Prisjećamo se Ivana Supeka, velikog fizičara, humanista i borca protiv nuklearnog oružja

Doktorirao je kod jednog od najvećih fizičara 20. stoljeća, Wernera Heisenberga, bio je filozof i fizičar, pisao je knjige koje su spaljivali, zbog svojih političkih istupa gubio je pozicije, zaslužan je za razvitak studija fizike u Zagrebu, cijeli se život borio protiv rata, a sve to tek je mali dio biografije jednog od najvećih humanista u suvremenoj hrvatskoj povijesti, Ivana Supeka. 

Ivan Supek rođen je u Zagrebu, 8. travnja 1915., a preminuo na današnji dan prije 15 godina, 5. ožujka 2007. godine. Pamtimo ga kao fizičara, filozofa, književnika i aktivista, a njegova biografija počinje 1934. kada je upisao studij matematike, fizike i filozofije. Za sebe je govorio da je filozof i književnik, a tek onda fizičar, pa je studij koji spaja ta dva svijeta za njega bio dobar izbor. Da je tomu tako, pokazalo se 1940. godine kada je doktorirao fiziku i filozofiju kod Wernera Heisenberga, jednog od najvećih fizičara 20. stoljeća. 

U Njemačkoj mu tih ratnih godina nije bilo lako, a 1941. uhitio ga je i Gestapo. No, to je iskustvo samo ojačalo njegove antifašističke i humanističke svjetonazore. Vrativši se u Hrvatsku, počinje javno istupati, a 1944. drži zapaženi govor protiv nuklearnog oružanja. Tada je uputio prvi javni apel protiv uporabe nuklearnog oružja, a za stvaranje svjetske zajednice slobodnih i razoružanih naroda.

1946. postaje profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu, a oko sebe okuplja grupu ambicioznih studenata koji su studij fizike u Zagrebu doveli na europsku razine i postavili temelje današnjega studija. Njegov znanstveni rad tada i tamo tek počinje – 1950. postaje prvi ravnatelj Instituta Ruđer Bošković. No, zbog toga što se protivio jugoslavenskim planovima za izradu atomske bombe, 1958. godine isključen je s Instituta. 

To ga nije pokolebalo da se nastavi zalagati za svijet mira – 1960. osniva Institut za filozofiju znanosti i mira koji je dio međunarodnog pokreta protiv nuklearnog oružanja Pugwash, a postaje i suosnivač i predsjednik organizacije Svijet bez bombe. 1976. zajedno s kolegama znanstvenicima potpisuje Dubrovnik-Philadelphia deklaraciju kojima se protive uporabi nuklearnog oružja. 

Kada nije bio za katedrom i predavao teorijsku fiziku, Ivan Supek pisao je književna djela – drame, komedije, romane, autobiografije, pa čak i igre. Njegova djela tematiziraju filozofiju, politiku, znanost i znanstvenu fantastiku, a u knjizi Proces stoljeća pisao je o američkom fizičaru Robertu Oppenheimeru koji je bio na čelu istraživačkog rada za proizvodnju atomske bombe. 

Ivan Supek danas, osim u svojim književnim djelima i udžbenicima, vječno živi i u zagrebačkoj X. gimnaziji koja nosi njegovo ime, a hrvatska akademska povijest pamti ga i kao predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. do 1997. i rektor Sveučilišta u Zagrebu u dva dvogodišnja mandata. 

Ipak, Ivan Supek ostao je razočaran svojim životom. U razgovoru s Bojanom Pečnikom objavljenom na Novoj Akropoli, Ivan Supek govori kako je, zajedno sa svojim kolegama, sanjao jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Kako takav svijet do tog trenutka 2006. godine nije ostvaren, Supek je smatrao kako je cijeli njegov život jedan promašaj. 

U svjetlu današnjih događanja, kada se zvecka nuklearnim oružjem, kada gore nuklearne elektrane, kada pratimo rat iz minute u minutu, Supekova vizija boljeg, pravednijem, humanističkom svijeta čini nam se nedostižnom. No to ne znači da je za takav svijet kasno.