Preminuo Alojzije Stepinac
Nakon pet godina robije u kazneno-popravnom domu Lepoglava, kardinal Stepinac uvjetno je pušten na slobodu. Vlast ga je držala zatvorenim u rodnom Krašiću, u kojem je dočekao smrt osam godina kasnije.
Nakon pet godina robije u kazneno-popravnom domu Lepoglava, kardinal Stepinac uvjetno je pušten na slobodu. Vlast ga je držala zatvorenim u rodnom Krašiću, u kojem je dočekao smrt osam godina kasnije.
Poslije višegodišnjeg progona komunističke vlasti, na današnji dan 1960. godine, u rodnom Krašiću umro je zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac – jedna od moralno najdosljednijih ličnosti u hrvatskoj povijesti.
Stepinčev život protekao je u stalnim sukobima i suprostavljanju totalitarnim režimima koji su okarakterizirali razdoblje kardinalovog svjetovnog i duhovnog djelovanja. Njegova promišljanja uvijek su bila okrenuta prema narodu, čije je potrebe i prava Stepinac uvijek stavljao ispred ideoloških i stranačkih režima, koji su za razliku od običnog puka dolazili i odlazili.
U najveći sukob s vlasti Stepinac je ušao neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada je odbio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Vatikana, što je od njega zahtijevao Tito. S ciljem zaštite identiteta i slobode hrvatskog naroda, Stepinac se javno suprostavljao vladajućoj strukturi. Zbog toga je 1946. dospio pred sud pod iskonstruiranom optužnicom koja ga je teretila za suradnju s ustašama, potkopavanje političkog sustava, prekrštavanje srpskog stanovništva i neprijateljsku propagandu.
Nakon nepunih mjesec dana suđenja, Stepinac je osuđen krivim po svim točkama optužnice. Iako je kažnjen na 16 godina tamnice s prisilnim radom u kazneno-popravnom domu Lepoglavi, Stepinac nije tražio nikakav poseban tretman, pomilovanje ili odlazak u inozemstvo koji mu se nudio, jer je, kako i sam kaže, njegova savjest bila čista.
Nakon pet godina robije kardinal Stepinac uvjetno je pušten na slobodu. Vlast ga je držala zatvorenim u rodnom Krašiću, u kojem je i dočekao smrt osam godina kasnije.
Sabor Republike Hrvatske na zasjedanju 14. veljače 1992. donio je deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu Alojziju Stepincu, izražavajući zahvalnost zbog njegovog djelovanja i hrabrog svjedočenja vjekovnih težnji hrvatskog naroda.
U listopadu 1998., na misnom slavlju u Mariji Bistrici, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim i time pokazao da je Stepinčeva borba za dostojanstvo, pravednost i samostalnost svakog ljudskog bića ostavila duboki trag.
