Prestalo je kucati hrabro i borbeno srce koje je 2006. ujedinilo Hrvatsku

Teško je pronaći osobu u Hrvatskoj koja nije čula za Anu, njezinu tužnu životnu priču i zakladu s njezinim imenom koja svake godine, sada već tradicionalno u prosincu, organizira humanitarni koncert na Trgu bana Jelačića naziva inspiriranog Aninim riječima: Želim život. Zaklada je i ove godine u znak sjećanja na Anu, 24. studenog, organizirala akciju Dan otvorenih srca kojom se pozivaju svi punoljetni zdravi građani do 40. godine da se upišu u Hrvatski registar krvotvornih matičnih stanica i tako možda nekome uspiju podariti novu priliku za život. Tijekom ovih jedanaest godina, od kada Ane više nema među nama, Hrvatski registar postigao je od početnih 150 potencijalnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica trenutnih 55 519, a zahvaljujući njemu do sada je 78 osoba iz Hrvatske i inozemstva dobilo upravo ono što je Ana tražila –  novu priliku za život.

Prema pričama onih koji su je poznavali, Ana je voljela svoj novinarski posao kojim je nastojala skrenuti pozornost na važna pitanja i dijeliti svoja razmišljanja s javnošću, ali nije voljela pričati o sebi. Ova rođena Zagrepčanka pisala je za Vjesnik, a na koncu je Vjesnik bio suosnivačem Zaklade s njezinim imenom. Na popisu onoga u čemu je uživala osim novinarstva nalaze se putovanja, kazalište, kino i filmovi, a ni sport nije nešto što ne možemo ubrojiti u popis stvari koje je Ana voljela. Ne smijemo zaboraviti ni sladoled od lješnjaka koji je uvijek bio njezin prvi izbor, kako je sama skromno otkrila o sebi u pismu koje je kao svoju životnu priču i molbu za pomoć pisala iz bolničke sobe na Rebru, a koje je najprije dospjelo u ruke njezinoj prijateljici Nataši Filipec.

– Tonula sam tješeći se logikom razvoja situacije sve dok mi na pamet nije pala jedna prilično glupasta misao. Obožavam sladoled, lješnjak je moj prvi odabir, ali tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u bolnici. Pa zar je moguće da više nikada neću jesti sladoled od lješnjaka? Jesam li se spremna odreći se svega i svih koje volim? –

U svibnju 2005. Ana se nekoliko dana osjećala loše uz povišenu temperaturu koju su ona i njezini najbliži pripisivali virozi, gripi, ali nikako ne i onome najgorem. U to vrijeme živjela je u Šibeniku te nakon što je završila u bolnici u kojoj je primila transfuziju, kolima hitne pomoći dovezena je u Klinički bolnički centar Rebro gdje je, kako Ana navodi u svome pismu, pokušala uvjeriti liječnika da joj prepiše lijekove i otpusti je kući, a da će se ona vratiti za nekoliko dana ako se neće osjećati bolje. Rezultati su pokazali ono najgore - leukemija, a Anina krvna slika bila je u groznome stanju.

Dvadesetdevetogodišnja novinarka prošla je kroz proces kemoterapije te je potom bila transplantirana, a njezino liječenje na Odjelu za transplantaciju koštane srži KBC Rebro trajalo je do listopada 2005. Ljeto je prošlo u osjećaju polaganog vraćanja na staro i olakšanja jer to bi značilo da priča s leukemijom postaje prošlost koju može ostaviti iza sebe, no rujan je donio glavobolje koje su ubrzo prerasle u migrene, uslijedio je gubitak vida na desno oko, a sredina listopada vraća proceduru koju je Ana već prošla – ista hitna i ponovno Rebro. Pregled je pokazao prisutnost leukemijskih stanica u likvoru.

– Tražila sam ponovno neki motiv, nešto da me pokrene jer ja sam sve samo ne tužna i depresivna osoba. Za mene predaja nikada nije bila opcija. Često sam u životu i poslu zbog toga dobila po nosu, ali što ću kad drugačije ne znam. Beskrajno volim život i ljude, znam i imam za koga živjeti. Ponekad mi se čini da mi ni 100 godina ne bi bilo dovoljno da učinim sve što je Onaj na nebu namijenio za mene. – izjavila je Ana nakon povratka bolesti. 

Tada se otvorila mogućnost odlaska na liječenje u SAD i nabavke skupih lijekova, za što su se prikupljala sredstva putem fotografske aukcije. Putem aukcije skupila su se sredstva za liječenje, ali Anin optimizam tu ne staje –  moli prijatelje da pokušaju skupiti sredstva za liječenje ostalih oboljelih koji su bili oko nje što je dokaz Aninog velikog srca, nesebičnosti i empatije za druge. Nažalost Anino zdravstveno stanje pogoršalo se samo nekoliko dana nakon aukcije te nije uspjela dočekati odlazak na liječenje i novu priliku za život.

Hrvatska će zauvijek pamtiti Aninu dobrotu, optimizam, borbeno srce i ono što nas je tako dobro naučila - cijeniti i voljeti život. 

VEZANO

Odlična vijest: pronađen je donor za mladog Vukovarca koji se bori s leukemijom

---