni hit prošloga stoljeća. Scenografija i kostimografija koju danas automatski povezujemo s ovim božićnim klasikom proizašla je iz Balanchinovog doprinosa.
Iako je imala klimav početak, glazbena čar Orašara nije mogla ostati zauvijek neotkrivena. Bilo je samo pitanje vremena kada će se početne pogreške izvedbe ispraviti kako bi se ona atraktivnije i smislenije prezentirala publici. Bez obzira na to što je proveo polovicu stoljeća u sjeni, danas je vodeći balet u svim svojim kategorijama te se, za razliku od praizvedbe, za današnje izvedbe često traži karta više.
